Premijera baleta Labuđe jezero

Labuđe jezero jedan je od najpoznatijih i najizvođenijih baleta svih vremena. Sastoji se od četiri čina, a glazbu za balet napisao je Petar Iljič Čajkovski između 1875. i 1876. godine kako bi zabavio svoje nećake.

Libreto su napisali Vladimir Begičev, upravitelj Carskih kazališta, te plesač Vasilij Geljcer. Begičev i Geljcer su inspiraciju za libreto pronašli u priči njemačkog spisatelja Johanna Karla Augusta Musäusa „Ukradeni veo“, koja je libretu dala temeljni dio. Vođeni romantičarskim duhom vremena koji je tada vladao u Carskoj Rusiji, libreto su ukrasili detaljima iz narodne ruske bajke „Bijela patka“. Nadnaravna ženska bića bila su naročito popularna u ruskim bajkama, a posebno su cijenjene bile djevojke-labudovi zbog iznimne ljepote i ljupkosti.

Radnja baleta je sljedeća:

Veliki bal na dvoru. Mladom princu Siegfriedu je rođendan i prisiljen je odrediti koga će uzeti za ženu. Očajan jer se ne može vjenčati iz ljubavi, Siegfried bježi s dvora u šumu te ugleda jato labudova. Vadi luk i strijelu i čeka da slete. No, nakon što konačno jedan od labudova to učini, Siegfried shvati da je taj labud zapravo žena u koju se odmah zaljubi. Žena se zove Odette, a zli čarobnjak Von Rothbart ju je zarobio te začarao, tako da je preko dana labud, a preko noći žena. Jedino što je može spasiti je iskrena ljubav koju joj Siegfried izjavljuje, no u tom se trenu pojavljuje Von Rothbart. Siegfried ga želi ubiti, no Odette ga spriječava govoreći da će ubojstvom Von Rothbarta prije nego što se uklone čini ona zauvijek ostati labud. Siegfried se zatim vraća u dvorac, a Von Rothbart mu umjesto Odette podmeće svoju kćer Odile, koja je identična Odetti, no obučena u crno. Siegfried objavljuje dvoru da je našao ženu, no u tom trenu shvati da to nije Odette. Odette je prokleta da zauvijek ostane labud te tužni ljubavni par počini samubojstvo, bacivši se u jezero kojeg čine suze njezinih roditelja. Von Rothbart umire, uništen ljubavlju i odanosti nesretnog para.

Prva izvedba baleta održana je na današnji dan, 4. ožujka 1877. godine, u moskovskom Boljšoj teatru.
Premijera je dobila jako loše kritike te se smatra totalnim debaklom. Mnogi su kritizirali Čajkovskog zbog težine i složenosti njegove glazbe, no glavne kritike bile su usmjerene lošoj izvedbi samog baleta. Nakon loših kritika, Čajkovski punih trinaest godina nije skladao baletnu glazbu. Ponovno se upustio u skladanje baletne glazbe tek s Pepeljugom i Orašarom, i to zbog financijskih problema. Kod Labuđeg jezera nisu ga pogodile isključivo reakcije publike, nego i plesača, koji su glazbu smatrali prezahtjevnom. Nakon prvih izvedbi, veliki skladatelj nikad više nije vidio cjelovitu izvedbu ovog baleta.

Ipak, u idućih je nekoliko godina prerađena u dvije nove verzije: jednu je radio Joseph Hansen 1880. godine, a drugu dvojac Marius Petipa i Lav Ivanov 1895. godine Hansen je svoju verziju predstavio na zapadu (njegov se balet zvao Labudovi), a Petipa i Ivanov su postavili novu verziju u Rusiji. Ona je praizvedena 27. veljače 1895. godine u sanktpeterburškom Marijinskom teatru, a ta je premijera bila početak posve novog doba za ovaj balet. 

Koreografi su smislili i različite završetke baleta: u nekima princ pobijedi Rotbarda, prekine čaroliju te se on i Odette vraćaju na dvor u pratnji niza djevojaka, koje su također čarolijom pretvorene u labudove. Češća je verzija u kojoj smrću prekidaju čaroliju. Rotbard također umire, a princ i labudica su sjedinjeni u smrti.

Postoji i verzija u kojoj, kada princ dotrči na jezero moliti Odette za oprost, ona to odbija učiniti. On joj otima krunu, prisiljavajući je da ostane s njim, ali se na jezeru podigne velika oluja koja ga ubija, čime se on, na neki način, iskupljuje za zlo koje je donio u bajkoviti svijet. U Kirovu i Boljšoju do danas se zadržao završetak u kojemu se princ bori s Rothbartom i pobjeđuje otrgnuvši čarobnjaku krilo. Čarolija je prekinuta pa Odetta i princ ostaju zajedno na obali jezera.

Budući da je ovaj balet jedan od općenito najpoznatijih romantičarskih baleta, mnogi su dijelovi prilično poznati. Publika voli pas de quatre iz prvog čina, u kojem plešu četiri labudice. Tu su i pas de deux, kojeg princ prvo pleše s Odette, a kasnije i s Odlijiom. Poznata je i coda crnog labuda u kojem plesačica izvodi 32 šibajuća fouetessa i njima zavodi princa. Labuđe jezero zaista ima sve – klasičan balet, karakterne plesove, neopisivo slatku glazbu i ansambl koji nije samo kulisa, već i aktivno plesačko tijelo, zbog čega i dan danas iznova oduševljava publiku diljem svijeta.