Osam od deset studenata ima problema s mentalnim zdravljem

Organizacija National Union of Students (NUS) je u ime All Party Parliamentary Group (APPG) tijekom studenog i prosinca provela istraživanje nad 1093 studenata britanskih sveučilišta i srednjih škola. Rezultati pokazuju kako je osmero od desetero studenata i studentica (točnije 78%) zadnjih godinu dana imalo problema što se tiče mentalnog zdravlja.

Trećina ispitanika (33%) patila je od suicidalnih misli, a većina njih (55%) pripada homoseksualnoj orijentaciji, a kao razlog navode da nisu nailazili na podršku svojih bližnjih, što je u njima izazivalo osjećaja straha i srama. Više od polovice ispitanika (54%) reklo je kako nisu pokušali potražiti pomoć, a trećina je izjavila kako za istu nisu znali gdje je u svome okruženju ili na sveučilištu naći. 40% ispitanika je izjavilo kako zamisao o razgovoru o problemima i o mogućoj pomoći u njima budi osjećaj nervoze, čak i stida.

– Mislim da su problemi i pitanja mentalnog zdravlja vrlo česti među studentima, ali to je nešto što mnogi ljudi ne žele priznati ili prihvatiti. Sveučilište je zamišljeno kao najbolje razdoblje u životu svakog studenta, dok je ovdje zapravo više prisutna anksioznost nego neko uzbuđenje. Mi koji patimo od psihičkih poremećaja osjećamo se razočarano jer ne pripadamo tom tipu studentskog stereotipa. Teško se boriti protiv osjećaja izoliranosti nakon što napustimo sigurnost svoga doma i odemo na studij – objašnjava Aoife Inman, 19-godišnji student druge godine na Sveučilištu u Manchesteru.

Je li u pitanju nedostatak brige za studente? Gdje obrazovne ustanove griješe? Što je rješenje? Zašto se pojavljuje osjećaj manje vrijednosti, izoliranosti i zašto sve više studenata i učenika pati od anksiozno-depresivnog i bipolarnog poremećaja (ili bilo kojeg drugog)? Činjenica jest da se danas o tome više priča nego što se prije pričalo, ali je potrebno promatrati posljedice i pronaći uzrok, ali i tragati za rješenjima. Svatko od nas može u bilo kojem trenutku postati žrtva psihičkih bolesti.

– Naše obrazovne ustanove moraju biti mjesta obrazovanja, ali i mjesta za osobni razvoj, gdje se studenti osjećaju prihvaćeno, a ne izolirano. No ovi rezultati nam pokazuju da postoji značajan broj studenata koji pate od ovakvog tipa bolesti, a to odlučuju proživljavati u tišini. Ovi rezultati ankete su poziv za buđenje svima nama koji brinemo za studente. Zastupnici i kolege iz cijelog političkog spektra danas poslijepodne će se sastati kako bi razgovarali o tome kako i što se može učiniti, vezano za sve obrazovne ustanove – tvrdi Pavao Blomfield MP, predstavnik APPG-a i MP-a za srednju školu Sheffield, koja ima najveći udio učenika u zemlji.

Ovakvo istraživanje potrebno je svakoj državi, svakom mjestu i svakom sveučilištu, bilo da se radi o studentima ili o nekome drugome. Psihosomatski poremećaji previše utječu na ljude i njihovo ne samo mentalno, već i fizičko zdravlje, zbog čega se na to nikako ne smije površno gledati. Problem s ljudima svih dobi je taj što se još iz prijašnjih loših iskustava boje priznati kako imaju psihički problem jer to vide kao sramotu, osjećaju se okaljanima, dok se zapravo o tome treba javno i otvoreno pričati.

Moramo biti svjesni kako je ovako nešto s jedne strane potpuno normalno jer smo svi mi emocionalna bića koja se sastoje od mana i vrlina, bilo fizičkih ili psihičkih. Upravo mane i vrline čine savršen sklad u nama, zato treba podići zastore iza kojih se skrivamo. U protivnom se naše društvo nikada neće razviti. Nismo patetični i ne dramatiziramo, samo smo ljudi. Primitivizam i tišina dovest će nas jedino na rub ponora.