Rođendan jednog od najznačajnijih Hrvata koji je dao svoj obol matematici i astronomiji

Na današnji dan, 18. svibnja 1711. godine, rođen je jedan od velikana hrvatske znanosti – Ruđer Josip Bošković. Iako je najviše poznat po svojim doprinosima matematici i astronomiji, bavio se i proučavanjem mehanike, geodezije, geofizike, optike i teorije atoma.

Rođen je u Dubrovniku, ondašnjoj Dubrovačkoj Republici, gdje je ujedno stekao osnovno obrazovanje te u dobi od 15 godina bio poslan u Rim na isusovačko Papinsko sveučilište Greogirana gdje je završio filozofiju, a potom i teologiju. Nakon toga se zaredio za svećenika, ali je razriješen obaveza kako bi se posvetio znanosti. godine 1740. postao je profesorom matematike, a između ostaloga povjeren mu je i zadatak da osigura stabilnost kupole crkve sv. Petra u Rimu kada su otkrivena određena oštećenja i pukotine na istoj. 

I prije nego što je postao profesorom počeo je proučavati djela znanstvenika Isaaca Newtona nakon čega ubrzo počinje i objavljivati rasprave u kojima je ujedno i kritizirao Newtonov rad. Proučavao je beskonačno male veličine, logaritme negativnih brojeva, bavio se izračunom veličine Zemlje i njenim oblikom pa je tako izradio i kartu Papinske države. Proučavao je i tranziciju Merkura, Auroru Borealis, oblik Zemlje, primjenu matematike u teoriji teleskopa, komete, zakon kontinuiteta itd. te nikako ne smijemo zaboraviti kako je upravo Ruđer Bošković među prvima objasnio pomrčinu Sunca i Mjeseca, što je iznio u svojem djelu O pomrčinama Sunca i Mjeseca.

U Beču je godine 1758. objavio prvo izdanje svog djela Philosophiae naturalis theoria redacta ad unicam legem virum in natura existenitum koja sadrži teoriju atoma i njegovu teoriju sile. U istome je također iznio tezu o prisutnosti sveznajućeg duha koji poznaje prošlost i budućnost. godine 1761. postao je članom društva Royal Society zbog čega je otišao u Carigrad kako bi promatrao prolazak Venere ispred Sunca, a također je počeo istraživati ruševine grada Troje. Tri godine kasnije postao je voditeljem katedre za matematiku na Sveučilištu u Paviji. Bošković je također 1782. godine bio jedan od osnivača Narodne akademije znanosti u Italiji koja je okupljala četrdeset najvažnijih talijanskih znanstvenika toga doba.

Bio je i član Ruske akademije znanosti, kao i londonskog Kraljevskog društva, ali i ravnatelj francuske optike za mornaricu, a o njegovom značaju i ličnosti svjedoči i činjenica što jedan mjesečev krater nosi upravo njegovo ime – Boškovićev krater.

Umro je 13. veljače 1787. godine u Milanu, a pokopan je u crkvi sv. Marije Podone. U njegovu je čast 1950. godine u Zagrebu osnovan Institut za znanstvena istraživanja na području atomske fizike – Institut Ruđer Bošković.