Recenzija romana Kristine Ohlsson

Kriminalistički roman „Pepeljuge" donosi napetu potragu za okrutnim ubojicom djece

Pepeljuge

Tko je On, koji mu je motiv, zašto čini takva zlodjela ubijajući nevinu djecu koja nisu nikome ni za što kriva i zašto ih ubija na točno određeni način te ih ostavlja na točno isplaniranim mjestima, ostaje neizvjesno do samoga kraja.

Kristina Ohlsson švedska je spisateljica kriminalističkih romana. Na književnoj se sceni pojavila debitantskim romanom Pepeljuge (Askungar) te je na taj način osigurala mjesto u elitnom krugu skandinavskih autora kriminalističkih romana koji su posljednjih nekoliko godina vrlo popularni.

Kriminalistički roman Pepeljuge, koji u hrvatskom izdanju donosi Naklada Ljevak, govori o otmici djevojčice Lilian iz putničkoga vlaka nakon što joj je majka izašla na peron kako bi obavila telefonski razgovor. Bez obzira na to što se u vlaku i na stanici nalazilo mnogo ljudi, nitko nije ništa vidio.

–  Vlakovi, Lutkice, – odjekivale su riječi iz prošlosti. – Ni ne slutiš što sve ljudi zaboravljaju po vlakovima. Niti ne slutiš koliko su nepažljivi. Drugi ljudi, putnici, koji samo putuju. Jer tome su vlakovi namijenjeni, Lutkice. Putovanju. A kada putuju, ljudi ništa ne primjećuju.  –

Policijskim službenicima, Fredriki i Peteru, te inspektoru Alexu Rechtu, slučaj se na početku činio tipičnim primjerom pakosti među dvama rastavljenim roditeljima, no ubrzo shvaćaju kako imaju posla sa serijskim ubojicom i osvetnikom. Tko je On, koji mu je motiv, zašto čini takva zlodjela ubijajući nevinu djecu koja nisu nikome ni za što kriva i zašto ih ubija na točno određen način te ih ostavlja na točno isplaniranim mjestima, ostaje neizvjesno do samoga kraja.

No, jedan detalj koji saznajemo u početnih stotinjak stranica romana pomalo narušava neizvjesnost ovoga krimića. Kada policijsku postaju nazove Njegova bivša partnerica i žrtva, ona iznosi razlog, tj. ubojičin „okidač“ za brutalna ubojstva.

– A žene svoju djecu ne zaslužuju jer ako ne vole svu djecu, onda ne smiju imati nijedno. –

Mnogim će čitateljima, a posebice ljubiteljima kriminalističkoga žanra (bilo da se odnosi na romane ili televizijske serije), ova rečenica biti naznaka razloga koji pokreće ubojicu da čini stravične zločine. Iznoseći taj detalj, smanjuje se napetost te samo čekamo trenutak kada ćemo saznati tko je On, ali ne i njegov „okidač“ za brutalne zločine, što se inače s nestrpljenjem očekuje u kriminalističkome žanru.

Zanimljiv je podatak iz autoričine biografije da je radila u švedskoj policiji, Ministarstvu unutarnjih poslova te je bila i šefica Odjela za protuterorističke aktivnosti OSCE zbog toga što je u romanu Pepeljuge karakterizacija likova koji rade u policijskoj postaji vrlo detaljna i interesantna. Saznajemo mnogo o životu i prošlosti policajke Fredrike. Autorica nas uvodi u njezin privatni život i probleme s kojima se susreće, svakodnevne dileme i boljke s kolegama na poslu, ali i u privatnome životu. U romanu upoznajemo Fredrikin ljubavni život, ali i stav o majčinstvu. Budući da je novakinja u policijskome okruženju, susreće se s nerazumijevanjem i podcjenjivanjem bliskih kolega, Petera i Alexa, no, kako radnja odmiče, mijenja se i njihov odnos. Zanimljivi su i detalji iz Alexova, Peterova te života službenice Ellen, samohrane majke koja je na nedavnome putovanju s djecom upoznala muškarca u kojega se počinje zaljubljivati.

Kakve veze ima taj tajanstveni i šarmantni muškarac sa zločinom, je li Ellen zaljubljena u serijskoga ubojicu kojega ona i njezine kolege traže te zašto je bitna cipela marke Ecco broj 46, saznat ćete samo ako pročitate roman Kristine Ohlsson Pepeljuge.

Komentari na članak

Vezani članci

Alisa u zemlji čudesa

Na današnji dan

150. obljetnica izdanja bezvremenske dječje priče

Bijeli Zec, Ludi Klobučar i Cerigradska Mačka samo su neki od čudnovatih likova klasika dječje književnosti, „Alise u zemlji čudesa“, koji i danas svojom neobičnošću oduševljava milijune čitatelja širom svijeta.

Bela, dijete drago

Književna recenzija

Proučite život umjetničkog para tijekom prošlog stoljeća u djelu „Bela, dijete drago”

Miroslav i Bela Krleža slali su si pisma tijekom osam desetljeća prošloga stoljeća. Ova knjiga predstavlja svojevrsnu autobiografiju supružnika i presjek vremena u kojemu su živjeli.

Tea i Karolina

Intervju s Teom Tekić i Karolinom Zelenikom

„Puna prostorija mladih igra se književnošću"

Karolina Zelenika i Tea Tekić otkrivaju što za njih znači „Prirok", na koji način oživljavaju književnost te kako optimizam budi razvoj kulturnih i kreativnih industrija.

Spomenik Oscaru Wildeu u Dublinu

Na današnji dan

FOTO: Duhovite dosjetke Oscara Wildea

U povodu 115. godina od smrti irskog pisca Oscara Wildea, napravili smo fotogaleriju njegovih dosjetljivih i duhovitih citata u kojima ima puno humora, malo ironije i ponešto istine.

Post scriptum – Specijalan softver prepoznaje kinesku kaligrafiju

„Post scriptum – povijest i značenje umijeća pisanja“

Replika Gutenbergova tiskarskog stroja na izložbi u Arheološkom muzeju u Zagrebu

Izložba promišlja razvoj ljudske svijesti i razvoj umijeća pisanja na raznim stranama svijeta. Prikazuje se pisanje kao komunikacija, ali i kao sakrivanje podataka u tradiciji šifriranja i tajnih pisama te pisanje kao umijeće kaligrafije.