Komentar novinarke

Dvije godine hrvatskog članstva u Europskoj uniji: Predemo li vunu ili nas jašu?

Ulična lampa na Gornjem gradu

Preko granice možemo i s osobnom iskaznicom te nam susjedi više vjeruju kada im kažemo da ništa ne švercamo. Stručnjaci iz Bruxellesa javljaju da su naši parlamentarci ok, da se javljaju i da im je super tamo – kao u školi.

1. srpnja 2013. godine Hrvatska je postala 28. članica Europske unije. Članstvo je stiglo u krizna vremena – Hrvatska je duboko plivala u recesiji, broj nezaposlenih dosezao je rekordne brojke, mnoštvo afera, a nade u poboljšanje situacije nigdje na vidiku. Europska unija je, kao i svaka zajednica u koju je Hrvatska do sada stupila, nosila mnogo obećanja u bolje sutra.

Hrvatska je trenutno treća zemlja u Europskoj uniji po broju nezaposlenih – odmah iza Grčke i Španjolske. Jedino što nas razlikuje od ovih zemalja vjerojatno je naš „balkanski” mentalitet zbog kojega ne izlazimo još na ulice jer ima vremena, treba se popiti kava. Držimo treće mjesto i po BDP-u: nalazimo se odmah iza Rumunjske i Bugarske po pitanju siromaštva. Ovom statusu ne pridonosi ni opći dug prema inozemstvu. Navodi se kako je Hrvatska izašla iz recesije jer je u nekoliko kvartala zaredom imala gospodarski rast, no taj izlazak se još nigdje nije pozitivno ocrtao. Stoji kao mrtvo slovo na papiru.

Ono što je dobro svakako jest to što su se otvorila mnoga vrata u inozemstvu, pa tako mladi mogu preživjeti u Irskoj, a uskoro i u Njemačkoj i Španjolskoj kada ukinu radne vize. Kada kažemo dobro, mislimo na to da bar netko zarađuje među silnim mladim osobama koje grabe svoje diplome i zatim sjede doma klikajući besciljno na oglase u kojima se ne nalaze.

Očajno je to što Hrvatska ima pristup različitim fondovima Europske unije, ali nijedan još dosad nije adekvatno iskoristila. Sredstvima EU dosada se obnovio dio pruge na potezu Zagreb – Dugo Selo, ali i tu smo ispali ljenčine jer nismo uspjeli prikupiti svoj dio financija. Ups? Za ostale projekte, kažu iz Vlade, mi ne razumijemo sustav jer nije tako lako dobiti novac. Možda je to istina, ali čini nam se da to pregovaranje i potpisivanje ugovora ne ide baš pretjerano na ruku osobama zaduženim za isto.

Koje su pak pozitivne strane ulaska u EU? Prvenstveno valja navesti smanjenje cijena električne energije i uvođenje drugih operatora kako bi se ukinula samovlast HEP-a. Druga stvar svakako je smanjenje cijena teleoperatera (i roaminga, za one koji uspiju uloviti pokoju paricu za ovaj luksuz). Hrvatska je u neku ruku postala povezanija s drugim dijelovima Europe, a niskotarifni letovi počeli su nuditi širu paletu gradova nego inače. Pojeftinile su i neke namirnice u trgovačkim lancima, iako se i dalje ne vidi prevelika raznolikost proizvoda kao što je najavljivano. Preko granice možemo i s osobnom iskaznicom, a susjedi više vjeruju kada im kažemo da ništa ne švercamo. Stručnjaci iz Bruxellesa javljaju da su naši parlamentarci ok, da se javljaju i da im je super tamo – kao u školi.

Kad smo već kod škole, gdje smo s obrazovanjem? 130 milijuna kuna uloženo je za obnovu studentskih domova – iznos koji ne bi bio osiguran da sljedeće godine nismo domaćini Europskih sveučilišnih igara. U EU smo snažni po pitanju ostajanja učenika u školama – hm, pitamo se zašto? Ministar Mornar se hvali kako se Ministarstvo napokon uhvatilo u koštac s fondovima i da će nastojati iskoristiti što više sredstava. Moramo, dakle, privući što više investicija u Hrvatsku. Smanjeno je sufinanciranje u menzama, s time su osigurana sredstva za stipendije pojačana nekim simboličnim ciframa iz EU. Možda vrijedi istaknuti kako se Mrsićeva „Garancija za mlade” također povodi novcem iz Unije. Iako je program zanimljivo osmišljen, on je jako tanka privremena solucija koja prividno miče stvaran broj nezaposlenih mladih osoba.

Za hrpetinu stvari jadna nam EU nije kriva i ne možemo njoj sve prišiti, no s druge strane – koliko se možemo izvlačiti na to da se i dalje prilagođavamo? Koliko i dalje dvije najveće stranke u Hrvatskoj mogu glumiti budale i dobacivati jedne te iste fore, kazivati da su jedni krivi za ovo, drugi za ono? Čini nam se zauvijek. Kao što su nam ove dvije godine bile namijenjene prilagođavanju, tako su i hrvatskim političarima ove 24 godine prilagodba novom sistemu. Još samo šest godina pa će shvatiti kako raditi u korist naroda, pričekajte malo. Hešteg Grčka.

Komentari na članak

Vezani članci

krv

Nestašica krvi u Slavoniji

Zbog nedostatka krvi odgađaju se operacije

KBC Osijek poziva sve zdrave osobe od 18 do 65 godina starosti da doniraju krv. Ističu kako je važno da darivatelji u zadnja dva tjedna nisu uzimali jače lijekove.

Croatia Reads naslovna

Hrvatska postala prva Zona Besplatnog Čitanja na svijetu

„U aplikaciji Croatia Reads u budućnosti želim vidjeti i udžbenike, literaturu, znanstvene članke“

Pomoću aplikacije Croatia Reads, svi građani Hrvatske mogu potpuno besplatno čitati 100,000 knjiga te smo prvi u svijetu s projektom takvoga tipa. Od voditeljice projekta, Mirele Rončević, saznali smo kako će se on dalje razvijati.

Djevojka u vlaku

Emigracija visokoobrazovanog stanovništva

Hrvatsku već desetak godina pogađa "odljev mozgova"

U protekloj godini Hrvatsku je napustilo 4770 visokoobrazovanih ljudi. Podaci dokazuju prisutnost ozbiljnog problema. Mlade intelektualce ne uspijeva zadržati naljepše more na svijetu, čisti zrak i topla klima.

2

Smanjen broj učenika i škola

Više učitelja, a kvaliteta obrazovanja niža

Porazni su rezultati za Hrvatsku jer se smanjuje broj učenika u osnovnim i srednjim školama, dok se broj nastavnika postupno povećava.

Obrazac

Mjere aktivne politike zapošljavanja preusmjerit će se na novac iz EU fondova

HZZ ne ukida stručno osposobljavanje za mlade

Iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje poručili su kako u praksi to znači da se ne radi o stvarnoj obustavi, jer se niti jedna mjera privremenom obustavom ne dovodi u pitanje, nego se samo redefinira.