Međunarodni dan borbe protiv korupcije

Danas se obilježava Međunarodni dan borbe protiv korupcije. S ciljem ukazivanja na problem i posljedice ove štetne pojave, prije točno jedanaest godina Ujedinjeni narodi usvojili su Konvenciju o borbi protiv korupcije u meksičkom gradu Meridi.

Kako je navedeno u preambuli same Konvencije, ona je međunarodni odgovor na korupciju koja se pojavila u formi nadnacionalnog fenomena koji utječe na sva društva i gospodarstva svijeta.

Nakon donošenja Konvencije, korupcija više nije spadala pod lokalna pitanja, već je predstavljala transnacionalnu pojavu. Protiv nje se međunarodna zajednica bori jačanjem nacionalnih institucija za sprječavanje i suzbijanje koruptivnih djelovanja, kako u javnom tako i u privatnom sektoru.

Kako bi ukazali na problem korupcije, procesa koji je se po svojoj prirodi odvija pod velom tajne i mistike, Transparancy International svake godine objavljuje indeks percepcije korupcije (Corruption Perception Index) pomoću kojeg se – na skali od 1 do 100 – procjenjuje razina korupcije u svakoj zemlji. Što je ocjena na skali veća, to je svjesnost o korupciji izraženija. Drugim riječima, korupcija je najizraženija upravo u zemljama s najmanjim indeksom percepcije korupcije.

Neki od parametara ovih istraživanja uključuju odgovornost javnih dužnosnika prema javnosti, vjerojatnost prihvaćanja mita javnog djelatnika radi osobne koristi te mjere kojima državno pravosuđe procesuira pokvarene političare.

Sudeći po rezultatima studije Transparancy Internationala, Hrvatska se nalazi na 61. mjestu. Indeks percepcije korupcije mjeren je u 175 država, a to nas svrstava daleko od prosjeka Europske unije. Rezultat nam je donio 48 od mogućih 100 bodova, što naše djelatnike u javnoj sferi prikazuje više korumpiranijima nego poštenima.

Iako brojnim uhićenjima – od Ive Sanadera pa nadalje – stječemo dojam kako institucije rade svoj posao, istina je ta da močvare i kaljuže ne obitavaju samo u vladajućim strankama ili hrvatskom nogometu, već da su proširene u svim (još neotkrivenim) porama javnog i privatnog sektora hrvatskog društva.

Od susjednih zemalja, jedino su Slovenija (39.) i Mađarska (47.) bolje plasirane od Hrvatske. Ostali susjedi se očito bore s još većim vjetrenjačama – Crna Gora je zauzela 76., Srbija 78., a Bosna i Hercegovina 80. mjesto na ljestvici korumpiranih. Što južnije to tužnije vrijedi i za zemlje Balkana. Kosovo i Albanija, osim međusobnog nepodnošenja sa Srbijom, dijele i druge stvari – jedna od njih je na 110. mjesto na skali korumpiranih zemalja tj. na najgorem mjestu od svih europskih zemalja. Dakle, ako želite biti korumpirani u Europi, najbolje bi bilo da se držite Balkana.

U ostatku svijeta, po skali Transparancy Internationala, na začelju, odnosno vrhu korumpiranosti, nalaze se države čiji javni djelatnici najviše ulažu u svoj džep, a najmanje za dobrobit javnosti – Eritreja, Libija, Uzbekistan, Turkmenistan, Irak, Afganistan, Sudan te apsolutni prvaci korupcije –  Somalija i Sjeverna Koreja (s mizernim indeksom od 8 bodova).

S druge strane, države koje se uspješno bore protiv korupcijskih djelovanja uglavnom dolaze sa zapada Europe. Kanada, Luksemburg, Nizozemska, Singapur, Švicarska, Norveška, Švedska, Finska i Novi Zeland tako gledaju u leđa državi u kojoj ipak nije sve tako trulo – Danskoj. S indeksom 92, ova država zauzima prvo mjesto na ljestvici najizraženije percepcije o korupciji.

Sve dok se državne institucije ne okrenu zapadnom načinu rješavanja problema te dok ne odbace korupciju i stranačke interese iz svojeg djelovanja, nećemo imati razloga za slavlje, već za još veću zabrinutost. Korupcija je veliki problem, a indeks korumpiranosti samo pokazatelj u kojem smjeru se trebamo dalje kretati.