„Parkiranje autobusa”: mit ili realnost?

Bilo je ljeto 2004. godine i Porto je osvojio Ligu prvaka uvjerljivo pobijedivši Monaco 3:0 u Gelsenkirchenu. Tada 40-godišnji Portugalac Jose Mourinho donio je naslov najelitnijeg klupskog natjecanja portugalskom klubu prvi put nakon 1987. godine Sljedeće godine otišao je u Chelsea na poziv Romana Abramoviča, gdje je već nakon mjesec dana naišao na nešto neobično. Poslije utakmice s Tottenhamom, koja je završila 0:0 na Stamford Bridgeu, Mou je bio isfrustiran Spursima zbog dosadnog načina igranje obrane. „Kao što mi kažemo u Portugalu, oni su dovezli bus te su gu ostavili pred golom. Kao navijač bio bih jako frustriran time što se Spursi brane cijelu utakmicu, a dao sam 50 funti za ulaznicu.“ Toga dana (19. rujna 2004. godine) svijet je prvi put naišao na termin „parkirati autobus“.

Za vas koji niste sigurni što točno znači taj termin, pokušat ću vam objasniti. „Parkirati autobus“ znači igrati ultra-defenzivnu utakmicu kako bi se zaustavila superiornija momčad. Na taj način smanjit ćete prostor suparnicima, kao i vjerojatnost da će vaša momčad primiti gol. Također, velika je mogućnost da će takva utakmica, u kojoj jedna momčad „koristi autobus“, završiti s dosadnih 0:0. Dakle, posjed prepuštate protivnicima dok se vi nadate da ćete postići pogodak iz kontri ili polukontri.

U zadnjih nekoliko godina ovaj način igre postao je popularan kao i „tiki-taka“. Može se također reći kako su ta dva načina igre zapravo dvije suprotnosti. Jedan od boljih primjera utakmica je polufinala Lige prvaka između Intera i Barcelone 2010. godine Inter je tada vodio protagonist s početka priče, što je veoma ironično. Uglavnom, Talijani su otišli u finale upravo zbog toga što su „parkirali autobus“. Nakon pobjede kod kuće 3:1, u gostima na Camp Nou onemogućili su kretanje Messiju i Xaviju, a od 28. minute igrali su s igračem manje te se zbog toga treba još više diviti njihovoj obrani koja je kapitulirala tek u 84. minuti.

Još jedan primjer uključuje Barcelonu, ali ovaj put u njihovim pustolovinama protiv Chelsea. U polufinalu Lige prvaka 2012. godine, momčad Roberta di Mattea uspjela je svladati „Blaugranu“ unatoč tome što su imali manji broj udaraca u dvije utakmice (12 nasuprot Barceloninih 46). Nakon pobjede 1:0 na Bridgeu, Chelsea je otišao na gostovanje na Camp Nou s jednim zadatkom – „parkirati bus“ ili možda double-decker, nije još sa sigurnošću utvrđeno. Činilo se kako ne ide sve po planu jer je Busquets u prvom poluvremenu doveo domaćine u vodstvo, a samo nekoliko minuta nakon toga Terryju je pokazan crveni karton. Kao i u primjeru iz 2010. godine, to je značilo postavljanje još čvršće obrane. Barcelona je povisila vodstvo na 2:0, no gosti su se vratili na samo gol zaostatka do kraja prvog poluvremena. U nastavku igre, Chelsea je igrao samo obranu, što se i isplatilo u prvoj minuti sudačke nadoknade u drugom poluvremenu, kada je Torres zabio za 2:2 i prolazak „Bluesa“ u finale protiv Bayerna.

Naravno da „parkiranje autobusa“ ima i svoje mane. Ono možda ne znači atraktivan nogomet, no ako taj bus ima dobrog vozača, to znači da će rezultati doći. Čak je i najveći trener u povijesti nogometa, Sir Alex Ferguson, jednom prilikom izjavio kako napad osvaja utakmice, a obrana titule. Danas mi se čini kako se ovaj termin povezuje najviše s Mourinhom kojega okrivljuju da konstantno „parkira bus“. Primjerice, prošle su ga godine Pellegrini i Rodgers okrivili za ovaj „zločin“, dok je ove godine naišao na kritike zbog takvog načina igre u posljednjim utakmicama Premier lige. Bilo kako bilo, Mourinho je pobjednik i to je jedino važno u današnjem nogometu. Stoga se ljudi trebaju pomiriti da je to način na koji se danas momčadi brane.