Rođena Elizabeth Barrett Browning, nekonvencionalna viktorijanka i protofeministička ikona

Elizabeth Barrett Browning, jedna od najpoznatijih engleskih pjesnikinja i u svoje doba nesuđena pjesnikinja ovjenčana lovorom, rođena je 6. ožujka 1806. godine Imala je 11 braće i sestara i izrazito strogog oca koji je zabranio svoj svojoj djeci da se vjenčaju. Ipak, s bratovim tutorom naučila je latinski i grčki jezik te je čitala mnogo filozofskih i povijesnih tekstova, kao i poezije, što je bilo izrazito neuobičajeno za žene u tadašnje vrijeme.

Devetnaesto je stoljeće u Engleskoj, kako je poznato, obilježeno vladavinom kraljice Viktorije i zapamćeno je (upitno koliko točno) kao veoma represivno razdoblje u kojem je sfera za žene bio dom kao mjesto savršenog sklada i mira gdje aktivni, poduzetni muškarac može zaboraviti na sve brige iz vanjskog svijeta. Elizabeth Barrett doista je većinu svog života i provela kod kuće – do 39. godine nije izlazila zbog očeve zabrane i slabog zdravlja, povremeno bi primala posjete, no istodobno je postala etablirana pjesnikinja. Njezin život potpuno se promijenio kada se u njezinu domu počeo pojavljivati Robert Browning, još jedan slavni engleski pjesnik. Browning joj se udvarao, pismima komplimentirao njezinu poeziju, a njihov je odnos kulminirao bijegom u Italiju i tajnom ženidbom koju joj otac nikada nije oprostio. U Italiji se Elizabethino zdravlje značajno popravilo, rodila je i sina Pena s kojim je bila duboko povezana, a aktivno se uključila i u talijanski pokret za ujedinjenje.

FOTO: Pixabay

Njen društveni angažman odaje činjenicu da je Barrett Browning shvaćala poeziju mnogo drugačije negoli njezini suvremenici. Matthew Arnold, pjesnik i kulturalni kritičar, smatrao je da u 19. stoljeću nije bilo nikakvih herojskih podviga koje bi valjalo opjevati, a lord Alfred Tennyson, britanski poeta laureatus, o suvremenim je temama pjevao koristeći arturijansku legendu. Elizabeth Barrett Browning vjerovala je da je svakodnevica sasvim primjeren materijal za pjesme, stoga ne čudi što se u svojim djelima osvrnula na goruće probleme viktorijanskoga društva, primjerice, na rad djece u pjesmi The Cry of the Children ili na ropstvo u pjesmi The Runaway Slave at Pilgrim's Point.

Njena je najpoznatija zbirka pjesama Portugalski soneti, sastavljena od 44 soneta koje je predstavila kao prijevode s portugalskoga, no zapravo su njeno autorsko djelo. U njima je opisala razdoblja u svojoj ljubavi prema Robertu Browningu, a najomiljeniji je vjerojatno Sonet 43.

Sonet 43, FOTO: Pinterest

Osim pjesmama, publiku je oduševila, a neke i prenerazila, svojim romanom u stihovima Aurora Leigh. Aurora je prvi engleski roman u kojem je glavni lik pjesnikinja, mlada djevojka Aurora Leigh koja odbija prosidbu svog bratića Romneyja kako bi slijedila svoj poziv. Tijekom romana Aurora spašava i posrnulu ženu Marian s kojom odlazi u Italiju, no iako se na kraju doista udaje za Romneyja, roman se smatra protofeminističkim djelom. Elizabeth je umrla 1861. godine

Kako to često biva sa smjenama paradigmi, modernisti su potpuno prezreli viktorijansko pjesništvo, među njima i ono Elizabeth Barrett Browning, zbog pretjeranog didakticizma. No, kritičari su se ponovno zainteresirali za njezina razmišljanja o tome što znači biti pjesnikinja, kao i o događajima iz viktorijanskog života, pa je njezin opus reevaluiran i posvećena joj je zaslužena pažnja, s obzirom na veoma zanimljiv podatak da je u viktorijanskom dobu bila popularnija od svojeg muža, Roberta Browninga, koji je, zajedno s Tennysonom, otada postao prva asocijacija na pjesničko devetnaesto stoljeće u Engleskoj. Barett Browning cijenili su mnogi njezini suvremenici poput kritičara umjetnosti Johna Ruskina, pjesnika dekadentista Charlesa Algernona Swinburna i američke pjesnikinje Emily Dickinson, a i danas se njena djela veoma rado čitaju.