Mlade u sportu prati se samo kada igraju na marketinškom turniru, a na njihovu sigurnost se ni ne misli

Današnje novine i portali veću pažnju posvetit će privatnim životima sportaša nego mladima koji se trude istaknuti i kasnije ubaciti u lige velikana. Čak i ako im posvete pažnju, učinit će to isključivo iz marketinških razloga.

Primjer za to je održana završnica nogometnog Nike Premier Cupa održana 11. i 12. travnja 2015. godine, namijenjenom uzrastu do 15 godina. Ovaj dinamični turnir sastoji se od utakmica koje se igraju na principu 2 x 20 minuta te su moguća velika i neočekivana iznenađenja. S obzirom na to da je to turnir pod velikim pokroviteljstvom Nikea, dobro je marketinški i medijski popraćen.

Ova je popraćenost pozitivna stvar jer se na taj način promoviraju mladi nogometaši o kojima se ne zna da su spremni na mnogo odricanja i na svakodnevne fizički i psihički iscrpljujuće treninge.

Utoliko turnir ističe i određene probleme, poput toga da nema razvojnu nego promotivnu svrhu (u konkretnom slučaju promociju određene sportske marke). Utakmice 1. Hrvatske nogometne lige za navedeni uzrast, kao i za ostale uzraste nogometnih škola, ili uopće nisu medijski popraćene ili su popraćene s tek dva-tri retka u kojima se daje šturi izvještaj. Uloga medija trebala bi biti poticanje sporta kao razvojnog segmenta mladih, a adekvatno i pravovremeno praćenje mlađih uzrasta djelovalo bi pozitivno na te igrače, potaknulo bi ih u daljnjem djelovanju i profilirali bi se najmarljiviji sportaši koji će kasnije biti dio hrvatske nogometne scene.

Ova medijska popraćenost promotivnih turnira ističe i negativne strane organizacije koja stavlja mlade živote u opasnost i ne osigurava im propisane uvjete. Primjerice, Nikeov turnir igran je u izrazito opasnim uvjetima jer se jedva jedan metar od terena nalazi željezna ograda, a put između terena i ograde je u potpunosti napravljen od betona. Prilikom igranja utakmica na turniru moglo se primijetiti kako se mladi nogometaši bore sa zaustavljanjem tijekom proklizavanja s terena jer su nastojali izbjeći izravan sudar s ogradom.

Zgodno je napomenuti da je betonsko tlo za kopačke isto kao i ledena površina za obične tenisice. Borba sa izlijetanjem pobudila je sjećanje na nesretan slučaj koji se dogodio prije sedam godina tijekom utakmice Zadar – Cibalija kada je zbog udarca u betonski zid, koji se nalazio uz aut-liniju, smrtno stradao nogometaš Hrvoje Ćustić. Slučaj je bio prikazan u svim dnevnim tiskovinama i na mrežnim portalima te bi se moglo očekivati da će se ubuduće veća pažnja posvetiti sigurnosti. S obzirom na to da je Nikeov turnir jedan od uglednijih u Hrvatskoj, čudno je imati ovakav propust u organizaciji, koji nije bio jedini.

Utakmice su igrane sa samo jednom loptom, tako da se prilikom svakog izlijetanja lopte izvan terena moralo dugo čekati na povratak lopte, što je svakako usporavalo tempo i dinamiku igre i samih igrača, pogotovo u kratkim igrama po 2 x 20 minuta. Uz manjak lopti postojao je i manjak sakupljača pa su po lopte najčešće trčali sami igrači. Nogometna pravila inače nalažu da na utakmici moraju biti najmanje tri službene lopte.

Lošemu okusu u ustima i lošemu utisku na cijeli turnir pridonijelo je i neprofesionalno suđenje kada se u nekim prilikama moglo vidjeti kako sutkinja raspravlja s prisutnom publikom, pa se turnir činio kao seoska utakmica. Suci i sutkinje pokazali su neprofesionalno suđenje i nepoznavanje elementarnih pravila nogometa te su tako utjecali na igru i usporavali ju. Zbog loše kvalitete suđenja na utakmici između GNK Osijek i GNK Rijeka, Osijek je u zadnjoj minuti napustio teren zbog nepravilno osuđenog jedanaesterca u korist GNK Rijeka.

Ovakvim pristupom prema mladima, njihovoj sigurnosti i uvjetima za igranje igre degradiraju se njihova nastojanja, podcjenjuje se njihov talent te se utakmice više pretvaraju u treninge umjesto u prava natjecanja za koje mladi vježbaju i žrtvuju svoje vrijeme.