Rođena znanstvenica koja je gorile voljela više nego ljude

Dian Fossey, američka zoologinja, rođena je na današnji dan 1932. godine u San Franciscu. Njezina ljubav prema životinjama rodila se za vrijeme ljetnog boravka na ranču u Montani. Upisuje veterinarsku školu na fakultetu biologije pri kalifornijskom sveučilištu Davis. Od svojih roditelja nije dobila nikakvu financijsku potporu jer su oni bili protiv toga da upiše takvu školu, pa je tijekom studija radila kao prodavačica u supermarketu. Iako je bila uzorna studentica, imala je poteškoća s osnovnim znanstvenim predmetima poput fizike i kemije. Upisala je drugi studij, studij radne terapije i diplomirala 1953. godine

1966. godine daje otkaz i na preporuku odlazi istraživati planinske gorile. Nakon savladavanja jezika i devetomjesečnog studija primatologije, odlazi u Nairobi. Živjela je u šatorima, a jednom se mjesečno spuštala do automobila u podnožju planine i vozila dva sata do obližnjeg sela kako bi kupila hranu i ostale potrepštine. Godinu kasnije odlazi u Ruandu, a tada joj lokalno stanovništvo dodjeljuje nadimak Nyirmachabelli, što u prijevodu znači „Žena koja živi sama na planini." Sanwekwe, domorodac vješt u traganju i lovu, naučio je Dian brojne vještine koje su joj pomagale u traženju i boravku uz gorile. Zajedno su na planini Mikeno uočili tri grupe gorila. U početku su se gorile skrivale u gusto raslinje čim su je ugledale. Promatrala ih je s određene udaljenosti i tako s vremenom stekla njihovo povjerenje. Pokušala je imitirati njihove kretnje, češkanje i hranjenje kako bi se što više opustile. S vremenom ih je počela identificirati na osnovu izgleda nosa i lica te ih tako skicirati i imenovati. O svakom je susretu vodila detaljni dnevnik i bilježila ponašanje gorila. Njeno je istraživanje već sljedeće godine zaustavljeno zbog pogoršanja političke situacije u regiji. Nastavila ga je na ruandskoj strani planine. Uz pomoć Belgijanke Alyette DeMunck koja je iznimno poznavala lokalne običaje i ljude, u rujnu 1967. godine pokrenut je Istraživački centar Karisoke. Dian se ponovno suočila s početnim problemima izgradnje kampa i komunikacije s domorocima. Do tada je naučila osnove svahilija, a lokalno je stanovištvo govorilo jezik kinyarwanda. Također je ponovno morala steći povjerenje gorila da bi se im mogla približiti. Na sreću, uočila je da su gorile manje uznemirene ako im prilazi hodajući na koljenima, a kad im se približavala, žvakala je celer, što ih je dodatno zainteresiralo. Činilo se da su gorile jednako zainteresirane za ljude koliko i ljudi za njih.

Dian Fossey postala je slavna nakon što ju je 1968. godine fotografirao Bob Campbell za National Geographic. Njegove su fotografije prikazivale nježnu stranu gorila što je razbilo do tada uvriježeno mišljenje da su one divlje i grube zvijeri. Tijekom svog rada Dian je sve više uočavala da obližnji stočari i krivolovci ugrožavaju gorile. Posebnu su štetu nanosili krivolovci koji ih nisu lovili radi mesa ili krzna, već su kao suvenire skupljali samo njihove glave i šake. Dian je započela pravi mali privatni rat koristeći, moglo bi reći, terorističke metode – nosila je vještičje maske kako bi uplašila krivolovce, uništavala je njihove zamke i sprejevima je bojala stoku kako bi uvjerila stočare da je ne vode na planinu. 

Svoj je život posvetila gorilama. Nije joj bio problem živjeti po planinama i istraživati životinje. Nažalost, 1985. godine pronađena je mrtva. Sve do današnjeg dana nije otkriveno tko je na brutalan način ubio Dian Fossey. Počinitelj je očito bio pun bijesa na američku znanstvenicu: mačetom ju je isjekao po glavi i licu. Pronađena je sljedećeg jutra u svojoj kolibi u brdima gorja Virunga u Ruandi. Takav zvjerski čin dandanas svjedoči o osobnim motivima počinitelja koji se želio osvetiti žrtvi.