LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Otvorenje izložbe

Moderni folklor urbane sredine izložen u Fotogaleriji Dubrava

Za izložbu "Mitska dimenzija grada i urbane legende" zaslužni su: Vlasta Pastuović Aleksić, Andro Banovac, Sabina Blažić, Dalibor Brlek Slavenski, Tihomir Cirkvenćić, Kresimira Gojanović, Ivana Kolić, Alfred Freddy Krupa, Damir Matijević, Ivana Režek, Sonja Šimatić i Robert Štimec.

Za izložbu "Mitska dimenzija grada i urbane legende" zaslužni su: Vlasta Pastuović Aleksić, Andro Banovac, Sabina Blažić, Dalibor Brlek Slavenski, Tihomir Cirkvenćić, Kresimira Gojanović, Ivana Kolić, Alfred Freddy Krupa, Damir Matijević, Ivana Režek, Sonja Šimatić i Robert Štimec.

U Fotogaleriji Dubrava se u ponedjeljak, 6. veljače u 19 sati otvara izložba fotografija pod nazivom Mitska dimenzija grada i urbane legende na kojoj će svoja djela prikazati članovi HDLU Zagreb. Moći će se pogledati do 23. veljače 2017. godine

Gradovi u kojima živimo slojevita su sinteza kolektivnih sjećanja iz prošlosti, ali i osobnih priča o odrastanju, generacijskim putovima kroz društvene tranzicije i transformacije prostora kojima smo svjedočili. Kroz tu dvojnost kolektivnog i individualnog, starog i novog, mita i urbane legende, nastale su priče zabilježene na fotografijama kao svojevrsno osobno putovanje svakog autora u potrazi za onim magičnim trenucima koji predstavljaju moderni folklor neke urbane sredine.

Kao vječiti nomadi, građani putuju kroz vrijeme i prostor na samotnim prometnicama. Na njima su generacije mladih čekale prijevoz u svjetlu neonskih reklama nakon noćnih izlazaka, kao na fotografiji Andre Banovca, ili se vraćaju u daleku prošlost kroz priče o zagrebačkim coprnicama u prigušenom sjaju starinskih fenjera na fotografiji Tihomira Cirkvenčića.

Stare gradske priče pretapaju se s psihodeličnim prizorima iz modernih reklama. Pritom se one prenose kroz neformalna druženja poznanika u šetnjama po skrivenim uličicama, u susretu s ispranim, od vremena rastočenim skulpturama na gradskim grobljima, u bestijariju likova na fasadama zgrada. Dotiču se nekih arhetipskih tema kao što su prolaznost i protočnost vremena, onaj neopipljivi déjà vu osjećaj koji su naši sugrađani iz prošlih vremena ostavili iza sebe, da bi bio ponovo prepoznat u suvremenim prizorima tranzicijski devastiranih i napuštenih lokala o kojima će se također jednom iskrojiti neke nove urbane legende kako bi se nadovezale na one prijašnje. 

Gradovi tako dišu svojim pulsom u slojevima prohujalih vremena koja su iza sebe ostavljala zapise u materiji građevina, jednako kao i u duhovnoj atmosferi nekih gradskih okupljališta koja su danas ispunjena bogatom simbolikom. Vibriraju u našim sjećanjima obojana finim nijansama osobnih doživljaja, uspomenama iz mladosti na prve izlaske, prve ljubavi, vjenčanja, rođenja, jednako kao i posljednje ispraćaje na gradskim počivalištima, u lokalima kroz koje smo prolazili, praćeni zaboravljenim pjesmama uličnih svirača na fotografiji Dalibora Brleka Slavenskog.

Svaka od tih osobnih priča biva utkana u ritam grada, zaustavljena u vremenu kao jedan slikoviti trenutak koji se više nikada neće vratiti, ali će ostati poput memorijskog zapisa za buduće generacije. Pritom će se mitologija nekog grada uvijek iznova nadopunjavati i obogaćivati, pozivati nas na istraživanje baš kao što su i autori na ovoj izložbi bili pozvani da svojim fotografijama dočaraju svoje osobne impresije, sjećanja i doživljaje. 

Tako Alfred Freddy Krupa na pomalo ironičan, simbolički način prikazuje svoju sjenu ispod sjene zastave što asocira na prolaznost različitih političkih režima koji su također ostavljali traga i na naše građanske živote, naših suvremenika, kao i naših prethodnika. Damir Matijević na svojim se fotografijama ne bavi prošlošću, nego daje jednu futurističku viziju brzine i dinamike kada se starinsko tkivo grada osvijetli kroz apstraktne kompozicije koje zazivaju duh modernih metropola.

Sabina Blažić u svojoj šetnji kroz Maksimir približava nam melankoličnu, gotovo slikarsku vizuru fluidnog drvoreda u perspektivi, a Ivana Režek na svojim fotokolažima rastače oblike u slojevima kako bi dočarala prizore snovitih iluzija. Sonja Šimatić obilazi stare, napuštene prostore, prazne izloge u zagrebačkoj Ilici da nas podsjeti kako je bilo nekad, a Vlasta Pastuović Aleksić fokusira se na detalje gradskih prozora i fasada te njihovih stiliziranih struktura.

Robert Štimec fotografira gradske spomenike i značajne građevine iz različitih kuteva, pod različitim osvjetljenjima, otkrivajući uvijek iznova drugačije detalje i perspektive, a Ivana Kolić kroz svoje dvije fotografije, Pogled u visinu i Pluto, dočarava nam dvojnost staroga i novoga u krvotoku svoga grada.

U cijeloj toj užurbanosti suvremenog života, grad je postao poput nekog živog organizma, čvorište naših susreta koje stalno buja i raste kada građevine i ulice postaju nijemi svjedoci protoka vremena podsjećajući nas na cikluse života kroz koje smo putovali i otkrivali prostore oko sebe, ali i unutar sebe, kroz tkanja vlastitih uspomena u dodiru s urbanim pejzažima. 

FOTO: IVANA REŽEK