Bajaga i Instruktori slave tri desetljeća u kojima su "Jahači magle" oduševljavali

Treći studijski album Bajage i Instruktora, Jahači magle, obilježio je trideset godina od izlaska. Jedan od najuspješnijih domaćih rock albuma onog vremena potvrdio je zvjezdani status zarađen s dva prethodna izdanja.

Sigurno da nije bilo lako napraviti treći album nakon izuzetnog uspjeha “Sa druge strane jastuka”, ali nismo se obrukali s “Jahačima”. To je bio baš nekako poseban, svirački album benda koji je imao iza sebe blizu 200 koncerata godišnje. Mislim da nam je to tehnički i zvučno najbolje snimljen album. Nismo težili da bude komercijalan i mainstream, a bio je uspješan i pružio je mogućnost da nastavimo raditi dalje. – rekao je Momčilo Bajagić povodom obilježavanja tri desetljeća objave albuma “Jahači magle”.

Upečatljivo započetu solo karijeru s debijem Pozitivna geografija (1984), Bajaga je sjajno nastavio uz Instruktore sljedećim albumom Sa druge strane jastuka (1985), koji je prodan u za to vrijeme vrtoglavih 360 000 primjeraka. Očekivanja od prijelomnog trećeg albuma Bajage i Instruktora bila su, možda neopravdano, izuzetno visoka, a Jahači su na kraju stigli samo do respektabilnih 260 000 primjeraka vinila i kazeta.

– Napravili smo veliki uspjeh s “Jastukom” i odjednom su iz diskografske kuće odljepili na nas. Kad smo počeli snimati “Jahače” došao je Stanko Terzić, direktor PGP-a, čuo je “300 na sat”, i rekao: ‘Ovaj ćete prodati u 600 000!’ Što se naravno nije desilo. Niti smo htjeli napraviti komercijalan album. Čak smo bili u fori da nam je “Jastuk” vrlo komercijalan, a da bi sad radili više svirački album, da stvarno bude dobar zvuk. – prisjeća se Bajaga.

U tom cilju, s producentom Sašom Habićem bend je proveo čitavo ljeto 1986. godine, s ukupno 500 sati snimanja, u poznatom beogradskom Studiju 5. U nastajanju Jahača Bajagi i Instruktorima pomogli su brojni gostujući glazbenici, kao što gitaristi Rajko Kojić, Duda Bezuha i Jane Parđovski, basist Bata Božanić, saksofonist Neša Petrović. Uz to je ovo posljednji album s Dejanom Cukićem u postavi Instruktora, koji je ovdje dobio priliku glasovno se iskazati u Gde stiže moje sećanje i posebno Bam bam bam. Prvi je to album na kojem u cjelosti svira klavijaturist Saša Lokner, koji se Instruktorima pridružio tek pri kraju snimanja prošlog izdanja.

Jahači uspješno nastavljaju žanrovsku šarolikost s prethodna dva albuma – nakon otvarajuće rokerske Ja mislim 300 na sat u kojoj gostuje Josipa Lisac, sljede reggae Kao ne zna da je gostivim, višeslojna pop pjesma Gde stiže moje sećanje, jazz-swing Red i mir, baladni Rimljani i gitarski pršteća, angažirana Samo nam je ljubav potrebna. Nakon zvučno raskošnog Straha od vozova i funk rock poigravanja Bam bam bam, odgovarajući kraj albuma stiže s 442 do Beograda – odom putovanjima i povratku matičnom gradu. Pjesma koja danas vrijedi za jedan od zaštitnih znakova Bajage i Instruktora.

– Pjesma “442” nastala je iz vizure putovanja u kombiju, u kojem sam tada bio 90 posto vremena. Nije ni čudo da osim “442” ima i “Svemirska policija” i ‘300 na sat’, jer u to vrijeme doslovce nismo izlazili iz kombija! Turneje su bile jesenje i proljetne, često je bilo puno magle i zaista smo bili jahači magle. Otud stih i ime albuma. Uz to, oduvijek sam volio naziv pjesme Dorsa (Doors) “Riders On the Storm. – kaže Bajaga.

Psihodelični omot albuma radio je slikar Radovan Hiršl, fotografije Zorica Bajin Đukanović. Bajaga se prisjeća da u PGP-u nisu bili baš zadovoljni rješenjem jer na prednjoj strani uopće nije bilo imena benda.

– Radovan nas je poljevao bojom, Zorica nas je slikala, a on je poslije pravio kolaž od toga. Bili smo totalno mokri od boje. Svima je bilo blesavo što to radimo, ali Radovan je tako htio. Meni se sada to dopada, jer nekako odražava vrijeme u kojem smo živjeli, uopće kakav je bio Beograd tad. – rekao je.

Hrvatski nastup kojim će se obilježiti 30 godina albuma Jahači magle Bajaga i Instruktori imat će na 12. Pozitivnom koncertu 2. prosinca u Domu sportova. Uz njih iste večeri svirat će i Josipa Lisac, Rundek Cargo Trio i Luce.