Marijan Krivak s FFOS-a proglašen najboljim filmskim kritičarom u 2018. godini
Nagradu „Vladimir Vuković” za najboljeg filmskog kritičara u 2018. godini primio je Marijan Krivak za tekstove objavljene u Hrvatskom filmskom ljetopisu, radijskoj emisiji Filmoskop te na mrežnim stranicama filmovi.hr i hdfk.hr, a Nagradu „Vladimir Vuković” za najboljeg novog kritičara Miro Frakić za tekstove objavljene u Hrvatskom filmskom ljetopisu i Filmonautu.
Nagradu „Vladimir Vuković” za najboljeg filmskog kritičara u 2018. godini primio je Marijan Krivak za tekstove objavljene u Hrvatskom filmskom ljetopisu, radijskoj emisiji Filmoskop te na mrežnim stranicama filmovi.hr i hdfk.hr, a Nagradu „Vladimir Vuković” za najboljeg novog kritičara Miro Frakić za tekstove objavljene u Hrvatskom filmskom ljetopisu i Filmonautu.
Studentima dobro poznat kao redoviti profesor Odsjeka za filozofiju osječkog Filozofskog fakulteta, prof. dr. sc. Marijan Krivak dobio je titulu najboljeg filmskog kritičara prema procjeni Hrvatskog društva filmskih kritičara i pokazao svoju svestranost i stručnost u polju humanističkih znanosti.
– Stažem već filmsko-kritičarski doajen, Marijan Krivak jednako upućeno piše o svim filmskim rodovima i vrstama, osobito marno prateći hrvatski film te djela koja naginju nekonvencionalnijim načinima izražavanja. Po struci filozof, Krivak filmove tumači naglašeno se oslanjajući na filozofsku misao, a u procjeni dometa određenog djela ponajviše se služi dvama mjerilima. Jedno je odnos filma, odnosno filmaševa autorskoga stava prema takozvanoj službenoj državotvornosti ili prevladavajućoj ideologiji, a drugo stupanj filmske uvjerljivosti. Ponajprije, kad je riječ o hrvatskim ostvarenjima, nerijetko nastoji dijagnosticirati aktualni ideološko-politički kontekst društva i kinematografije u kojem je određeni film nastao, cijeneći ponajviše autorski pogled oslobođen izvanjskog dirigiranja i nezavisan od društvenih pritisaka. – objavilo je Hrvatsko društvo filmskih kritičara.
Njegov je kritičarski rad ocijenjen izrazito visokom ocjenom, stoga ova titula HDFK-a, a ni ponos profesorove matične ustanove, ni malo ne čudi.
– U razmatranju filmske uvjerljivosti oslanja se mahom na subjektivni dojam i uvjerljivost vlastita kritičarskoga stila – kako i sam zapisuje, ne vjerujući u znanstveni verifikacionizam i objektivno značenje, zalažući se za umjetničko jedinstvo forme i sadržaja. Krivakovi osvrti i komentari vrijedna su i poticajna zapažanja što čitatelju često otvaraju neki možda i zasjenjen pogled na sam film, ali i na obzor mnogo širi od određenog djela o kojem je riječ.
