Pozivaju li se sudovi na načelo demokracije, pita se predsjednica Ustavnog suda

Udruga Pravnik redovito organizira tribine i predavanja aktualne tematike pa je tako 21. ožujka 2016. godine u organizaciji članova Davida Jakovljevića i Mladena Hohnjeca održano interaktivno predavanje u sklopu projekta o Ustavnom sudu RH. Predavanje je održala predsjednica Ustavnog suda RH prof.dr.sc.Jasna Omejec koja je studentima kroz zanimljivo izlaganje prezentirala rad Ustavnog suda, pojasnivši koja je njegova uloga, ali i prokomentiravši postojeće probleme i predrasude u vezi djelovanja ove institucije.

Predavanje je profesorica Omejec posvetila 25. godišnjici rada Ustavnog suda RH započevši izlaganje s mišlju da uloga Ustavnog suda u 90-im godinama nije bila dovoljno prepoznata što se vidi u aktualnim tenzijama. Hrvatski ustav pripada krugu europskih ustava treće generacije koji su doneseni nakon pada Berlinskog zida 1989. godine, a koji sadrže zajednička specifična obilježja. U prvom redu to su odredbe povijesnog straha od obnove totalitarizma koje ujedno trebaju spriječiti pojavu istoga te težnja tranzicijskih zemalja za stvaranjem demokratskog društva po uzoru na zapadnoeuropske države. Tako ustavi tih zemalja sadrže klauzulu vječnosti kojom se zabranjuju promjene njihovih esencijalnih dijelova.

No, ideal-tipski model nove države sadržan u ustavima nije bio u skladu s realnošću. Tranzicijske postkomunističke zemlje, kakva je i Republika Hrvatska, bile su suočene s velikim problemima čijim posljedicama i danas svjedočimo. Profesorica je objasnila kako je demokracija kao model života dan ljudima koji su desetljećima živjeli pod komunizmom pa su zbog toga temeljna načela Ustava shvaćena pogrešno; načelo slobode doživljeno je kao sloboda od komunizma, načelo diobe vlasti kao oslobađanje od jednopartijske vlasti itd. Osim toga, dolazi i do pojave sveopćeg nereda u normativnom smislu, a posebice u sudstvu.

Ono što predsjednica Ustavnog suda ističe kao jedan od problema našeg pravosuđa jest nesluženje Ustavom kao normativnim aktom, postavljajući pitanje poziva li se ijedan sud na načelo demokracije. Ističe kako ono mora biti temelj za tumačenje prava u konkretnim slučajevima te pokazatelj organske povezanosti s Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda čija je potpisnica i Republika Hrvatska od 1997. godine

Zašto su ustavni sudovi glavni nositelji tranzicije, profesorica Omejec objasnila je na primjeru Mađarske koja je kroz praksu tkala nevidljiv Ustav i to recepcijom Saveznog ustavnog suda Njemačke. Citirajući Zorkina o zadaći ustavnog suda, naglašavajući da je on ono što je potrebno, da je život ono što postoji te da optimalan ne znači idealan, dolazi do dvije temeljne uloge ustavnih sudova. Prva je transformativna, a druga važna uloga je u judicijalizaciji politike, tj. težnja da neka pitanja o kojima su odlučivala politička tijela počnu ovisiti o sudskim odlukama čemu pridonose i sudovi u Luxembourgu i Strasbourgu.

Sutkinja Omejec smatra da je hrvatskoj javnosti pogrešno predstavljena uloga Ustavnog suda. Posljedica toga što se hrvatski Ustavni sud u prvom desetljeću djelovanja nije uspio profilirati kao ustavni sud, već je djelovao kao redovni sud, je ta da javnost ni danas ne razlikuje Ustavni sud od redovnih sudova. Ustavni sud medijski je prikazan vrlo negativno kao političko obojena i nekompetenta institucija. Ističe da Ustavni sud mora imati nadzornu funkciju pravnog poretka te da, kada je konačno uhvatio korak s europskim ustavnim sudovima, Ustavni sud RH kao takav nije prihvaćen.

Također, javnost ima pogrešnu predodžbu o pretrpanosti predmetima. Sutkinja je na grafičkim prikazima izložila broj neriješenih predmeta koji je 2009. godine iznosio 9200, da bi u 2013. godine taj broj pao na otprilike 3500 neriješenih predmeta. Naglašava činjenicu kako je riješeno više predmeta nego što je primljeno te objašnjava da je uzrok tome unutarnja reforma u poslovanju suda iz 2010 godine Ono što smatra glavnim ciljem Ustavnog suda u budućnosti jest ne dopustiti da broj neriješenih predmeta počne rasti te da se uravnoteži struktura neriješenih predmeta, točnije da svaki predmet bude riješen unutar tri godine

Nakon svojeg izlaganja profesorica je odgovarala na postavljena pitanja između kojih su bila i ona o mandatu hrvatskih ustavnih sudaca i načinu njihova izbora. Kaže da hrvatski model nije najbolji, s obzirom na najkraći mandat sudaca u Europi (8 godina, ali s mogućnosti reizbora) te da se kao rješenje može ponuditi dulji mandat od 12 godina, ali sa samo iznimnom mogućnošću reizbora. Uz to, smatra da bi optimalno bilo vratiti broj sudaca na 11 jer je brojka od 13 sudaca prevelika za malu zemlju poput Hrvatske. Na problematiku skorašnjeg izbora novih ustavnih sudaca, koji će gotovo u potpunosti izmijeniti sastav Ustavnog suda, nadovezao se i doc. dr. sc. Đorđe Gardašević s Katedre za ustavno pravo smatrajući da bi u djelovanju suda trebao postojati kontinuitet. Model izbora sudaca bi također trebalo preispitati, s obzirom da gotovo da ima oblik natječaja, a odgovornost za izbor bi ipaktrebala biti na leđima različitih institucija koje bi svojim prijedlozima stvorile bolji korpus kandidata.

Svoje predavanje predsjednica Ustavnog suda završila je porukom studentima da ustraju u stjecanju znanja i podizanju pravničke kulture. O tome koliko su studenti pravnog, ali i ostalih fakulteta zainteresirani za aktualne probleme u našem društvu svjedoči velik broj prijava za sudjelovanje. Stoga Udruga Pravnik poziva i na drugi dio projekta, tribinu na kojoj će kao panelisti sudjelovat Mislav Kolakušić, sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, doc. dr. sc. Đorđe Gardašević, docent s Katedre za ustavno pravo i dr. sc. Jasna Omejec, predsjednica Ustavnog suda RH kao gost slušač. Uključite se u raspravu, upotpunite svoje znanje te pridonesite podizanju pravne svijesti među studentskom populacijom!