Ustanovljeno sudsko Mirandino pravilo

Na današnji dan, 13. lipnja 1966. godine, vrhovni sud donio je odluku da se svakom optuženiku prilikom uhićenja mora dati do znanja koja su njegova prava. Ta sudska odluka poznata je kao Mirandino pravilo. U izvornom obliku glasi ovako: „You have the right to remain silent. Anything you say can, and will, be used against you in court of law. You have the right to an attorney. If you cannot afford one, one will be appointed to you.”

Sama fraza toliko se ustalila u različitim televizijskim serijama i filmovima da gotovo zvući kao klišej, ali njezina je važnost u sudskom postupku velika.

Povijest Mirandinog pravila seže u 1963. godinu kada je tak 18-godišnja djevojka iz Pheonixa javila policiji kako je bila oteta, odvezena u pustinju i silovana. Kako bi dodatno ispitali njezinu priču policajci su je podvrgli poligrafskom ispitivanju koje je ocjenjeno kao neuvjerljivo. Ipak, policija je preko registarskih tablica auta, koji je sličio onom kojeg je djevojka opisala, ušla u trag muškarcu Ernestu Mirandi koji je otprije bilo poznat policiji. Miranda je bio uhićen te je sam priznao zločin, iako ga djevojka nije identificirala prilikom policijskog prepoznavanja. Saznavši tu činjenicu, Miranda se odrekao svog priznanja. Policija ga je ipak privela, a cijeli slučaj postao je sporan jer se Mirandino priznanje razlikovalo od iskaza koji je dala djevojka.

Američko civilno društvo pobunilo se protiv sudske odluke tvrdeći da je Mirandino priznanje bilo izmanipulirano i lažno. Vrhovni sud povukao je svoju opružnicu, no Miranda je unatoč nedostatku dokaza u ponovljenom suđenju ipak osuđen 1966. Nakon 6 godina zatvora Miranda je bio pušten na slobodu, ali skončao je svega par godina kasnije u tučnjavi u kojoj je izboden.

Kao rezultat povijesnog suđenja Ernestu Mirandi, svaka osoba koja je privedena pod sumnjom da je počinila kriminalno djelo mora biti informirana o svojim pravima.