FILM: Veliki Gatsby (2013)

Kao i u knjizi, ljudi rado upadaju na Gatsbyjev tulum, ali nemaju pojma tko je to

Veliki Gatsby

Dok su u filmu iz 1974. uglavnom simpatične greške iz tadašnjeg razdoblja – vidi se kako Redford ispušta umjetnu krv iz desne ruke te se prikazuje most koji je izgrađen tek kasnih 1960-ih, u najnovijoj verziji službeni je problem - sve.

Iako je film u naša kina stigao još u svibnju, soundtrack najnovije adaptacije Velikog Gatsbyja unio je novi općeprihvaćeni trend u naše klubove – miks jazza 20-ih i modernih ritmova.

Ipak, mnogi nisu zadovoljni filmom. Ispred kluba su se djevojke s perjem na glavi u haljinama iz dvadesetih mrštile na spomen filma.

„Ne, film je katastrofa“, komentira jedna dok stavlja cigaretu u cigaršpic. Pokušavamo doznati zašto, ali nijedna nema suvisao komentar. Party tek počinje, a one su uzbuđene. Još jedno pitanje o čitanju knjige prije odlaska, a djevojka odgovara: „Da, ziher. Nisam pročitala knjigu kad postoji istoimeni film! A film ne kužim, preloše su ga napravili.“

Zahvaljujući ovim djevojkama, napokon možemo potvrditi da postoji publika koja ne voli knjige, čeka filmske adaptacije i sudi prema viđenom, a ne pročitanom. To nije loše, uštediš vrijeme i ako imaš sreće, na velikom ekranu te dočeka lice koje ti je tako nevjerojatno seksi i misteriozno. Ali, gdje je nestalo ono „Ne sudi knjigu po koricama, tj. glumcima“?

Ako ćemo već suditi, sudimo prema Rotten Tomatoes i otvorenoj temi na stranici Goodreads gdje kažu kako je glavni problem filma upravo glazba. Ironično, soundtrack je jedina stavka iz filma o kojoj se najviše govori. I ne samo to, svakodnevno je na radiju, a o Great Gatsby theme partyjima da ne pričamo.

Nažalost, i postavu prate sjene prošlih uloga. Na Rotten Tomatoes, Tobey Maguire je najgore prošao. Još od njegovog Spider-Mana (2002.), publika ga proziva bljedunjavim, malim šmokljanom koji „samo cmolji i ništa ne radi“. „Loša gluma ili loše režiranje“ stoji u komentarima. DiCaprio, s druge strane, uživa podršku svojih obožavatelja otkako mu je Oscar na prošloj dodjeli ponovno uzmaknuo.

Od sveukupno pet filmskih adaptacija, prepoznatljiva je još jedna, i to ona iz 1974. godine s Robertom Redfordom u ulozi Jayja Gatsbyja i Mijom Farrow u ulozi Daisy Buchanan. Dok su u tom filmu uglavnom simpatične greške iz tadašnjeg razdoblja – vidi se kako Redford ispušta umjetnu krv iz desne ruke te se prikazuje most koji je izgrađen tek kasnih 1960-ih, u najnovijoj verziji službeni je problem - sve. Naime, gledatelji (i čitatelji-gledatelji) su odlučili zanemariti očiti stil redatelja Baza Luhrmanna. Uz njegov vječni Moulin Rouge te Romeo + Juliet, Veliki Gatsby je najviše u stilu sanjarskog, ljubavnog filma. Apsolutno je naglasio „zeleno svjetlo“ i postavio ga za lajtmotiv kao što je to i u knjizi. U redu, bilo je grešaka na koje se svaki ozbiljni čitatelj lecnuo obzirom da se radnja odvija 1922. godine – od telefona koji nije postojao do 1930-ih do Charlestona koji nije postao popularan do 1926. godine, a moram spomenuti i Porterovu nenadmašnu „Let's Misbehave“ koja je bila samo skladba bez riječi do 1927. godine.

S druge strane, pristup filmu je fantastičan. Neki su ga prigrlili kao „jednu od“ verzija Fitzgeraldovih priča. Za početak,  korištenje moderne glazbe u stilu dvadesetih je opravdano. Luhrmann je objasnio kako je time publici htio približiti atmosferu tadašnjih najboljih zabava korištenjem modernih elemenata glazbe. U stilu takve glazbe prikazana je i tadašnja dekadencija te procvat ilegalnih poslova. Kroz slow motion, Jay Gatsby prikazan je kao ličnost koja je obavijena problemima i mukama koje su s godinama ostavile posljedice, a upravo time se dobiva i ono što, priznajmo, svaki gledatelj koji nije upućen u priču voli osjetiti – misterioznost. Film nije napravljen ovlaš, kao što se to osjeti na nekim drugim filmovima. Luhrmann je zapeo za lajtmotiv i provukao ga kroz cijeli film kroz potpuno drugačiju viziju. Bitno je spomenuti kako u principu nije nikako skrenuo s teme.

Francis Scott Fitzgerald definitivno je jedan od onih pisaca čija će vas prva rečenica uvući u priču. Kao i ostatak njegovih djela i ovo je posvećeno njegovoj Zeldi, glavnoj inspiraciji za većinu radova. Za one manje ljubitelje knjiga, ne strahujte – to je kratka priča o ljubavi s nesretnim završetkom, a to je uvijek bolje od izlizanog happy enda. Fitzgerald je znao kako privući čitatelja, a pogotovo kako ga naživcirati. Likovi su živopisni, puni emocija i psiholoških linija. Stoga, knjigu u ruke, možda neće biti po vašem ukusu, ali ako ste gledali film i ništa vam nije jasno, svakako će objasniti nekoliko stvari.

I zapamtite: „Whenever you feel like critizing anyone“, he told me, „just remember that all the people in this world haven't had the advantages that you've had.

 

Komentari na članak

Vezani članci

Repetitor

Intervju s Borisom iz grupe Repetitor

„U privatnom životu slušamo isključivo turbo folk i ništa drugo“

Repetitor je beogradski bend koji nas 9. srpnja očekuje na Tabor Film Festivalu, a povodom toga smo razgovarali s vokalom Borisom Vlastelicom.

Čovek bez sluha - 20. rođendan

Proslava 20. rođendana

Čovek bez sluha u Vintage Industrial Baru

Čovek bez sluha svoj 20. rođendan dolaze proslaviti 20. ožujka u zagrebački Vintage Industrial Bar.

Sid Vicious

Na današnji dan

Rođen Sid Vicious, jedan od najvećih buntovnika punk revolucije

Oni su bili mladi, bučni i dinamični, a on zaštitni znak čitave generacije. Na današnji je dan 1957. godine rođen basista sastava Sex Pistols, Sid Vicious.

Jaws

Upotpunite svoje ljeto!

Sedam filmova za ljetne večeri

Donosimo vam listu filmova koji će vam skratiti ljetne večeri, a na listi se nalaze i novi i stari filmovi koji su vrijedni vaših minuta!

Taste and travel festival

Taste and travel dolazi u Zadar

Posjetite festival dobre hrane i turizma u Zadru

Taste and travel, odnosno festival dobre hrane i turizma održat će se od petka do nedjelje pod okriljem GreenOn Movementa.