Nesreća u nuklearki „Tri milje"
Na današnji dan, 28. ožujka 1979., u ranim jutarnjim satima započela je jedna od najvećih svjetskih nuklearnih katastrofa.
Na današnji dan, 28. ožujka 1979., u ranim jutarnjim satima započela je jedna od najvećih svjetskih nuklearnih katastrofa.
Na današnji dan, 28. ožujka 1979., u ranim jutarnjim satima započela je jedna od najvećih svjetskih nuklearnih katastrofa.
Nesreća u nuklearnoj elektrani Three Mile Island, u blizini Herrisburga, glavnog grada američke savezne države Pensilvanija, započela je naizgled sasvim bezazlenim kvarom.
Elektrana Three Mile Island sastoji se od dva nuklearna bloka od kojih svaki ima tlakovodni reaktor PWR tipa s dvije rashladne petlje. Prvi nuklearni blok ima snagu od 800 MW, a u komercijalni je pogon ušao 1974. godine te se danas svrstava u sam vrh nuklearnih elektrana u SAD-u.
Drugi nuklearni blok ušao je u pogon 1979. godine i imao je snagu od 900 MW. Nesreća se dogodila upravo u tom drugom bloku koji je tada radio na 97 % nazivne snage.
Uzrok i tijek nesreće
Uzrok nesreće bio je otvoreni ventil čija je funkcija smanjenje pritisaka u nuklearnom reaktoru. Kvar je inače rutinskog tipa i lako se rješava aktiviranjem automatskih zaštitnih sistema.
Međutim, stvar je eskalirala kada je došlo do ljudske pogreške. Operater nije primijetio fizikalne promjene koje su se dogodile u sekundarnom bloku te je dao lošu signalizaciju. Zbog te pogreške operatera odigrale su se razne promjene u blokovima. Sekundarni blok gubio je vodu zbog čega je primarni krug ostao bez toplinskog ponora. Posljedica je pregrijavanje primarnog kruga, a zbog toplinskog širenja rashladnog sredstva dolazi do povišenja tlaka i razine vode u tlačniku. Jezgra reaktora ostala je bez hlađenja i počela se brzo pregrijavati, što je dovelo do djelomičnog taljenja gornjeg dijela jezgre. Počelo je istjecanje radioaktivnih tvari u okoliš.
Posljedice nesreće
Javnost i lokalno stanovništvo bilo je u panici zbog netočnih informacija koje su kružile medijima, vladinim agencijama te stanovnicima u okolici elektrane. Vlada je dodatno pojačala razinu straha među lokalnim stanovništvom zaključivši da je moguća pojava eksplozije vodika te taljenja reaktora. Oko 140 000 ljudi bilo je prisiljeno na evakuaciju.
Obrađeno je preko stotinu uzoraka unutar i van okoliša elektrane. Nisu pronađene nikakve neobično velike doze zračenja i nije bilo nikakvih opasnosti za lokalno stanovništvo.
Nadležna su zdravstvena tijela u razdoblju od 18 godina nakon nesreće pratila zdravstveno stanje oko 30 000 ljudi u okolici 8 km od elektrane zbog straha od bolesti povezanih s radioaktivnim ispustom, a program praćenja prekinut je 1997. godine
Međunarodna ljestvica za nuklearne nesreće (INES) rangirala je nesreću u nuklearki Three Mile Island razinom 5 (nesreća sa širim posljedicama) koja prestavlja ograničeno ispuštanje radioaktivnog materijala, koje će vjerovatno zahtijevati provedbu nekih od planiranih mjera zaštite.
Nesreća je donijela i pozitivne promjene. Cijeli niz događaja potaknuo je vladu SAD-a da poveća sigurnost nuklearnih postrojenja te da smanji broj novoizgrađenih nuklearnih elektrana. Također je započeta izgradnja Instituta za pogon nuklearnih elektrana (INPO) i Centra za analizu nuklearne sigurnosti (NSAC).
