LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Osvrt Instituta za migracije i narodnosti

Paralelno s iseljavanjem stanovništva, Hrvatska bilježi brojne primjere useljavanja; IMIN objašnjava tko nam dolazi

– Novi fenomen, koji se iz godine u godinu bilježi u Hrvatskoj, svakako je porast useljavanja potomaka iseljenika druge, treće, četvrte i ine iseljeničke generacije. – ističe doc. dr. sc. Marina Perić Kaselj.

– Novi fenomen, koji se iz godine u godinu bilježi u Hrvatskoj, svakako je porast useljavanja potomaka iseljenika druge, treće, četvrte i ine iseljeničke generacije. – ističe doc. dr. sc. Marina Perić Kaselj.

Procjenjuje se kako se od ulaska Hrvatske u Europsku uniju iz naše države iselilo oko 300 000 građana. Razloga za zabrinutost ima, jer ovako visoku stopu iseljavanja iz domovine prati odlazak cijelih obitelji koje se trajno iseljavaju da bi osigurale bolju egzistenciju, kako u drugim europskim tako i prekooceanskim zemljama. Koliko to utječe na društvenu strukturu, kao i kakve sociološke promjene uvjetuje odseljavanje, ali i doseljavanje stanovništva, prati Institut za migracije i narodnosti.

– Egzaktne podatke o broju iseljenih građana Hrvatske nemamo jer ne postoji registar stanovništva. Službene podatke o iseljenim građanima Hrvatske objavljuje DZS, kojem MUP prethodno dostavlja podatke o ukupnom broju stanovnika Hrvatske, odnosno onih koji su uredno odjavili prebivalište. Problem je što većina iseljenih ne odjavljuje prebivalište, stoga dobivamo kontradiktorne podatke ako usporedimo službene brojke DZS-a i statistike zemalja u koje hrvatski građani useljavaju. Budući da se Institut bavi svim vrstama migracija, znanstveno istražuje i hrvatsku dijasporu – staro i suvremeno iseljavanja, ali više s aspekta analize integracijskih procesa, identiteta, mogućnosti participacije ili povratka te aktualnih suvremenih društvenih procesa. IMIN je spreman aktivno se uključiti u oblikovanje javnih politika i smatra to jednom od svojih bitnih svrha djelovanja. Upozoravam već duže vrijeme na nekoordinaciju različitih državnih tijela, znanstvenih instituta i civilnog sektora. Svi bi se aktivno trebali uključiti, svatko sa svog aspekta, a opet u koordinaciji jedni s drugima i na taj način kreirati različite mjere koji bi bile djelotvorne kako upravljačkim elitama tako i razvoju hrvatskog društva u cjelini. Bojim se da bez takvog temeljitog i zajedničkog rada koji počiva na odgovornosti, kako pojedinaca tako i institucija, nećemo postići zadane ciljeve. Iz tog se razloga i sada nalazimo pred velikim problemima jer nismo imali i nemamo razrađene kratkoročne i dugoročne strategije. Na državnoj razini donosimo ad hoc nepripremljeni različite mjere/odluke, a to u konačnici ima svoje posljedice. Ovdje prvenstveno mislim na demografsku politiku, problem radne snage, visoku stopu iseljavanja te pražnjenja određenih regija u Hrvatskoj. – upozorava ravnateljica Instituta za migracije i narodnosti doc. dr. sc. Marina Perić Kaselj.

I dok mediji vrve pričama o iseljavanju, rijetki su primjeri kada se pozornost poklanja useljavanju u Hrvatsku, osim ako to nije radi jeftine radne snage koja nam počinje dolaziti iz svih krajeva svijeta ili pak o izbjeglicama iz svjetskih kriznih političkih žarišta. No svijetlih primjera useljavanja ima, i to gotovo iz dana u dan.

– Novi fenomen koji se iz godine u godinu bilježi u Hrvatskoj svakako je porast useljavanja potomaka iseljenika druge, treće, četvrte i ine iseljeničke generacije. Najveći je interes potomaka iz Južne Amerike. Većina njih dolazi na tečaj učenja hrvatskog jezika Croaticum preko Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, a potom se odlučuju na trajno useljavanje. To su mahom mlade osobe od 23 do 35 godina. Rade poslove koji nisu u skladu s njihovim kvalifikacijama i  manje plaćene poslove. Važno im je da osiguraju egzistenciju i uvjete za ostanak. IMIN kroz različite aktivnosti i konferencije nastoji uključiti što više znanstvenika i stručnjaka hrvatskog podrijetla iz Južne Amerike kako bi zajedničkim istraživanjem i sinergijom došli do nužnih nam rezultata. Znanstvena istraživanja hrvatske dijaspore u Južnoj Americi bila su poprilično zanemarivana, a zbog španjolskog govornog područja i nepoznavanja hrvatskog jezika među potomcima komunikacija i promocija bila je poprilično otežana. Manje je poznato kako su Hrvati u Južnoj Americi, a poglavito u Čileu imali veliki utjecaj u pionirskim zahvatima u procesu modernizacije tih država. Svakako bi ovakve teme trebalo popularizirati i senzibilizirati javnost kroz obrazovanje, kulturu, ekonomiju i dati im zasluženo mjesto. – ističe ravnateljica Instituta za migracije i narodnosti, dodajući kako se bilježi još jedna useljenička populacija u Hrvatskoj, a to su umirovljenici-povratnici koji često žive na dvije ili više lokacija u Hrvatskoj (Dalmacija, Zagreb) i u drugoj domovini – zemlji iz koje se useljavaju. 

Kada se govori o useljavanju u Hrvatsku, brojni su motivi kod novopridošlih građana za dolazak u Lijepu našu. Vođeni motivima kao što su ekonomski, obiteljski, povratak korijenima, obrazovanje i vjenčanja, migracija stanovništva bilježi se ne samo izvan Hrvatske, nego sve više iz drugih država prema našim prostorima.

– U zadnje vrijeme značajan je broj radnih migracija te će se ovaj trend useljavanja u budućnosti povećavati s obzirom na nedostatak radne snage u Hrvatskoj (trenutačno negdje oko pola milijuna radnika nedostaje na tržištu u Hrvatskoj). Nešto je useljavanja iz bračnih razloga, ali u posljednje vrijeme i zbog obrazovanja. Nadam se kako će useljavanje zbog studiranja/obrazovanja u budućnosti također rasti. Imam određene naznake i brojke koje mogu govoriti u prilogu ovom trendu useljavanja. Značajne pokazatelje stranih studenata imaju Sveučilište u Dubrovniku, Sveučilište u Splitu i Zagrebu (poglavito Medicinski fakultet). Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu također imaju upisnu kvotu za strane studente hrvatskog podrijetla. – pojašnjava doc. dr. sc. Marina Perić Kaselj.

Ravnateljica upozorava i na jednu vrlo opasnu pojavu koja je sve izraženija u hrvatskom društvu, a koja nikako ne ide u prilog pozitivnim migracijama na našim prostorima.

– Mogla bih reći kako smo društvo koje se boji stranaca. To zaključujem iz dosadašnjih, iako rijetkih, istraživanja koja se bave integracijom radne snage u Hrvatskoj. Mišljenja sam kako je strah odlika nesigurnosti, neznanja i predrasuda. S tim u vezi, moramo uzeti u obzir kako je Hrvatska  još uvijek mlada država i uvjerena sam kako će unatoč različitim negativnim pokazateljima političkog nesnalaženja, nejasnih strategijskih mjera, brzopletih odluka, ideološke podijeljenosti i ekonomske nestabilnosti polako sazrijeti i pri tome konačno definirati vlastiti identitet kako bi mogla čvrsto stajati iza svojih državnih odluka i pozicionirati se u Europi i u svijetu. Migracije su poželjne u svrhu učenja novih znanja, usvajanja novih iskustava, ali u konačnici moramo raditi na tome da vratimo iseljene. – upozorava ravnateljica. 

No i unatoč ovoj nemiloj pojavi, brojni su primjeri ljudi koji su se doselili u Hrvatsku u novije vrijeme te postali njezini građani u svoj punini prava koje ostvaruju na ovim prostorima, dodaje ravnateljica Instituta za migracije i narodnosti.

FOTO: PIXABAY