FILM: Na rubu budućnosti (2014.)

Cruise i Blunt u (još) jednom futurističkom filmu

Edge of tomorrow

FAK nam donosi još jednu recenziju. Ovaj put radi se o filmu „Na rubu budućnosti” (Edge Of Tomorrow, 2014). Jesu li Tom Cruise i Emily Blunt uspjeli stvoriti nešto novo od stare teme?

Kreativnost u Hollywoodu danas je na prilično žalosnoj razini, a kao jedan od primjera može poslužiti, iako ne vlastitom krivnjom, i Na rubu budućnosti. Riječ je, naime, o jednom od rijetkih visokobudžetnih SF-filmova koji nije remake ili reboot neke franšize, odnosno svoje korijene nema u superherojima i svijetu stripu, ali kojemu će se svejedno zamjerati nedostatak originalnosti. Ili će barem biti teško pronaći ijedan prikaz filma u kojem se ne spomene Beskrajni dan, mnogo poznatije i više od dva desetljeća staro ostvarenje s kojim ovaj film dijeli temelj zapleta.

On, doduše, čak i u slučaju Ramisovog klasika nije bio previše originalan. Zbog toga se nitko previše nije bunio ni kada je japanski pisac Hiroshi Sakurazaka za obradu slične teme u svom romanu All You Need Is Kill (Sve što trebaš je ubijanje) dobio nominaciju za japanski ekvivalent nagrade Nebula. A još manje kada je uslijedila popularna manga, a nakon nje i holivudska adaptacija.

Krvavi fijasko

Radnja filma događa se u bliskoj budućnosti u kojoj je Zemlja postala metom invazije izvanzemaljskih stvorenja pod imenom Mimici. Prije nego što je čovječanstvo svoje vojne, tehničke i druge resurse organiziralo u Ujedinjene obrambene snage i nekako ih uspjelo zaustaviti, osvajači su uspjeli pod nadzor staviti skoro cijelu Europu. U Britaniji, koja je izbjegla tu sudbinu, priprema se velika invazija protiv Mimika u Europi. Bill Cage (Cruise) bojnik je američke vojske zadužen za propagandu, kojega njegove sposobnosti uvjeravanja kobno iznevjere prilikom susreta s generalom Brighamom (Gleeson), zapovjednikom invazije.

Cageovo kukavičko odbijanje da invaziju snima na prvoj crti bojišnice generala natjera da bojnika uhiti i kao običnog vojnika baci u jednu od brojnih postrojbi koja će sudjelovati u iskrcavanju. Užasnuti Cage, u čiju priču o časničkom činu nitko ne vjeruje, doživljava niz neugodnih iznenađenja, a najgore od svih je otkriće da su Mimici bili unaprijed upozoreni na invaziju te da se veliki pothvat pretvara u krvavi fijasko. U njemu gine i sam Cage, ali se odmah probudi na početku prethodnog dana. Njegovi pokušaji da ga preživi svaki put dovode do umiranja, ali jednom slučajno sretne proslavljenu narednicu Ritu Vrataski (Blunt), vrhunski izvježbanu veteranku borbe koja zna ponešto o tome što se s Cageom događa. Cage s njom prije bitke stupa u kontakt, polako stječe nužne vještine za preživljavanje i koristi svaku priliku da u novom pokušaju ne samo preživi dan, nego i izmijeni ishod bitke.

Dougu Limanu, poznatom po tome što je uspješno pokrenuo franšizu filmova o Jasonu BourneuNa rubu budućnosti nije prvi značajniji izlet u vode SF-žanra. Prije šest godina filmom Jumper pokušao je pokrenuti franšizu filmova o mladiću koji je otkrio sposobnost teleportacije, ali je u tome imao daleko manje uspjeha. Novi pokušaj, u kojem je za glavnu ulogu odabrao Toma Cruisea, koji se još uvijek može nazvati velikom zvijezdom, čini se nešto izglednijim, iako je i Cruise nedavno imao itekakvih promašaja u karijeri, uključujući Zaborav, još jedan spektakularni SF-film.

Izbjegavanje monotonije

Novo ostvarenje se, pak, odlikuje izuzetno jednostavnim i efektnim scenarijem. Situacija u kojoj se našlo čovječanstvo prikazana je odmah na početku, likovi su jasno identificirani i bez suvišnih detalja, tako da se radnja filma može komotno ugurati ispod dva sata, daleko manje od standarda koji u Hollywoodu danas važi za ostvarenja ovakvog tipa. Neopterećen potrebom da se publici odgovara na pitanja “što” i “zašto”, scenarij se, poput protagonista, daleko više bavi pitanjem “kako”. Osnovni problem svih filmova o vremenskoj petlji izbjegavanje je monotonije; Liman ga rješava vještom montažom, odnosno kroz sitne detalje koje jedan te isti događaj prikazuju na različit način. Važan začin filmu je i humor, koji, s obzirom na sudbinu koju opetovano doživljava protagonist i gotovo svi drugi likovi, mora biti crn.

Jedan od velikih aduta filma je i Cruise. Glumac koji je imao karijeru dugu nekoliko desetljeća, ali u kojoj njegovi likovi gotovo nikada nisu imali problem preživljavanja, ovdje to nadoknađuje učestalim pogibanjem. Situacija u kojoj se nalazi protagonist također je prilično zahvalna s glumačke strane, s obzirom na to da daje priliku za evoluciju. Cage započinje film kao patetičan ljigavac i kukavica, i lako je zamisliti publiku kako navija da on u invaziji dobije zasluženu sudbinu; no, s vremenom, on se, prvo iz potrebe, a potom iz uvjerenja, pretvara u iskusnog i prekaljenog borca, a na kraju i vođu koji iskreno suosjeća i brine za drugove s kojima je nebrojeno puta dijelio život i smrt.

Cruise još bolje funkcionira u duetu s Emily Blunt, jednom od najdarovitijih britanskih glumica u posljednje vrijeme. U filmu je ona predstavljena kao tvrda ratnica i razbijačica nalik na Ripley u Aliensima, odnosno predstavlja nešto što bi, da je o nekom ambicioznijem i jačem filmu riječ, postalo jedna od najvećih filmskih ikona našeg doba. Čak i u relativno malenom prostoru za razvoj likova Liman i Blunt uspijevaju toj ikoni dati dašak prave ljudskosti, odnosno sugerirati da je narednica Vrataski, poput Cagea, jednom bila patetično, uplašeno stvorenje koje je stjecaj okolnosti doveo u neobičnu situaciju.

XXX EOT-TRL2-01925R.JPG D ENT

Rijetko holivudsko ostvarenje

Na rubu budućnosti, iako kvalitetno napravljen, ipak u nekim dijelovima odaje prilično iritantan nedostatak kreativnosti i originalnosti. To će možda najviše u oči upasti kada se ispostavi da, s obzirom na situaciju, linije fronte i strategiju, sukob u kojem sudjeluje protagonist izgleda kao remake Drugog svjetskog rata. Moglo bi se reći da je glavni razlog za to ideja da velika američka premijera bude zakazana za 6. lipnja, odnosno upravo na 70. obljetnicu savezničkog iskrcavanja u Normandiji (koje je, doduše, prošlo mnogo bolje od invazije u ovom filmu).

Najveće razočaranje, međutim, predstavlja završnica, u kojoj je protagonist na prilično “jeftin” način izbačen iz vremenske petlje, da bi njegova herojska akcija – u kojoj, ovaj put, može poginuti trajno – postala još uzbudljivija. Završni obračun, smješten na jedan od najživopisnijih, ali i zbog izvanzemaljske invazije preobraženih europskih lokaliteta, doima se konfuznim i “nabrijanim” isključivo kako bi se mogla demonstrirati 3D tehnologija. Naravno, tu je i očekivani hepi end, ali za koji nije bilo adekvatnog obrazloženja, bilo zbog nedostatka vremena, ili, što se čini vjerojatnijim, inspiracije. Usprkos tome, Na rubu budućnosti zaslužuje pohvale, kao jedno od rijetkih holivudskih ostvarenja koje pokazuje da se kvalitetna zabava može napraviti čak i od onoga što bi po prirodi stvari trebalo biti deja vu.

Komentari na članak

Vezani članci

Moj mobitel

Mojmobitel.hr

Novi portal namijenjen mobilnim uređajima i opremi

Na portalu ćete na jednom mjestu moći pronaći sve informacije vezane uz svijet telefonije, a namijenjen je kupcima i prodavačima uređaja i opreme koji na jednostavan način mogu naći sve što je razasuto po internetu.

Stereomood glazbeni servis

Besplatni glazbeni servis

Stereomood: Napravite vlastitu playlistu za svaku prigodu

Stereomood je besplatni glazbeni servis za slušanje glazbe pomoću kojega možete napraviti playlistu za svaku prigodu te je podijeliti sa svojim prijateljima. 

Seks-afera

Seks afera na tuzlanskom odjeljenju sarajevskog Pravnog fakulteta

Seks u zamjenu za ocjene - tuzlanski profesori osuđeni na uvjetnu zatvorsku kaznu

Profesor Durmišević studentici je ponudio ispitna pitanja u zamjenu za seks, a profesor Lučić je studenticama upisao ocjene u indekse iako one taj predmet nisu položile.

Super Mario Bros 30 godina

Na današnji dan

Igrica Super Mario Bros danas slavi 30 godina

Brkati debeljko u plavomu radnom odijelu s crvenom kapicom na glavi pojavio se u više od 200 videoigrica, a također ima i vlastiti crtani film i strip.

Sirijske izbjeglice - dijete

Komentar novinarke portala Studentski.hr

Zašto se toliko raspravlja o pomoći, umjesto da se pomogne?

Tjednima traje opsadno stanje izbjeglica u susjednim zemljama, svjedočimo svakodnevnim video zapisima i slikama sustavnog ugnjetavanja tih ljudi, ali pitanje koja se proteže vezano za njih nije kako im pomoći, nego što ako dođu kod nas?