Treći Medijski susreti u Matici hrvatskoj

O istinama i lažima u eteru raspravljalo 50 novinara

Treći Medijski susreti u Matici hrvatskoj

Na trećim Medijskim susretima u Matici hrvatskoj govorilo se prije svega o političkim retoričkim manipulacijama, s naglaskom na retoričkoj analizi posljednjih izbora.

Na trećim Medijskim susretima u Matici hrvatskoj 19. studenoga o temi Istine i laži u eteru – o argumentaciji i manipulaciji u javnom komuniciranju raspravljalo je 50 novinara i studenata. Govorilo se prije svega o političkim retoričkim manipulacijama, s naglaskom na retoričkoj analizi posljednjih izbora. Uvodno predavanje održao je komunikolog, retoričar i urednik u Glasu Koncila Branimir Stanić, a u publici su bili brojni novinari i komunikolozi, među njima i predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković te komunikolozi Jelena Jurišić, Viktorija Car i Zdeslav Milas.

– U hrvatskom društvu retorika umire. Našu javnu komunikaciju obilježava sve veća manipulacija i sve slabija argumentacija, a bez retorike nema demokracije. Ono što zabrinjava jest izostanak polemičnosti, monološka retorika i izostanak sučeljavanja, rekao je komunikolog Branimir Stanić te dodao da deficit demokratičnosti dolazi sa smrću retorike, što se najbolje vidi kroz zadnje parlamentarne izbore: – Retorika je umijeće dolaženja do onoga najvjerojatnijeg, retorika je traganje za najvjerojatnijom istinom i najvjerojatnijom laži, u retorici nema apsolutnoga, jer kad bi retorika bila apsolutna, tada bi ona bila najveći totalitarizam u medijskom prostoru, iz čistog razloga da se uvijek na neku retoričku bravuru može izvesti još veća retorička bravura. Onda bismo ovisili o govornicima koji su u tom umijeću umješniji. Zato ona ne može nositi svu istinu, ona je sredstvo, prije svega za dolazak do istine ili laži. – kazao je Stanić govoreći o značenju retorike za medijsku raspravu o istini i laži.

Stanić je oprimjerio mogućnost korištenja retorike na slučaju propusta u fotografiranju susreta novoizabranog saborskog zastupnika Drage Prgometa i premijera Vlade Zorana Milanovića.

– Ako nam se u klasičnoj retorici kao prvo pitanje postavlja tko je govornik koji nešto govori, u smislu vizualne retorike kojom možemo analizirati ovaj slučaj, dovedeni smo pred pitanje: Tko je tu fotografiju snimio? I koliko je ona vjerodostojna bez autorstva. Naime fotografija koju su prenijeli svi mediji nije bila potpisana. – rekao je Stanić.

Stanić se kroz retoričke naočale osvrnuo i na posljednju predizbornu kampanju:

– U kampanji su se na ulicama sučeljavali plakati, a umjesto političara to su radili unajmljeni stručnjaci za političku komunikaciju. Nije bilo sučeljavanja i polemike, imali smo samo poprilično puno huškanja jednih na druge, – objasnio je Stanić te kazao da mu se čini da se javni govor u nas događa u nekim laboratorijskim uvjetima, da je sve sterilno, da nedostaje izvorne komunikacije:  – U takvim okolnostima dolazi do sve veće manipulacije i teško je otkriti što je istina. –

Nadodao je da se takve manipulacije događaju u medijima korištenjem različitih retoričkih trikova i lažnih argumenta, poput podilaženja publici, zastrašivanja ili napada na čovjekovu osobnost. Kao primjer naveo je svoju retoričku analizu gostovanja visokih političkih dužnosnika u emisiji Nedjeljom u dva, gdje je utvrdio da su gosti koristili i do 2 trika po minuti govora.

Jedan od načina zaživljavanja retorike, prema Staniću, vizija je moćnog medija o kojoj govori francuski mislilac Pierre Bourdieu. Takav medij imao bi u sebi i kulturni, odnosno kvalitativni, i ekonomski kapital. Stanić je kazao je da u Hrvatskoj postoje mediji koji imaju ekonomski kapital, primjerice 24 sata, ili kulturni kapital kao što je Matičin Vijenac, ali nemamo Bourdieuova moćnog medija koji ujedinjuje obje sastavnice. Dodao je da u smislu struke treba raditi na poboljšanju transparentnosti i profesionalnosti, a kao velik rizik naglasio je socijalnu nesigurnost novinarske struke.

U raspravi je novinar Branko Kosec upozorio na neetička ponašanja i izostanak odgovora na iznesene optužbe u medijima, dok je Matina Tenžera, iz novina studenata Fakulteta političkih znanosti Global, neprofitne medije navela kao moguće rješenje za kvalitetno novinarstvo. Jelena Jurišić s Hrvatskih studija upozorila je na to da su emocije postale glavni alat novinarstva kojim se kreira medijski spektakl. Takav govor, nadovezao se Stanić, prati velika slikovitost jezičnih izraza, ali uz nedostatak logičnog slijeda. Zanimljiv trenutak rasprave, kojim je tribina i završila, bilo je epistemološko pitanje mogućnosti utvrđivanja retoričke istine.

– Iako je naša spoznaja subjektivna, ipak postoji mogućnost zahvaćanja stvarnosti, pa i medijske stvarnosti. –  iz Matice je poručio Branimir Stanić.

Snimku tribine možete pogledati na poveznici.

Komentari na članak

Vezani članci

Terorizam_religija

Pariz nije jedini

Znate li koje su zemlje najviše pogođene terorizmom?

Vodeći su mediji nakon terorističkog napada u Parizu bili meta mnogih kritika zbog navodne neujednačenosti u prikazivanju žrtava terorizma u svijetu. Spočitnulo im se što se premalo pisalo i govorilo o jednako krvavim napadima u Bejrutu i Bagdadu.

Savjet mladih Osijek

Savjet mladih grada Osijeka

Izglasan Plan programa rada za 2016. godinu

Nakon konstruktivne rasprave i osvrta na tekuću godinu, koja je gotovo iza njih, te iznošenja svih ideja članova, Program je jednoglasno usvojen i bit će upućen na usvajanje Gradskom Vijeću Grada Osijeka.

Naslovna (ovce glasaju)

Parlamentarni izbori 2016.

Novi izbori starih stranaka s istim obećanjima

Donosimo sve važne informacije o izlasku na parlamentarne izbore 11. rujna. Osvrnuli smo se i na nova izborna obećanja.

Uključivanje mladih u politiku

Porazni rezultati istraživanja

Tri četvrtine maturanata ne zna tko je hrvatski premijer

73 posto maturanata ne zna tko je hrvatski premijer, gotovo tri četvrtine ne smatra da je NDH bila fašistička tvorevina, a gotovo polovina ih smatra da je homoseksualnost neka vrsta poremećaja ili bolesti.

Ulični sat

Q.Q.

Fekalna demokracija ili jesu li nam potrebne političke elite?

Fekalni tip demokracije nije samo hrvatski problem nego i svih zemalja Istočne Europe nakon pada komunizma. Početni optimizam nakon uspostave demokracije, brzo se rasplinuo. Novo vrijeme nije iznjedrilo nove elite nego je samo transformiralo stare komunističke.