Pobuna na brodu Bounty nije samo film

Trećeg tjedna putovanja iz Tahitija prema Karibima, 28. travnja 1789., brod britanske Kraljevske ratne mornarice HMS Bounty preuzeo je dio posade pobunjenika predvođene Fletcherom Christianom.

Kapetan broda Wiliam Bligh i njegovih 18 vjernih pristalica ostavljeni su da plutaju na malom, brodskom čamcu, a Bounty je krenuo natrag u smjeru Tubuaija, južno od Tahitija.

Dvije godine ranije, u prosincu 1787., Bounty je napustio Englesku i krenuo prema južno-pacifičkom otoku Tahiti da pokupi namirnice i transportira ih na britanske teritorije na Karibima kako bi prehranio tamošnje robove. Nakon desetomjesečnog putovanja, Bounty je stigao na Tahiti i tamo ostao više od pet mjeseci. Idiličan život, ugodna klima, bujna priroda i gostoljubivost lokalnog stanovništva privukli su očaranu posadu.

Njezin član i kasniji predvodnik pobunjenika Fletcher Christian još se i zaljubio u Tahićanku Maimiti, a oštar tretman kapetana Bligha samo je olakšao odluku pobunjenih Engleza koji su svoj budući život vidjeli upravo na tom otoku.

Međutim, idila je završila 4. travnja 1789. kada se posada zaputila prema Karibima. Negdje u blizini Tonge, 28. travnja, Christian i njegovih 25 suradnika pobunjenika odlučili su okončati strahovladu Bligha te su preuzeli Bounty i poslali kapetana i njegovih 18 vjernih mornara na putovanje Tihim oceanom.

Unatoč tome što su ostavljeni na čamcu velikom samo sedam metara usred Pacifika, Bligh i njegova posada uspjeli su izbjeći smrt kada su u srpnju iste godine, 47 dana nakon početka „putovanja“, ugledali obalu Timora. Bligh se od tamo zaputio natrag prema Engleskoj, gdje je obavijestio o otmici Bountyja. Tako je dvije godine nakon izbijanja pobune britanska vlast saznala što se zapravo dogodilo na Bountyju te je ubrzo poslala novi brod Pandoru kako bi privela osumnjičene.

Unatoč strahu da ih zarobi britanska vlast, Christian i ostali pobunjenici odlučili su ostati na Tahitiju. Kada je opasnost postala prevelika, Christian i osmorica pobunjenika, šest Tahićana, dvanaest Tahićanki i jedno dijete, odlučili su „pročešljati“ južni Pacifik u nadi za pronalaskom novog izgubljenog raja. Na kraju su ga i pronašli, i to u obliku nenaseljenog i vulkanskog otočja Pitcairn koje se nalazi oko dva kilometra istočno od Tahitija. Pobunjenici koji su ostali na Tahitiju ubrzo su zarobljeni i odvedeni natrag u Englesku gdje im je (pre)sudio pomorski sud.

Nekoliko godina nakon što se cijeli događaj već pomalo zaboravio, 1808., američki je brod privukao dim s otoka Pitcairn. Posadu je nemalo iznenadilo kada su pronašli zajednicu predvođenu jednim od pobunjenika s broda Bounty – Johnom Adamsom. On je bio jedini preživjeli pobunjenik i svjedok unutarnjih sukoba i bolesti koje su dovele do smrti Fletchera Christiana i ostalih pobunjenika.

1825. britanski je brod stigao na Pitcairn i službeno pomilovao Adamsa koji je do svoje smrti četiri godine kasnije vršio dužnost patrijarha zajednice.

Danas na Pitcairnskom otočju živi oko 40 ljudi, a gotovo su svi potomci pobunjenika s Bountyja.