Komentar novinarke

Dvije godine hrvatskog članstva u Europskoj uniji: Predemo li vunu ili nas jašu?

Ulična lampa na Gornjem gradu

Preko granice možemo i s osobnom iskaznicom te nam susjedi više vjeruju kada im kažemo da ništa ne švercamo. Stručnjaci iz Bruxellesa javljaju da su naši parlamentarci ok, da se javljaju i da im je super tamo – kao u školi.

1. srpnja 2013. godine Hrvatska je postala 28. članica Europske unije. Članstvo je stiglo u krizna vremena – Hrvatska je duboko plivala u recesiji, broj nezaposlenih dosezao je rekordne brojke, mnoštvo afera, a nade u poboljšanje situacije nigdje na vidiku. Europska unija je, kao i svaka zajednica u koju je Hrvatska do sada stupila, nosila mnogo obećanja u bolje sutra.

Hrvatska je trenutno treća zemlja u Europskoj uniji po broju nezaposlenih – odmah iza Grčke i Španjolske. Jedino što nas razlikuje od ovih zemalja vjerojatno je naš „balkanski” mentalitet zbog kojega ne izlazimo još na ulice jer ima vremena, treba se popiti kava. Držimo treće mjesto i po BDP-u: nalazimo se odmah iza Rumunjske i Bugarske po pitanju siromaštva. Ovom statusu ne pridonosi ni opći dug prema inozemstvu. Navodi se kako je Hrvatska izašla iz recesije jer je u nekoliko kvartala zaredom imala gospodarski rast, no taj izlazak se još nigdje nije pozitivno ocrtao. Stoji kao mrtvo slovo na papiru.

Ono što je dobro svakako jest to što su se otvorila mnoga vrata u inozemstvu, pa tako mladi mogu preživjeti u Irskoj, a uskoro i u Njemačkoj i Španjolskoj kada ukinu radne vize. Kada kažemo dobro, mislimo na to da bar netko zarađuje među silnim mladim osobama koje grabe svoje diplome i zatim sjede doma klikajući besciljno na oglase u kojima se ne nalaze.

Očajno je to što Hrvatska ima pristup različitim fondovima Europske unije, ali nijedan još dosad nije adekvatno iskoristila. Sredstvima EU dosada se obnovio dio pruge na potezu Zagreb – Dugo Selo, ali i tu smo ispali ljenčine jer nismo uspjeli prikupiti svoj dio financija. Ups? Za ostale projekte, kažu iz Vlade, mi ne razumijemo sustav jer nije tako lako dobiti novac. Možda je to istina, ali čini nam se da to pregovaranje i potpisivanje ugovora ne ide baš pretjerano na ruku osobama zaduženim za isto.

Koje su pak pozitivne strane ulaska u EU? Prvenstveno valja navesti smanjenje cijena električne energije i uvođenje drugih operatora kako bi se ukinula samovlast HEP-a. Druga stvar svakako je smanjenje cijena teleoperatera (i roaminga, za one koji uspiju uloviti pokoju paricu za ovaj luksuz). Hrvatska je u neku ruku postala povezanija s drugim dijelovima Europe, a niskotarifni letovi počeli su nuditi širu paletu gradova nego inače. Pojeftinile su i neke namirnice u trgovačkim lancima, iako se i dalje ne vidi prevelika raznolikost proizvoda kao što je najavljivano. Preko granice možemo i s osobnom iskaznicom, a susjedi više vjeruju kada im kažemo da ništa ne švercamo. Stručnjaci iz Bruxellesa javljaju da su naši parlamentarci ok, da se javljaju i da im je super tamo – kao u školi.

Kad smo već kod škole, gdje smo s obrazovanjem? 130 milijuna kuna uloženo je za obnovu studentskih domova – iznos koji ne bi bio osiguran da sljedeće godine nismo domaćini Europskih sveučilišnih igara. U EU smo snažni po pitanju ostajanja učenika u školama – hm, pitamo se zašto? Ministar Mornar se hvali kako se Ministarstvo napokon uhvatilo u koštac s fondovima i da će nastojati iskoristiti što više sredstava. Moramo, dakle, privući što više investicija u Hrvatsku. Smanjeno je sufinanciranje u menzama, s time su osigurana sredstva za stipendije pojačana nekim simboličnim ciframa iz EU. Možda vrijedi istaknuti kako se Mrsićeva „Garancija za mlade” također povodi novcem iz Unije. Iako je program zanimljivo osmišljen, on je jako tanka privremena solucija koja prividno miče stvaran broj nezaposlenih mladih osoba.

Za hrpetinu stvari jadna nam EU nije kriva i ne možemo njoj sve prišiti, no s druge strane – koliko se možemo izvlačiti na to da se i dalje prilagođavamo? Koliko i dalje dvije najveće stranke u Hrvatskoj mogu glumiti budale i dobacivati jedne te iste fore, kazivati da su jedni krivi za ovo, drugi za ono? Čini nam se zauvijek. Kao što su nam ove dvije godine bile namijenjene prilagođavanju, tako su i hrvatskim političarima ove 24 godine prilagodba novom sistemu. Još samo šest godina pa će shvatiti kako raditi u korist naroda, pričekajte malo. Hešteg Grčka.

Komentari na članak

Vezani članci

Poplave

Tino Deželić

Tko je pustio Savu?

Baš kad pomisliš da je priroda učinila svoje i da je ona isključivi krivac nove među krizama kojih smo već godinama neizostavan dio, na ovaj ili onaj način te da je od činjenice što je nemoguće ikoga okriviti za tu strašnu nepogodu jedino gore što ne možeš okriviti nekog od glavonja ili samu politiku eto ti upravo njih.

Studenti FOI-a sa mentorom na dodjeli nagrade Ponos Hrvatske

Studenti FOI-a u suradnji s mentorom razvili aplikaciju

INTERVJU: Aplikacija Kap života pomoći će u darivanju krvi

Aplikacija Kap života izravno će povezivati darivatelje krvi s institucijama koje prikupljaju krv te na taj način pomoći u spašavanju života.

1

Novi festival na Jadranu

IZVJEŠTAJ: Otvoren prvi Croatia Rocks festival na Zrću uz The Vaccines

Croatia Rocks organizira poznata britanska ekipa koja stoji iza Hideout festivala, zato nas i ne čudi što je bilo organizacijske „stenjave“ u određenim segmentima.

Ilustracija pucanje na gol

Europsko rukometno prvenstvo

Hrvatska domaćin Europskog rukometnog prvenstva 2018. godine

Hrvatska je domaćin Europskog rukometnog prvenstva za muškarce koje će se održati 2018. godine. Utakmice će se igrati u četiri grada, i to u Zagrebu, Splitu, Varaždinu i Poreču.

Studentski prosvjedi 1968

Sorbus Aucuparia

1968. vs 2014.: pronađi razlike!

Idemo se sada igrati jedne igre. Ja ću vam ispričati jednu priču. Priči je zajedničko mjesto održavanja, ali godina nije. Tko prvi pogodi - dobit će diplomu bez posla.