Svi su pijani na Gavellinoj pozornici

U petak, 14. rujna 2018, u 20 sati, u kazalištu Gavella očekuje nas prva ovosezonska premijera. Riječ je o predstavi Pijani Ivana Viripajeva, u režiji Vite Tufera.

U drami suvremenog ruskog dramatičara Ivana Viripajeva svi su likovi pijani. Pijanstvo je ovdje koncept, metafora i stanje. Jer opijeni alkoholom zapravo su pijani – zbunjeni, dezorijentirani, izgubljeni – duhom. Humor im olakšava postojanje, on je opor i bespoštedan, uz preokrete uvjetovane iznenadnim izjavama ljubavi, priznanjima nevjere, naprasnim sastancima i rastancima...

Ovaj dramski pisac, scenarist i glumac, kazališni i filmski redatelj rodio se 1974. u sibirskom gradu Irkutsku. Na Irkutskoj kazališnoj akademiji diplomirao je glumu, a prve dvije godine profesionalne karijere provodi u Magdanu, gdje je upoznao moskovskoga redatelja Viktora Rižakova, tadašnjeg direktora kazališta u Petropavlovsku na Kamčatki. Rižakov ga 1996. dovodi u svoje kazalište, u kojem ostaje do 1998, kada se vraća u Irkutsk i upisuje studij režije na dopisnoj moskovskoj akademiji Šjukin. O njegovu je stvaralaštvu, između ostalog, napisano:

– U njemu ima ironije i pravoslavne duhovnosti, suptilnosti i okrutnosti, a ponekad i NLO-a i gostiju s drugog svijeta.

Ivan Viripajev, dakle, ispisuje tekst gdje su svi likovi pijani, ali ga ne zanima ni što su Marta i Mark, Laura, Magda i Lorens, Gustav, Lora, Karl i Linda te Rudolf, Maks, Matijas, Gabrijel i Roza pili niti kako su to činili, piju li često ili tek ponekad. Situacije u kojima ih zatičemo svakako jesu rubne i takvo što ne događa im se svaki dan, no pitanja koja postavljaju te pokušaji da na njih odgovore – a time se Viripajev ponajprije bavi – rezultat su (pre)dugo taloženih strahova, uznemirenosti, nesigurnosti, osjećaja krivnje, frustracija. I u tome, međutim, Pijani ne zaviruju toliko u dramu pojedinca, njegovu biografiju i psihologiju, koliko u kolektivno stanje duha, lomnost svijeta Europljanina 21. stoljeća. Tradicija pisanja o alkoholu i s njim povezanim iskustvima, ekscesima, nastojanjima da spoznamo ili pobjegnemo, u ruskoj je književnosti vrlo prisutna i dramatičar se, naravno, oslanja na nju, ne dopuštajući da mu nedvosmisleno odredimo postupak i stav, pa nam se katkad može činiti da moralizira, ponekad da ironizira, a on po svoj prilici plovi negdje onkraj tih očišta.

Vito Taufer, slovenski redatelj velikog kazališnog iskustva, rodio se 1959. godine u Ljubljani, gdje je započeo osnovnoškolsko obrazovanje, a završio ga u Londonu. Maturirao je u rodnom gradu, stekavši i glazbeno obrazovanje, a režiju je diplomirao na Akademiji za gledališče, radio, film in televizijo u Ljubljani. Od tada je režirao više od stotinu dramskih predstava i opera u različitim slovenskim kazalištima i na brojnim pozornicama diljem bivše države, zadržavajući status jednog od najzanimljivijih redatelja regije. Od 1989. zaposlen je kao stalni kućni redatelj Slovenskog mladinskog gledališča u Ljubljani. Njegove su predstave stalno mjesto slovenskih i međunarodnih festivala u Europi i svijetu. Za pojedine naslove koje je režirao oblikovao je scenografiju i kostime, a za neke je i skladao glazbu. Nastupao je kao glumac u nekoliko predstava te u dva igrana filma Janeza Lapajnea, a režirao je i cjelovečernji film Lajf. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja: nekoliko puta Borštnikove nagrade, nekoliko Lovorovih vijenaca sarajevskog MESS-a, Sterijine nagrade, nagrade Marul, Nagrade hrvatskog glumišta, Prešernove nagrade i drugih.

U režiji Vite Taufera Pijani nam se ukazuju kao komad koji priziva elektriziranu kolektivnu igru, sav u nervoznom gibanju i strastvenoj logoreji, svadljiv i tjelesan, gdje su bujice riječi i kovitlaci pijanstava iskaz onog potisnutog, zapretenog u nama. Na scenu kazališta Gavella donose ih: Dijana Vidušin, Ozren Grabarić, Tara Rosandić, Martina Čvek, Sven Šestak, Ranko Zidarić, Nela Kocsis, Filip Šovagović, Ksenija Pajić, Marko Petrić, Živko Anočić, Amar Bukvić, Enes Vejzović i Tena Nemet Brankov.