Drča negira sigurnu antropocentričku liniju u sklopu "Zvučnog zida"

Nakon Mirne Pokorić, Verene Jakuš i Neže Knez Zvučni zid će zatvoriti Stanislav Drča, student Akademije umetnosti u Novom Sadu. Iako bježi od toga da se definira jednim stilom, tematikom ili medijem, može se reći da njegove radove najčešće srećemo u vidu interaktivnih instalacija, hepeninga i skulptura u domeni socijalno angažiranog vizualnog stvaralaštva. Iza sebe ima preko četrdeset grupnih izložbi.

Njegova samostalna izložba u sklopu Zvučnog zida – Sinapsa, otvorit će se u ponedjeljak, 21. studenoga u 20 sati, u Galeriji SKC (Kružna 8, Rijeka – iza Palacha). Moći će se pogledati do četvrtka 24. studenoga.

Nakon više od pola stoljeća teorijske misli u kojoj primat zauzimaju subjekt i kvaliteta njegova iskustva, postalo je upitno na koji je način kulturalni pokret do kojega dolazi nakon Drugog svjetskog rata, uistinu uspio razviti i empatičnoga agenta čije je polazište mnogostrukost drugih. Umjesto demokratizacije, dakle, pluralizama svijesti i kolektivnog svjedočenja u korist intersubjektivnosti, takav je status subjekta postao temelj paradoksa u kojem se istovremeno visoko vrednuje fenomenološka vrijednost specifičnih predodžbi svijeta, ali i zaboravlja onaj svijet koji postoji izvan granice određenog selfa.

Rad Stanislava Drče, Sinapsa, u tom je smislu kritika, negiranje sigurne antropocentričke linije: putem izoliranja kategorije boli, osjeta kojem se najčešće pridaje privatan i privilegiran pristup nad kojim ovlast ima tek onaj tko je osjeća. Umjetnik je-ne-sais-quoi introspekciju smješta u interaktivnu audio-vizualnu instalaciju i pretvara je u krajnje asubjektivan entitet – informaciju. Tehnokratski univerzum, kojim se poigrava rad, percepciju boli izokreće svođenjem na signal, sustav u kojem je bol tek još jedan od mogućih sadržaja koji se neuronski prenose, a sve u okvirima još širega sustava koji sadržaje tumači kao dimenziju kontakta i protoka. Subjekt, instanciran recipijentom/sudionikom instalacije, postaje još jedno tijelo koje, s obzirom na odluku o kontaktu ili o izmicanju, djeluje u mreži mogućih informacijskih klastera.

Ovaj projekt Galerije SKC održava se već drugu godinu u programskoj organizaciji studentica i studenata Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Na provedenom natječaju za Zvučni zid, odabrano je četvero diplomanata i diplomantica umjetničkih akademija u 2014. i 2015. godini, a u studenome se postavljaju njihove samostalne izložbe. Probijanje zvučnog zida, napuštanje sigurne zone obrazovanja, težak je početak mladih umjetnica i umjetnika koji su još uvijek nepoznati sceni. Projekt podržava Ministarstvo kulture i Sveučilište u Rijeci.