Osijek četvrtkom

„Smatram i stojim iza toga da se u Osijeku može dobro živjeti, samo se mora pet puta više potruditi za to.”

Marin Bilandžić, FOTO: Privatna arhiva

Marin Bilandžić magistar je kulturologije i medijske kulture. Još u srednjoj školi otkriva svoju ljubav prema pisanju, a dolaskom na fakultet otkriva i onu prema radiju koju još uvijek njeguje kao suradnik na Radiju Osijek. Vodio je mnoštvo eventa tijekom fakulteta, ali još više izvan njega kao vanjski suradnik Kreativne agencije Adverta. Strastveni je navijač NK Osijeka, dio plavo-bijele obitelji te lokalpatriota koji bi volio zauvijek ostati i raditi u svome Osijeku.

Serija članaka objedinjena pod krovnim naslovom Osijek četvrtkom ovim člankom se završava. Četvrtkom ste imali priliku upoznati proaktivne osječke studente i one koji su nakon studiranja u Osijeku ondje ostali i zaposlili se. Cilj je bio razbiti stigmu o tome da Slavonija izumire, da u Osijeku nema kvalitetnih studenata, da svaki od njih jedva čeka dobiti diplomu i ukrcati se na autobus za Irsku ili Njemačku. Nije da toga nema ili neće biti, no ovo su priče onih koji uspijevaju, iako ih okolina često sabotira.  

Posljednji je sugovornik ove serije Marin Bilandžić, magistar kulturologije i medijske kulture. Marin se rodio u Osijeku gdje je završio osnovnu i srednju školu. Iako mu je pri upisu na fakultet prvi izbor bilo Novinarstvo u Zagrebu, potom Povijest i Hrvatski jezik i književnost u Osijeku, spletom okolnosti upisuje Ekonomski fakultet u Osijeku smatrajući kako bi to mogla biti dobra odluka, budući da je završio Ekonomsku i upravnu školu u Osijeku. 

Prva godina na ekonomiji krenula je dobro, ali je pred kraj drugog semestra shvatio da ga to zapravo ne zanima. Preko ljeta je putovao, posjećivao festivale po Hrvatskoj i inozemstvu. Kad je došao rujan, shvatio je da pada godinu i nije imao želju nastaviti s tim fakultetom. Uhvatila ga je panika jer nije znao što će dalje raditi u životu. Budući da su prošli svi rokovi za Novinarstvo u Zagrebu, otišao je na prijemni na Filozofski fakultet u Osijeku, a u međuvremenu je u novinama pročitao da se otvara studij Kulturologije u Osijeku i da će postojati smjer Medijska kultura. Za prijemni je trebala samo opća kultura pa si je nabavio knjige i učio ta pitanja, upao na taj fakultet te u roku završio i postao magistar kulturologije i medijske kulture. 

Marin na gimnastičkom eventu "Dobro World Cup", FOTO: Marko Banić Lux produkcija

Još u 3. razredu srednje škole otkrio je svoju ljubav prema pisanju, a primijetila je to i njegova profesorica koja ga je slala na Lidrano i druga natjecanja. U to vrijeme počinje pisati za portal mojosijek.hr koji je tada imao izrazito jak forum gdje se njegova generacija (i ona malo starija) sastajala i dogovarala izlaske, koncerte i sve ostalo što ih je zanimalo. Jedno vrijeme portal je stagnirao, ali su onda ponovno oživjljen profil na kojemu Marin počinje pratiti aktualnosti po gradu te sportska i kulturna događanja. Konstantno pisanje mu je sve više dokazivalo da se time želi baviti cijeli život i da želi balansirati ljubav prema pisanju i glazbi. Uz pisanje, zajedno s ekipom počinje organizirati koncerte te super zarađuju kao srednjoškolci. 

Počeo je raditi na Radiju Osijek na prvoj godini fakulteta. U suradnji s profesorima i asistentima, pokrenuli su studentsku emisiju Brtva glave gdje im je bilo omogućeno da rade stvari koje vole, a opet na ozbiljnom mediju kao što je Radio Osijek koji je u sustavu HRT-a. Tamo je počeo kao glazbeni urednik, a kasnije postaje voditelj, novinar i reporter.

– Imali smo sjajnog mentora Hrvoja Šimunovića kojega treba spomenuti i koji je bdio nad nama. Mi smo bili njegovi pilići, s njim smo se jako povezali. Puno smo učili od njega na jedan drugačiji i kreativniji način.

Sve je tako funkcioniralo naredne tri, četiri godine kada su kolega i on odlučili vidjeti mogu li dobiti kakve ugovore na HRT-u. Počinju raditi kao vanjski suradnici i kreću raditi informativni program te sve što je trebalo. Tada se otvorila i opcija da radi na televiziji na HTV-ovom formatu Centar Osijek. Do dandanas vanjski je suradnik na Radiju Osijek gdje radi kao glazbeni urednik i voditelj glazbene emisije Rock signal koja se emitira ponedjeljkom u 20 sati.

– Radio i televizija nemaju veze s vezom kao medij. Tada se još radilo na starim VHS kazetama. Sve mi je bilo novo jer sam morao pokupiti dvije VHS kazete, na jednu se snimalo, a na drugu presnimavalo.

Marin u ulozi voditelja na PechaKucha night-u, FOTO: Privatna arhiva

Opisuje sve to kao jedno jako lijepo iskustvo gdje je upoznao mnoštvo ljudi koji su mu otvorili vrata njegova trenutna posla. Još je nešto u vezi radija izdvojio. Riječ je o seminaru studijskih radija Hear.me. Oni su se uključili u drugi po redu ovakav seminar kada je Osijek bio domaćin. Sudjelovali su u organizaciji koja je bila zahtjevna jer su dolazile sve radiopostaje iz Hrvatske. Pripremili su sjajne radionice, goste predavače, snimali su emisije, priloge, napravili su izložbu u Muzeju Slavonije o povijesti radija u Osijeku. Napravili su party u tramvaju i u jednom osječkom klubu. Sudionici su bili oduševljeni jer im je sve to bilo novo. 

– Koncept je takav da se jednom godišnje ide negdje dalje. Tako smo i mi bili u Dubrovniku i Rijeci, a kasnije se to proširilo na cijelu regiju pa su se pridružili radiji iz Novog Sada, Sarajeva i Podgorice. Stvorena je studentska mreža radija gdje je u svakoj emisiji bila minutaža gdje su se ljudi iz svih tih radija umrežavali. Super inicijativa i još sklopljenih prijateljstava. 

Nakon završetka fakulteta, ostao je na Radiju Osijek još neko vrijeme nadajući se da će tamo dobiti stalno zaposlenje. Iako je bilo nekakvih naznaka o tome, na kraju do toga nije došlo. Raskinuo je ugovor tamo i krenuo tražiti posao. Otvorilo se mjesto za stručno osposobljavanje u Gradu Osijeku. Tražili su nekoga u Odjelu za kulturu tko ima završenu Medijsku kulturu. Činilo mu se zanimljivo jer je mislio da će doći trenutak gdje će sebe dati gradu, posebice u segmentu kulture. Odradio je razgovor i dobio posao koji na kraju nije bio onakav kakvim ga je planirao.

– Imao sam druga viđenja – da ću tamo moći nešto novo kreirati i raditi, no svi koji su prošli stručna osposobljavanja u gradskim i državnim institucijama znaju o čemu pričam. S druge strane, ne mogu reći da mi nije bilo lijepo jer sam upoznao jako dobre ljude, koliko god svi mislili da su ljudi u takvim ustanovama loši. Meni su zaista pomogli kad god sam trebao i još dan danas to rade. 

Marin je bio i član NK Osijeka u periodu kada je klub bio gradski i kada nije bilo novca. Kako kaže, bilo je samo pitanje vremena kada će se klub ugasiti i otići u stečaj. U osječkom Barcelona pubu sjedio je na piću dok je Alen Nađsombat, koji je došao u to vrijeme u klub kao marketinški stručnjak, sjedio za šankom i pričao kako mu treba ekipa koja bi radila s njim. Upoznali su se za tim šankom i tako krenuli u avanturu s NK Osijekom koja je na kraju trajala otprilike dvije godine Tu su Marin i Alen, uz dodatnu podršku Marina Seleša, Ive Anića, Tomislava Maltašića i Marka Banića, odlučili volonterski, isključivo iz ljubavi prema klubu napraviti bilo što kako bi privukli pažnju nekih budućih investitora, a i probudili osječke građane. 

– Davali smo doslovno svoj novac, koliko god smo mogli. U to vrijeme smo otvorili web-stranicu što je već tad bio veliki korak jer dotad nije postojala, imali smo akcije gdje su navijači sami kreirali svoj dres koji su izglasali i tada je dres trebao biti napravljen. Leo Vinković je tada pobijedio sa svojim dizajnom, no zbog nedostatka novca to nismo uspjeli realizirati. 

On je krenuo kao novinar koji je pratio školu nogometa, njihove rezultate i aktivnosti, ali je uskakao u marketing, pomagao pri kreiranju događaja i svega ostaloga što je trebalo da se skupe neki novci. To je trajalo do prije manje od 3 godine kada je NK Osijek kupljen od strane mađarskog investitora. Bio je dio kluba i kaže kako će uvijek pamtiti prilog koji je bio na Osječkoj televiziji gdje su ih nazvali malom marketinškom ekipom NK Osijeka koja zaista radi čuda. Ljubav prema nogometu ide od kuće jer mu je tata veliki navijač NK Osijeka i pratitelj osječkog sporta pa je kao mali, Marin išao na košarku, rukomet i nogomet koji je trenirao u nogometnom klubu Grafičar.

– Tu se stvorila ta neka ljubav. Kreneš sam ići na te tribine, stekneš prijatelje, čak i buduće kumove. S tim ljudima sam prošao sve i svašta. Onaj tko to ne razumije, teško mu je objasniti jer je to jedna velika ljubav. 

Radi kao vanjski suradnik i za osječku Kreativnu agenciju Adverta. U već spomenutom Barcelona pubu upoznao je i Ivana i Marina, osnivače Adverte. U početku su se družili i kako su dečki krenuli s eventima u agenciji, trebala im je pomoć pa se Marin rado stavio na raspolaganje. U tom trenutku Marin pomišlja otvoriti nešto svoje, ali to ne izgovara naglas. Na to ga navode upravo Marin i Ivan, odnosno njihova energija, način rada te komunikacija sa zaposlenicima, suradnicima i prijateljima. Radili su oni tako koncerte, partyje i razna kulturna događanja. Preko njih je upoznao puno ljudi i sve su se češće i privatno družili. Nakon nekog vremena, kada je vidio tu njihovu silnu korektnost i konkretnost u svakom poslu prema, prvenstveno sebi samima, a onda i drugima, odlučio je s njima podijeliti ideje oko pokretanja vlastitoga posla gdje su mu oni bili maksimalna podrška. 

Marin u ulozi voditelja na 3.Baranjskom Ferivi polumaratonu, FOTO: Privatna arhiva

Iako se u početku predomišljao, kaže kako je presjekao i odlučio da će pokušati barem godinu dana, koliko je potrebno za iskorištavanje poticaja za samozapošljavanje pa će onda vidjeti što dalje. Ivan, Marin i Nikolina, koja radi s dečkima u Adverti, bili su mu jako velika podrška i dandanas su partneri. Na većini stvari zajedno rade i uzajamno si pomažu kad god mogu. Marin je prije malo više od pola godine otvorio obrt za odnose s javnošću i izvođačku umjetnost u Osijeku pod nazivom Marin Media. U sklopu toga radi kao voditelj događaj-emisija, kao animator te kaže kako on ne prodaje proizvod, to je on – Marin. Svoje dugogodišnje voditeljsko iskustvo okrunio je samostalnom djelatnošću koju je otvorio uz pomoć mjera samozapošljavanja. Metaforički kaže da se bori s vjetrenjačama – računi stižu, doprinosi se moraju plaćati, režije također, a birokracija je užasno zamorna. Ima još par mjeseci da iskoristi poticaje koji su mu ostali, a onda će podvući crtu i vidjeti kako je. Ako vidi da primanja ipak nisu zadovoljavajuća, nastavit će tražiti drugi posao. Možda nastavi raditi ovo, ali ako sad ne nastavi, ne znači da neće početi opet nekad kasnije, zaključuje. 

– Ovo što trenutno radim je super posao, još samo da nije tolika kriza kod nas. Raditi ovakav posao u Osijeku svatko bi poželio – voditi programe, raditi s različitim tipovima ljudi, na različitim događanjima, od sportskih i kulturnih do političkih i gospodarskih. Upoznaš različite ljude koji različito gledaju na svijet, a opet postoji neka crtica koja nas sve povezuje. 

To je njegov posao iz snova, samo postoji problem kada to sve treba naplatiti. Često se susretne s onim ne možeš ti za dva, tri sata posla naplatiti toliko. Ipak, ima jedno jako lijepo iskustvo s agencijom iz Zagreba s kojom je radio preko ljeta. Kaže kako je tako dobro iskustvo doživio samo s Advertom. Žena ga je nazvala, predstavila se, rekla sve što treba, objasnila mu da je čula za njega i rekla da se javi kad bude imao konačnu cijenu. Marin je odmah rekao da zna svoju cijenu i nakon što ju je izrekao, žena se nakon pola sata javila kako želi realizirati dogovoreni posao. Rekordnom su mu brzinom na mail stigli materijali prema kojima se može pripremati, a kaže kako inače sve dobije u 5 do 12 pa često ni ne spava jer je perfekcionist i želi biti stopostotno pripremljen za posao

– Cijena je uvijek problem  jer najgore je kad dogovoriš posao pa netko kaže da mu to nije u budžetu. Onda malo spustiš cijenu pa ni to nije u budžetu. Ipak cijenim sebe i nema smisla ići ispod svake cijene. 

Najnoviji projekt na kojemu volonterski radi je NK Osijek podcast. Podcast je nova forma koja se emitira uglavnom preko YouTubea. U pravilu je radijski format, ali se može emitirati i kao video gdje se priča o raznim temama. Cilj ovog projekta je što više navijačima približiti klub i sve one koji čine klub – upravu, one na terenu, ali i one na tribinama. Puno osječkih navijača otišlo je raditi u inozemstvo pa je ovo bila sjajna prilika da Osijek barem jednom mjesečno bude s njima i to u real timeu. Dosad su odradili 6 podcastova i prezadovoljni su brojkama. 

– U prosjeku, podcast uživo gleda stotinjak ljudi, ali nitko nema vremena dva i pol sata sjediti ispred ekrana, no na kraju je prosjek pogledanog podcasta preko 15 tisuća ljudi što je super brojka s obzirom na to da stranica broji oko 6,5 tisuća pratitelja. Radim to volonterski, a toliko sam sretan kada dolazi taj jedan dan u mjesecu. To je još jedan dokaz kako smo mi jedna prava plavo-bijela obitelj. 

Planira i suradnje po pitanju voice overa. Poslao je već neke glasove za crtiće pa planira uložiti u tu opremu. Usko je povezano uz sve što radi i čini mu se zanimljivo jer voli pričati, zbog čega na kraju i je na radiju. Uvijek mu je bilo puno ljepše slušatelju dočarati vijest ili događaj riječima nego na televiziji gdje sve vidimo. Ni to nije lagano, kaže, ali smatra da je puno teže kada riječima moraš slušatelju nešto dokazati jer to zahtjeva veliku razinu snalažljivosti i kreativnosti.

– Volim radio, volim mikrofon i želim se time baviti. 


Da sad ponovno upisuje fakultet, misli da bi išao na sigurnost te upisao elektrotehnički fakultet, a u slobodno vrijeme bi pisao blogove i vodio evente. Najveća predrasuda s kojom se susreo za vrijeme fakulteta je da ide na tečaj ili, još gore, da je s tečaja došao na tečaj (s Ekonomije na Kulturologiju). No, s obzirom na to da su oni bili prva generacija na Kulturologiji koja se zaista isticala svojom proaktivnošću, stereotipi su brzo nestali. Barem s njegove generacije. Volio bi ostati u Osijeku i raditi u Osijeku. Zasad mu je dobro, kaže, mada uvijek ima onog jednog malog Marina koji mu na uho govori da bi možda trebao otići potražiti sreću negdje dalje pa se jednoga dana opet vratiti. Teško mu je reći da bi to napravio jer trenutno ima privatni posao ovdje, a uz posao i prijatelje, iako je svjestan da bi s ovim što radi puno bolje prošao negdje drugdje. 


– Dokle će ići, ne znam. Ja ću se truditi da ostane tako zauvijek, ali i ako ne bude, Bože moj, nije problem otići kad znaš da se uvijek možeš vratiti. 

KULTOS wallpaper, izrada: Ana Čobanković

Ključni razlog odlaska mladih vidi u trendu, odnosno potpuno pogrešnom razmišljanju mladih koji još ni ne završe srednju školu, a već imaju spremne papire za odlazak u inozemstvo iako tu nisu ništa ni pokušavali. Pita se Marin kako znaju da neće već na prvom razgovoru za posao rasturiti i imati super plaću u Osijeku od koje će moći dobro živjeti?! No opet, sve to ima i drugu stranu. Nekoliko je njegovih prijatelja nažalost svašta prošlo u Osijeku, svašta su istrpjeli i prekipjelo im je te su jednostavno shvatili da su u najboljoj dobi svog života i žele zaraditi neki novac pa su tu sreću otišli potražiti u neku drugu zemlju. Marin smatra kako se treba usmjeravati i konstantno učiti, učiti i još malo učiti, posebice kada je danas sve dostupno online

– Smatram i stojim iza toga da se tu može dobro živjeti, samo se mora pet puta više potruditi za to. Onaj sjećaj kad sve to ostvariš je jako dobar osjećaj, iako si morao malo jače zapeti. Mi možemo biti pozitivan klik za sve ostale aktivnosti u društvu. 

Marin je posljednji sugovornik serije Osijek četvrtkom.  Bilo je ovo dugačko i prekrasno putovanje u kojemu ste mogli upoznati samo dio pozitivnih ljudi iz Osijeka koji dokazuju koliko je ovaj grad perspektivan. Ako vam ponekad bude nedostajalo motivacije, samo odite na link i sigurno ćete ju ponovno pronaći. Ovo je i posljednji članak na portalu mene kao autorice ove serije. Hvala što ste me čitali! 

Komentari na članak

Vezani članci

Laboratorij aplikacija 2014

Sveučilište u Rijeci

Nakon osječkog Sveučilišta, i Rijeka ima svoj laboratorij aplikacija

Otvaranje dvaju laboratorija na Sveučilištu u Rijeci, jednog na Kampusu u Zgradi sveučilišnih odjela, a drugog na Tehničkom fakultetu, studentima omogućava interaktivno učenje o programiranju i razvoju mobilnih aplikacija.

Teodora Dragosavljević, FOTO: Privatna arhiva

Osijek četvrtkom

„Liječnik je sestri šef“ – Ne, liječnik joj je kolega!

Teodora Dragosavljević studentica je Sestrinstva na Fakultetu za dentalnu medicinu i zdravstvo. Još kao mala znala je da želi biti medicinska sestra za što je zaslužna njena tetka, ali i lik Christine Yang iz serije Uvod u anatomiju. Sudjelovala je na raznim konferencijama, a aktivna je i u preventivnim programima i promicanju zdravlja tijekom godine. Bez obzira na gust raspored obzirom na odrađivanje prakse uz teorijski dio koji je potrebno savladat, Teodora već 16 godina pleše folklor. Osim toga, strastvena je ljubiteljica fotografije, voli gledati filmove i serije, čitati knjige te učiti strane jezike. Trenutno uči danski.

Ljubica i Bamboo ekipa, FOTO: Privatna arhiva

Osijek četvrtkom

„Da FERIT nikad neće biti FER, najveća je predrasuda s kojom sam se susrela”

Ljubica Bosanac prvostupnica je elektrotehnike s osječkog Fakulteta elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija. Ulazak u finale na Microsoftovoj Software StartUp Akademiji doveo ju je do ponuđene prakse u oglašivačkoj agenciji BambooLab gdje još uvijek radi preko studentskog ugovora kao Fronted Developer. Posjećuje razne konferencije iz područja IT-a, a lijek za stres joj je klavir koji joj je ljubav od malih nogu.

Rektorat 2

Suradnja osječkog i dubrovačkog sveučilišta

Doktorski studij Komunikologija raspisuje natječaj za buduće doktorande

Poslijediplomski doktorski studij Komunikologija predstavlja najviši stupanj znanstvenog usavršavanja u području informacijskih i komunikacijskih znanosti. Bitna obilježja ovog studija su interdisciplinarnost i inovativnost, a u njegovoj izvedbi sudjeluju visokokvalificirani nastavnici i suradnici s više hrvatskih sveučilišta.

Studentski dom Osijek

Studentski centar Osijek

Povećane subvencije za privatni smještaj studenata u Osijeku

Odobreno je 600 subvencija za privatni smještaj studenata osječkoga Sveučilišta u iznosu od 200 kuna mjesečno što je povećanje iznosa subvencija koje su do ove akademske godine iznosile 147 kuna.