Ljevica u epizodi: „Izgubljeni u vremenu i prostoru“

Za početak bih se želio predstaviti da znate koga i zašto čitate. Student sam diplomskog studija odnosa s javnosti na Visokoj školi Edward Bernays i osim što sam kroz studentsko predstavljanje u Vijeću studenata veleučilišta i visokih škola Republike Hrvatske na tjednoj bazi u dodiru s politikom, volim je, što je objektivnije moguće, komentirati iz političko-komunikacijske prizme.

Epizoda Otvorenog emitirana 21. siječnja 2015. godine bila je iskra koja me potaknula na pisanje ove kolumne. Emisija je bila vođena sudačkom zviždaljkom Domagoja Novokmeta koji se, po mojem mišljenju, svojim sigurnim, čvrstim stavom i odavanjem dojma dubokog poznavanja tema, u posljednje dvije godine profilirao u vodećeg novinara HRT-a, odmah uz bok Mislavu Togonalu, Katarini Periši Čakarun i britkoj Tatjani Munižabi.

HDZ je borbu za povratak na vlast, sa stilom, najavio na posljednja četiri izbora, pogotovo pobjedom Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima. Osim dodatnog vjetra u leđa, pobjeda Grabar-Kitarović HDZ-u osigurava dodatni medijski prostor koji, ako se komunikacijom buduće predsjednice bude kvalitetno vodilo i upravljalo, može biti od iznimne pomoći stratezima s desnice na nadolazećim parlamentarnim izborima.

S obzirom na takvu političku situaciju i približavanju HDZ-a biračima centra, svi važniji predstavnici ljevice okupili su se u emisiji i svi skupa maestralno promašili ceo fudbal.

Gotovo 50 minuta natezali su se Gordan Maras (SDP), Mirela Holy (ORaH), Nensi Tireli (Laburisti), Ivan Vilibor Sinčić (ni desni ni lijevi Živi Zid) te Mate Kapović iz Radničke fronte, čiji su vrijednosni sustavi ispravniji, a u ponekim trenucima i ljeviji. S jedne strane pljuštale su optužbe o već klasičnom manjku radikalnih poteza ove Vlade, manjku socijalnog elementa demokracije kod SDP-a i koalicijskih partnera, dok su s druge strane iz opozicije pokušavali sročiti ozbiljnu mjeru za oporavak države. Bilo to zelena ekonomija ili kakvi drugi radikalniji potezi iz arsenala Živog zida i Radničke fronte, malo se dotaklo srži problema i kakvih-takvih rješenja.

Zapravo je Nensi Tireli ostavila doista solidan dojam, ukazavši kako su Laburisti jedni od najvrjednijih u Hrvatskom saboru i kako su produktivna i kvalitetna opozicija, a ne obični populisti kako im se prišio nadimak iz doba Dragutina Lesara. Po mojim saznanjima, Laburisti doista provode dane i dane u Saboru te čine dinamičnu opoziciju predlažući amandmane, izmjene i dopune, ali imaju velikih problema, baš kao i vladajuća koalicija, u komuniciranju tih istih poteza.

Mirela Holy bila je čvrstog garda i ovaj put, spremno odbijajući napade na njenu stranku, pokušavajući se odmaknuti od raznih usporedba sa SDP-om. Po mojoj procjeni, preporučio bih joj pokazivanje malo više energije i strasti, osim kada brani svoj stav (ili pokušava dovršiti rečenicu), u prikazivanju kompleksnih politika koje još nisu dotjerane do kraja. Ako je suditi po OraH-ovoj obrazovnoj politici, možemo očekivati kvalitetne zelene programe, no i njih može zadesiti ista sudbina programa Ustavnih promjena Ive Josipovića, koje nisu dobro iskomunicirane i zbog svoje kompleksnosti najvjerojatnije će ostati mrtvo slovo na papiru.

Gordan Maras, izabran da brani boje Kukuriku koalicije, nije se najbolje snašao i svojim arogantnim visokim tonom spuštao je svoje sugovornike bez previše argumenata te tako još jednom pokazao kulturu i trend komuniciranja vladajuće komunikacije na čelu sa SDP-om, zbog koje djelomično i imaju rejting kakav imaju.

Pitanje je koliko će Ivan Sinčić na duge staze sa Živim zidom uspjeti održavati postignute rezultate s predsjedničkih izbora, jer mu je već ponestalo materijala i rješenja te tako na istu priču pokušava kontrirati svojim političkim protivnicima. To tako vrlo vjerojatno neće ići, ali definitivno zaslužuje sve pohvale za uvođenje bitnih tema u javni diskurs.

Mate Kapović najmanje se snašao i nije pokazao ništa više nego stare utopijske društvene poretke i programe iz doba Jugoslavije koji ne mogu funkcionirati u današnjim sustavima.

Sve u svemu, HDZ svojom terenskom pokretljivošću sije strah unutar dezorijentirane ljevice, a nemojmo zaboraviti ni na silne nezavisne zastupnike koji dobivaju poprilično medijskog prostora, poput Martine Dalić (ekonomskog opinionmakera) ili Jadranke Kosor, za koju odgovorno tvrdim da svojom lepršavom satirom može razbucati gotovo svakog „stručnjaka“ u  community managementu, pa tako i u parlamentu.

U najmanju ruku - bit će zanimljivo!