Na današnji dan

Katastrofalan potres razorio Dubrovnik i usmrtio 6000 građana

Dubrovnik

Prije 350 godina na današnji dan Dubrovnik je pogodio jedan od najstrašnijih potresa u europskoj povijesti. U samo nekoliko minuta nestao je velik broj građevina koje su bile ponos ovog velikog grada. Velik je broj ljudi poginuo, a uskoro su započele i nove nevolje.

Apokaliptičan prizor – gradske zidine ruše se i zatrpavaju građane, pukotine u tlu gutaju kuće, s brda se otkidaju goleme stijene, sunce je od prašine crveno, na moru se čuje grmljavina, a uskoro slijedi i plimni val. Opis je ovo katastrofalnog potresa koji je uništio Dubrovnik na današnji dan, 6. travnja 1667. godine

Dubrovnik se nalazi na najtrusnijem području u Hrvatskoj, zbog čega je jedini hrvatski grad koji je na seizmičkoj karti označen crvenom bojom, što znači da mu prijeti potencijalna opasnost od najjačih potresa. Zbog podvlačenja Jadranske mikroploče pod Vanjske Dinaride zemlja se u Dubrovniku od davnina često tresla, no od 15. stoljeća potresi su postajali sve jači. Prvi ozbiljniji zabilježen je 1520. godine kada je stradalo desetak ljudi, a mnogo je kuća porušeno, zbog čega Dubrovčani u strahu od Božjeg gnjeva grade crkvu sv. Spasa da ih štiti od prirodnih katastrofa.

No na Veliku srijedu 1667. godine između 8 i 9 sati ujutro dogodio se najstrašniji potres u dubrovačkoj povijesti. Za samo nekoliko sekundi nestale su gotičke i renesansne palače, crkve, samostani i druge građevine. Krajnji valovi potresa osjetili su se do Venecije, Napulja, Carigrada, pa čak i u Egiptu. Uništeni su dijelom i okolni gradovi poput Kotora, Stona i Herceg Novog. Sve gore opisane strahote odnijele su živote 3000 građana u gradskoj jezgri, a sveukupno 6000 građana je stradalo, među kojima su i dubrovački knez i polovica članova Velikog vijeća.

Dubrovnik prije potresa, FOTO: Wikipedia
 
Problemi su se nastavili i nakon potresa. Grad se tresao još tjedan dana, a požar koji je buknuo pustošio je ruševine još 20 dana. Ipak, najstrašnija su svjedočanstva o stanju ljudi. Tisuće ranjenih dozivale su preživjele Dubrovčane, koji su se sklonili u nerazrušene tvrđave Revelin i Lazarete, no pomogli bi im samo oni koji su znali da će biti materijalno nagrađeni pa su ranjeni bili prisiljeni piti vlastitu mokraću. Zatim je krenula pljačka – seljaci iz prigradskih naselja nesmiljeno su pustošili Dubrovnik kidajući mrtvima uši i vilice kako bi uzeli naušnice i zlatne zube. Pljačkali su svi, i bogati i siromašni, potpomognuti činjenicom da je nakon smrti kneza i dijela Vlade nastalo potpuno bezvlašće.

Nasreću, neki su plemići uspjeli zadržati prisebnost. Osnovali su Vijeće dvanaestorice koje je donosilo odluke u danima nakon potresa. Jedna je od odluka bila da će svatko tko ode iz Dubrovnika biti kažnjen jer su dužni obnoviti Dubrovnik. Kako bi osigurali grad od pljačkaša ali i od napada Venecije i Turske, platili su 800 ljudi da čuvaju grad. Poznata diplomacija Dubrovniku je i ovoga puta pomogla – Stjepan Gradić, diplomat u Vatikanu, poduzeo je razne akcije da se Dubrovnik obnovi, a njegovi zapisi o obnovi danas se čuvaju u franjevačkom samostanu. Spomen-ploča Gradiću nalazi se na novoizgrađenoj baroknoj katedrali, podignutoj na mjestu stare koja je u potpunosti razorena. Dubrovnik se od potresa dugo i sporo oporavljao, ali više nikada nije ponovio raniji sjaj. Zanimljivo je što su potres osim tvrđava Revelin i Lazarete preživjele i Sponza te crkva sv. Spasa.

Tvrđava Revelin, FOTO: Wikipedia

Stravični je zemljotres opisan i u književnim djelima. Suvremeni prikaz tragedije dao je barokni autor Jaketa Palmotić Dionorić u svojem epu od 20 pjevanja Dubrovnik ponovljen. Palmotića je potres zatekao u poslanstvu u Turskoj, a u Dubrovniku su poginuli njegova žena i četvero djece. U epu s autobiografskim elementima ovaj diplomat i državnik priča u punom opsegu o onome što je doživljavao. Govori o potresu, svojoj osobnoj tragediji, mnogobrojnim i velikim neprilikama koje su naišle te teškoćama i doživljajima dubrovačkog poslanstva koje je u najtežim danima i najtežim okolnostima išlo u Carigrad.

Dubrovački pisac Feđa Šehović koji se proslavio novopovijesnim romanima u djelu Oslobađanje đavola iz 1987. godine pisao je o potresu. Polazište je romana imaginarni rukopis suca sa svjedočanstvima o potresu koja kažu kako su grad pohodile đavolske sile koje potječu iz stanovnika ogrezlih u zlobu, mito, korupciju, pljačke. Slika je, zapravo, suvremena, sinegdoha je hrvatskog društva, a roman je strukturiran dramski, od predskazanja preko straha do trenutka prije potresa.

Komentari na članak

Vezani članci

Studentica prenijela stvari na sveučilište

Studentski život u Dubrovniku

Studentica stvari drži na fakultetu, a spava u hostelu

Nakon 1. 6. studenti u Dubrovniku napuštaju svoje stanove te za vrijeme ispitnih rokova nemaju smještaj. Studentski dom trebao bi se uskoro izgraditi, ali studenti nisu previše optimistični jer se takva priča ponavlja svake godine. Bruna Papić, studentica četvrte godine, odlučila je podijeliti svoju priču.

Woodstock

Na današnji dan

Kaotično okupljanje pola milijuna hipija na prvom Woodstock Music Festivalu

Na današnji dan, davne 1969. godine, započeo je festival američke mlade kontrakulture. Tijekom četiri dana, u Bethelu su karijeru započeli novi glazbenici poput Santane, Joe Cockera i Crosby, Stills, Nash & Young.

Nogometašica Nina Mijoč u dresu ŽNK Ombla

Intervju s Ninom Mijoč

„Nadam se da će i djevojke u Hrvatskoj jednoga dana moći voditi normalan život igrajući nogomet“

Mlada nogometašica ŽNK Neretva i studentica Sveučilišta u Dubrovniku Nina Mijoč podijelila je s nama svoju nogometnu i studentsku priču te razmišljanja o uvjetima žena u nogometu.

Ivan IV. Grozni

Na današnji dan

Najbolji i najgori očevi kroz povijest

Mnoge povijesne ličnosti pamtimo po dobroti ili zlobi prema vlastitoj djeci. Na vama je da prosudite tko je zaslužio titulu najboljeg, a tko najgoreg oca u povijesti.

XI. Dies historiae

Društvo studenata povijesti „Ivan Lučić - Lucius” vas poziva

Najava XI. Dies historiae

11. prosinca s početkom u 10 sati održat će se jedanaesto izdanje Dies historiae pod nazivom „Res novae et seditiones: pobuna kao čimbenik promjene.”