LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Noćne more prije spavanja

Pet knjiga koje ne želite čitati prije spavanja

Ako inače imate fobije od čudovišta ispod kreveta i crvenih očiju koje zure u vas iz mrklog mraka, možda je ipak bolje da se sklupčate ispod popluna i pričekate jutro za čitanje ovih knjiga.

Ako inače imate fobije od čudovišta ispod kreveta i crvenih očiju koje zure u vas iz mrklog mraka, možda je ipak bolje da se sklupčate ispod popluna i pričekate jutro za čitanje ovih knjiga.

Svi imamo svoje strahove i drugačije percepcije o onome što je strašno, a što ne. S druge strane, postoji univerzalno i vječno nedokučivo pitanje – što se u povijesti čovječanstva dogodilo ili događalo da ljudi imaju instinktivan strah od čudnih, izobličenih bića koja ne postoje? Što se dogodilo da ljudi istinski strahuju od onog što navodno nikad nije postojalo ili ne postoji?

Ako vas je ovo uvelo u neobičnu atmosferu, onda ste književni ovisnici o adrenalinu i pozdravljamo vas ovim popisom knjiga koje će vam, vrlo vjerojatno, pružiti noćne more. Pokušali smo se malo odmaknuti od već standardnih popisa s “Egzorcistom” i “Američkim psihom” i podsjetiti vas ili upoznati s drugim, jednako strašnim djelima.

1. The Haunting of Hill House – Shirley Jackson

Ova je knjiga, napisana kasnih pedesetih godina prošlog stoljeća, mnogima uzrokovala mokre plahte. Shirley Jackson bila je predana majka, previše je pušila, previše jela, bila ovisna o alkoholu i lijekovima, a ujedno i pisala fantastične priče, među kojima je i ova. Roman koji je doživio dvije filmske adaptacije 1963. i 1999. godine bio je nevjerojatno hvaljen. Glavni je lik doktor koji se bavi paranormalnim istraživanjem. U tu svrhu šalje tim dobrovoljaca u rezidenciju Hill kada se, naravno, počnu događati neobične stvari. Stephen King također je oduševljen ovim djelom – rekao je kako je prava ljepota ove knjige što je Shirley zlo opisala potpuno ljudski, kao nešto tiho što vreba svugdje, te kada hoda, hoda posve samo.

“Hodam li prema nečemu od čega bih zapravo trebala bježati?”

2. Groblje kućnih ljubimaca (Pet Sematary) – Stephen King

Rijetko tko zna utjerati strah u kosti svojim rečenicama poput Kinga. Ovo djelo koje u sažetku podsjeća na Poeova “Crnog mačka” nije nimalo nalik tomu. Kada se sretna obitelj doseli u novu kuću, otkrije kako se iza nje nalazi groblje kućnih ljubimaca. Nakon što njihova mačka zadesi nesretna sudbina, na nagovor susjeda zakopaju ga na groblju. Mačak, na njihovo oduševljenje (i uskoro horor), oživi, ali nije više kao prije. Isto se dogodi i sa sinom.

“Ponekad je dobro biti mrtav.”

3. Coraline – Neil Gaiman

Fantastična horor-priča koja se često uspoređuje s Carrollovom “Alisom u zemlji čudesa”. Teško bi bilo ukratko opisati o čemu se radi, ali zamislite dva paralelna svijeta s naizgled istim ljudima koji vas pokušavaju zarobiti u drugom, nestvarnom svijetu. Ako niste čitali ili gledali animirani film, zasigurno ste čuli za likove s gumbima umjesto očiju. To je nešto što ne zaboravite samo tako.

“Bajke su i više nego istinite: ne zato jer nam govore kako zmajevi postoje već jer nam kazuju kako se ti zmajevi mogu pobijediti.”

4. The Books of Blood – Clive Barker

I ovim je djelom King oduševljen. Barkerovo djelo prozvao je “budućnosti horora”. U ovom je djelu Barker balansirao sve što je mogao u pomalo divljačku prozu. Ima napetosti, pitanja seksualnosti i sve što je svakodnevno u ljudskom životu na težak način. To je serijal od šest nastavaka, a najzapaženiji je “The Midnight Meat Train”, koji ste možda gledali u kinima 2008. godine s Bradleyjem Cooperom i Vinnie Jonesom.

“...Vidio sam suštinu ničega i preživio.”

5. The Handmaid’s Tale – Margaret Atwood

Objavljen 1985. godine, ovaj distopijski roman bavi se bliskom budućnošću. Priča započinje revolucijom nakon terorističkog napada i, iako djeluje kao još jedna priča koju svakodnevno pratimo u novinama, ima svoj specifičan stil u kojem se prikazuju situacije kao da ste u središtu njih. Teške, vulgarne, nasilne, pa sve to kombinirano, daje jedan horor o budućnosti.

“Ali tko se može sjetiti boli nakon što nestane? Sve što od toga ostaje jest sjena, ne ostaje čak niti u mislima. Bol te obilježi, ali toliko duboko da to ne možeš vidjeti.  Daleko od očiju, daleko od srca.”

FOTO: FRANO JERKAN/STUDENTSKI.HR