Da su ljudi najgore smeće, naglašava istoimena crnohumorna drama
Ovog će se ponedjeljka u Kazalištu u Močvari izvesti crnohumorna drama koja progovara o onim tihim susjedima koji ne bi ni mrava zgazili, a onda iznenadno završe preko cijele stranice crne kronike dnevnih novina.
Ovog će se ponedjeljka u Kazalištu u Močvari izvesti crnohumorna drama koja progovara o onim tihim susjedima koji ne bi ni mrava zgazili, a onda iznenadno završe preko cijele stranice crne kronike dnevnih novina.
KUM – Kazalište u Močvari po drugi put od svojih početaka baca se u produkcijske vode i to, ni manje ni više, nego u međunarodnu koprodukciju. U suradnji s Malim teatrom i Hrvatskim domom Kosača iz Mostara, premijerno će uprizoriti monodramu nagrađivanog autora Ive Krešića Smeće.
Riječ je o crnohumornoj drami koja progovara o onim tihim susjedima koji ne bi ni mrava zgazili, a onda iznenadno završe preko cijele stranice crne kronike dnevnih novina. Izvest će se u ponedjeljak, 4. rujna 2017. u 20:30 sati. Ulaz je besplatan.
Specifičnost ovog umjetničkog ostvarenja jest to što se uz glumca, odnosno autora pojavljuju i njegovi psi Flija i Koko u sporednim ulogama.
– Ljudi su najgore smeće, rekla mi je bakica danas dok smo sjedili svatko na svojoj klupi. I ona i ja smo izveli pse i naš susret je bio posve slučajan. Ona ima tri psa. Ja imam dva. Od redatelja sam dobio zadatak napisati nešto o tekstu koji sam napisao, jer treba. Premijera se približava. Razmišljao sam što napisati, što reći o tekstu koji je pred vama postavljen na scenu.
Prvo ću napisati nešto o bakici, koja živi od dvije tisuće kuna mirovine cijeli mjesec. Koja, kako sama kaže, prvo kupi psima sve što im treba pa onda sebi. Ljudi su najgore smeće, ponovila je još jednom, posve sigurna u svoju tvrdnju i pljunula između nogu na prašnjavo tlo. Nisam ništa odgovorio. Nisam se usudio. Nisam siguran da bi psi njoj kupili ili ulovili hranu. Možda bi je i napustili kad bi imali priliku. Ne znam. To nitko ne zna. Nisam siguran da su ljudi smeće. Ali sam posve siguran u jedno, smeća ima. I to u našim glavama. I upravo tu je dobro mjesto za početi čistiti.
Tekst je inspiriran stvarnim događajem. Smeće je redovito završavalo ispred ulaza, u Mostaru, gdje živim. I dan danas jednom tjedno zateknem kesu ili dvije ispred ulaza. Obično su žute kese, ali bude i bijelih. Ovim putem molim osobu koja to radi, ako čita ove retke, da prestane, jer to se ne radi ljudima. Ostalo napisano u tekstu je puka mašta, što bi bilo kad bi bilo, igra i zabava. Ugodnu večer vam želim i što manje smeća. – kaže sam autor o predstavi.
U predstavi glume Flija, Koko i Ivo Krešić. Za režiju je zaslužan Mario Kovač, a za kostim i scenu Davor Prag.
