Obljetnica smrti Tina Ujevića

Tin Ujević, punim imenom Augustin Josip Ujević, rođen je 5. srpnja 1891. u Vrgorcu.  Školovao se u Imotskom i Makarskoj, a potom u Splitu gdje je 1909. maturirao u Klasičnoj gimnaziji. Iste mu je godine u časopisu „Mlada Hrvatska“ objavljena prva pjesma Za novim vidicima. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a potom i u Beogradu te Parizu. Bio je učenik Antuna Gustava Matoša.

Za boravka u Parizu redovno je slao pjesme i članke u hrvatske časopise, zbog čega mu je deset pjesama uvršteno u antologiju Hrvatska mlada lirika iz 1914. godine U tom gradu su nastale i zbirke pjesama Lelek sebra i Kolajna, objavljene 1920. i 1926. godine Poslije Pariza Tin je neko vrijeme živio u Beogradu, a potom odlazi u Sarajevo. U tom je razdoblju objavio dvije zbirke pjesama;  Auto na korzu i Ojađeno zvono. Nakon Sarajeva seli u Split, a zatim se vraća u Zagreb gdje ostaje do kraja života.

Od 1945. do 1950. bilo mu je zabranjeno javno djelovanje pa mu je posljednja i najopsežnija izvorna zbirka pjesama Žedan kamen na studencu, pripremljena 1944., izišla tek 1954. Sabrana djela u sedamnaest knjiga objavljena su mu između 1963. i 1967. godine Uz pjesme Ujević je pisao  brojne kritičke i političke tekstove. Većinu svojih književnih pogleda objavio je u esejima Oroz pred Endimionom te Sumrak poezije. Bavio se i prevođenjem poezije i proze, posebno u zadnjim desetljećima života.

Umro je u Zagrebu na današnji dan, 12. studenog 1955. godine Pokopan je na groblju Mirogoj. Na grobu su mu uklesani sljedeći stihovi iz njegove pjesme Igračka vjetrova:

Leti ko lišće što vir ga vije, 
za let si, dušo, stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.

Tin Ujević je po mnogima najveće pjesničko ime hrvatske književnosti 20. stoljeća, koje označava veliki korak naprijed u razvitku hrvatske poezije. U životu je bio nepomirljiv i neprilagodljiv (pravaš, artist, republikanac, beskućnik, erudit, novinar) i tijekom velikog dijela svog života poznat kao boem. Kao pjesnik spaja klasično i moderno, harmoniju strofa sa slobodnom metaforikom.

Njegova je poezija širokog opsega po motivima, oblicima, a i po raspoloženjima koja se kreću od zanosa i opijenosti ljepotom prirode, života i svijeta do ponora razočaranja, očajanja i pesimizma. Ostao je dosljedno izvan svih književnih škola i struja, blizak svima, a opet istodobno različit od drugih. Mnoge njegove pjesme su uvrštene u antologiju (Oproštaj, Svakidašnja jadikovka, Molitva iz tamnice, Notturno...)  Iako za života nije dobio niti jednu književnu nagradu, mnoge se književne svetkovine danas nazivaju njegovim imenom pa tako i najveća hrvatska pjesnička nagrada „Tin Ujević“.

Kao i proteklih godina na ovaj dan, 12. studenog, održava se program „Sjećanje na Tina“ u kultnoj zagrebačkoj gostionici „Tip-top“ u 18 sati. Priređuje ga Teatar poezije prema autorskom konceptu Gorana Matovića. Gostionica „Tip-top“ bila je mjesto gdje je pjesnik često zalazio. U programu kojega je pokrenuo književnik Marino Zurl još 1961. godine sudjelovati će Goran Matović, Branka Cvitković, Olga Pakalović, Tonko Maroević, Antonija Stanišić, Sara Renar, Irena Šekez Sestrić i Mihael Mandić.