Napredak u znanosti

Novi tretman za liječenje depresije

FOTO: i.imgflip.com

Više od 50 godina smatralo se da je depresija uzrokovana nedostatkom kemijskih tvari, neurotransmitera, koji prenose signale među stanicama u mozgu. Nova istraživanja pokazala su drugačije rezultate.

Depresija je stara koliko i čovječanstvo, a malo tko je nije osjetio na svojoj koži. Blagu je depresiju tijekom života osjetila barem polovica svjetske populacije, no ona može biti mnogo više od prolaznog neraspoloženja.

Prema epidemiološkim istraživanjima, svaka peta žena i svaki deseti muškarac tijekom života dožive jednu ozbiljnu depresivnu epizodu. Klinička depresija spada u skupinu poremećaja karakteriziranih kao poremećaji raspoloženja. To teško psihofizičko stanje kombinacija je raznih simptoma, među kojima su: potištenost, povlačenje bolesnika u sebe, opsjednutost crnim mislima, nesanica, gubitak apetita, usporen misaoni tijek, osjećaj beznadnosti i bespomoćnosti.

Često se događa da osobe nisu ni svjesne da boluju od depresije ili u strahu od reakcije okoline ne potraže pomoć. Nazivajući to „slabošću karaktera“, društvene predrasude stoje između bolesnika i oporavka. U općoj populaciji europskih zemalja, učestalost je depresivnih poremećaja 3.6 - 6.8%, dok u Hrvatskoj svaki sedmi odrasli stanovnik pati od nekog oblika depresije!

Prema izvještaju časopisa Current Psychiatry, nova istraživanja fizioloških uzroka depresije vode k novim načinima liječenja iste, ovoga puta izvan uobičajene terapije antidepresivima.

Novi tretman sastoji se od električnih i magnetskih stimulacija mozga, novih lijekova i dugoročne kognitivno-bihevioralne terapije za upravljanje stresom.
Tvorci su dr. Murali Rao i dr. Julie M. Alderson. Rao je profesor i šef Odjela za psihijatriju i bihevioralne neuroznanosti na Stritch School of Medicine sveučilišta Loyola u Chicagu, a Julie Alderson stažistica u East Liverpool City Hospital u Ohiou.

Više od 50 godina smatralo se da je depresija uzrokovana nedostatkom kemijskih tvari, neurotransmitera, koji prenose signale među stanicama u mozgu. Svi najčešće korišteni antidepresivi napravljeni su ili da povećaju oslobađanje ili blokiraju degradaciju triju neurotransmitera - dopamina, norepinefrina i serotonina. No, lijekovi usmjereni na neurotransmitere uspješni su u remisiji depresije tek kod manje od polovice pacijenata. To je potaknulo istraživače da gledaju izvan okvira kako bi shvatili depresivne poremećaje. Nove teorije usredotočene su na razlike u gustoći neurona u različitim regijama mozga, na utjecaj stresa na rađanje i umiranje moždanih stanica, na izmjenu povratnih putova u mozgu i na ulogu upale uzrokovane reakcijom na stres.

„Kronični stres smatra se vodećim uzročnikom depresije“, kažu tvorci. Dugoročni stres oštećuje stanice u mozgu i tijelu. Smatra se da su stresna iskustva u uskoj vezi s razvojem psiholoških promjena te time neuropsihijatrijskih poremećaja. Kad su živčane stanice hipokampusa izložene kroničnom stresu, one počinju odumirati.

„Nove teorije o depresiji ne smiju se gledati kao zasebne cjeline jer su vrlo međusobno povezane“, kažu Rao i Alderson, „njihovom integracijom dobivamo mnogo šire razumijevanje patofiziologije depresije i povezanih biomarkera.“

Ti su biomarkeri molekule u tijelu koje mogu biti indikatori depresije. Tvorci su identificirali više od desetak potencijalnih biomarkera, uključujući monoaminske regulatore, proinflamatorne citokine i druge posrednike upala: medijatore glutaminergičke aktivnosti i GABAergičke aktivnosti te regulatore neurogeneze.

Tretmani za depresiju koji su trenutno u ponudi, uključuju antagoniste kortikotropin-oslobađajućem hormonu, deksametazon, parcijalnu adrenalektomiju, dugoročnu kognitivno-bihevioralnu terapiju, ketamin i druge NMDA antagoniste, benzodiazepine, anestetike, dubinsku stimulaciju mozga, transkranijalnu magnetsku stimulaciju, selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina, tricikličke antidepresive, atipične antidepresive, redukciju upale i protuupalne lijekove.

 „Liječenje od depresije može potrajati nekoliko mjeseci“, tvrde Rao i Alderson, ističući da liječenje koje se najčešće provodi, u trajanju od 6 tjedana, nije dovoljno dugo za adekvatan oporavak.

Komentari na članak

Vezani članci

Napad panike, FOTO: Tumblr

Iva Mikić

Što ako napadi panike nikada ne prođu?

Kada god si pipate puls i izbrojite abnormalni broj, a znate da ste zdravi, radi se o napadu panike. Ako ste obišli sve moguće doktore, a nalazi su uredni, ako tlak mjerite nekoliko puta dnevno, a uvijek je u redu, znajte da su to napadi panike. Napad panike najodvratniji je osjećaj koji sam dosad doživjela – želiš pobjeći iz vlastite kože, a ne možeš.

No stress

Sebastijan Ivasović

No stres, pliz

Možda ste vi o tome razmišljali drugačije i to je u redu, ali ipak ostanite sa mnom do kraja teksta kako bih vam iznio misli koje zasigurno kuhate i u vlastitoj glavi.

Benjamin Ignac

Priča o mladom studentu geografije

Benjamin ruši predrasude

Benjamin Ignac studira geografiju na Sveučilištu u Oklahomi, a radi i u uredu u South Central Climate Science Center. Njegova priča je posebna zato što je Benjamin romske nacionalnosti, a usto je i jedini Rom koji je ikada pohađao Gimnaziju Josipa Slavenskog, jednu od najboljih hrvatskih srednjih škola.

Mir

Patricija Panić

Spermiji s predrasudama ili smak svijeta?

S tolikim razvojem tehnologije zapitate se kada će doći do razvoja ljudi. Koliko god pametnih aplikacija koristili, neki su ljudi još uvijek u vremenu kada ovoliko razvijena tehnologija nije ni postojala. U vremenu u kojemu nije bilo u redu biti gej ili u kojemu su se sve razlike prihvaćale puno teže.

silovanje-

Zabrinjavajuća statistika

Da nema posljedica, trećina muških studenata silovala bi žene

Istraživanje o silovanju proveli su Sarah R. Edwards, Kathryn A. Bardshaw i Verlin B. Hinsz, koji su zaprepašćujuće rezultate otkrili u radu „Denying Rape but Endorsing Forceful Intercourse: Exploring Differences Among Responders".