Igra koju igraju svi, a na kraju uvijek pobijede kladionice

Slavni nogometaš Gary Lineker davno je rekao:

„Klađenje je igra koju igraju svi, a na kraju uvijek pobijede kladionice.“ 

Dobro, možda nije baš tako rekao, ali da je to stvarno izgovorio, ne bi bio daleko od istine. Zaista, u Hrvatskoj se danas klade gotovo svi. Zavirite u kvartovsku kladionicu u subotu oko 12 pa ćete vidjeti o čemu vam govorim. To potvrđuju i službeni podaci prema kojima su u igri klađenja ukupne uplate igrača u 2013. godini iznosile 5 662 977 404,88 kuna (!), dok su isplate dobitaka igračima iznosile 4 530 456 977,84 kuna. 

Nemate posla? Otvorite kladionicu!

U odnosu na 2011. godinu uplate su se povećale za gotovo milijardu kuna. Tada su hrvatski građani u kladionice uplatili ukupno čak 4,69 milijardi kuna. Kada to sve malo pomnožimo, podijelimo i deriviramo, dolazimo do podatka da je u prosjeku svaki stanovnik Hrvatske u 2013. godini u kladionice uplatio 1321 kunu. Zaista velika brojka, a zlobnci bi rekli:

„Ima se, može se.“

Može se uplatiti listić, dok se ova sintagma „ima se“ definitivno odnosi na kladionice. U razdoblju od 2010. do 2012. Super Sport u vlasništvu Danka Ćorića ostvario je 430 milijuna kuna neto-dobiti, istaknuo je Predsjednik uprave Hrvatske lutrije Danijel Ferić. Druga po veličini Prva sportska kladionica u 2011. zabilježila je rast prihoda veći od 10 posto. Prihodi su im došli na 140,2 milijuna kuna, a čista dobit im je iznosila 7,84 milijuna kuna.

Također, Hrvatska lutrija u posljednje vrijeme sve više zarađuje upravo zahvaljujući kladionici, a ne loto listićima. Dakle, idući put kad poželite biti odvjetnik da bi bili bogati, zalijte se hladnom vodom, ošamarite i otvorite kladionicu. Tu se vrte pare.

Jasno, to je ubrzo uvidjela i država pa brže bolje krenula krpati državni proračun. Vodila se Vlada, baš kao i dekan Boras, za biblijskim vrijednostima, točnije za Isusovom rečenicom u kojoj kaže:

„Onome tko ima dat će se, a onome koji nema oduzet će se i ono što ima.“ 

Od 1. travnja na snazi je Zakon o izmjenama Zakona o igrama na sreću koji u stavku 3. članku 18. kaže: „porez na dobitke plaća se po stopi od 10 % na dobitke iznad 750,00 kuna do 10 000,00 kuna, po stopi od 15 % na dobitke od 10 000,00 kuna do 30 000,00 kuna, po stopi od 20 % na dobitke od 30 000,00 kuna do 500 000,00 kuna, a po stopi od 30 % na dobitke iznad 500 000,00 kuna.“

Blago rečeno, ova odluka izazvala je ogroman bijes među kladioničarima. Prema nekim predviđanjima u iduće dvije godine broj uplata će se smanjiti za 50 %, a veliki igrači, koji su i najviše uplaćivali, u potpunosti će odustati od ovakvog načina klađenja te prijeći na on-line kladionice.

Pretpostavlja se da će brojne kladionice zbog toga morati zatvoriti poslovnice što će ponovno povećati broj radnika na burzi. Oni koji su malo uplaćivali ići će na maksimalan dobitak do 750 kuna kako ne bi morali plaćati porez. I na kraju -  pojeo vuk magare.

Život kladioničara Josipa

Kako ne bi sve ostalo samo na pustim i hladnim brojkama, odlučili smo porazgovarati s ljudima koji usitinu poznaju sve tajne kladioničarskog zanata. Za razgovor smo uspjeli pridobiti jednog slavnog kvartovskog kladioničara. Nazvat ćemo ga Josip jer se tako i zove. Zatekli smo ga kako izlazi iz kladionice, bijesan i ljut jer je Palermo dobio Regginu, a on je igrao X2. Nakon što se ispuhao, otvorio nam je dušu.

„Klađenje je započelo u srednjoj školi, prvi ili drugi razred ako se dobro sjećam. Nakon škole znali smo se zaletiti do Štimčevog Sport Tipa, a i Žderić je  bio u blizini. Problem je bio što nisam bio punoljetan, a imao sam bradu kao Josip Katalenić, tako da sam uglavnom morao tražiti nekog starijeg da mi uplati. Ulozi su bili sitni, 5 do maksimalno 20 kuna. Sjećam se prvog dobitka kao danas. 20 kuna, 8 parova, dobitak 230 kuna. Meni bogatstvo tada. A zapravo i sada. Prijatelj iz klupe pogledao je taj listić, prepisao ga i prvi put u životu otišao uplatiti. Dobio je taj listić i više nikada nije otišao u kladionicu. Pametan čovjek.“

Naravno J.J.S nije stao samo na tome, nego je s klađenjem nastavio i dalje. Najveći dobitak bio mu je 5 000 kuna, a sve je otišlo na fakultetsku školarinu.

Posebno pamti jedan listić:

„Natrpao sam nekih hendikepa i sve je prošlo s velikim preokretima. Sjećam se da sam u 2 sata u Alcatrazu gledao kako Manchester okreće s 0-1 na 3-1 u petnaest minuta prije kraja, da bi se ujutro probudio i vidio da je Real igrao samo 2-1 protiv nekih Amerikanaca u prijateljskoj tekmi. Mislim, nekih 4 000 kuna u vjetar. Osjećaj je kao da vam netko stvarno uzme te novce.“  

Najdraži dobitak bio mu je točan rezultat kvalifikacijske utakmice Engleska - Hrvatska.

„Stavio sam 10 kn na točan rezultat 3:2 za nas i 50 kn na čistu dvojku. Koeficijenti su bili 33 na rezultat i 10 na pobjedu. Dobitak nije bio velik, cca 800kn, ali sigurno najdraži.“

Za kraj, J.J.S ima poruku svima koji se žele kladiti:

„Tko se misli kladiti zbog zarade, neka odmah odustane. Takvi koji zarađuju mjere se u promilima. Njih nećete sresti u kladionicama kako nervozno prebiru parove ili kako nabrzinu traže šesti par jer mu je cura za pultom rekla da ih ima pet, a igrao je superšansu. (Superšansa je par povećanog koeficijenta, ali koji ima uvjet minimalno 6 parova na listiću- primjer kladionice supersport op.a.)

Onih 0.001 % koji zarađuju, klade se po stranim internet kladionicama. I klade se hladne glave, uglavnom ne na nogomet jer je nogomet prilično nezahvalan sport za razliku od tenisa, košarke, odbojke... Mislim da je klađenje poput cigareta i alkohola koji u malim količinama ne štete, ali potencijalno mogu uništiti čovjeka. I rezultati su isti.

Možda još gore, propali kladioničar lako će se propiti, dok će alkoholičar teško završiti u kladionici. Tužno je vidjeti čovjeka od 60 godina kako ulaže 200 kuna na kompjutorske utrke konja, pa izgubi, pa opet 200 i tako u nedogled. Ili dečka od nekih 18-19 godina koji ulaže 600 kuna i psuje usput jer mora dodati još jedan par. Takvi su, nažalost, izgubljeni slučajevi i uglavnom kasnije dotaknu dno.“

Kao cijenjenog i renomiranog kvartovskog kladioničara, zamoli smo ga da nam da par savjeta kako se kladiti. Rekao nam je 6 zlatnih pravila:

1.) Nema sigurnih parova, zicera i slično. Ne postoji par kojeg ne možete promašiti.

2.) Preko 4, 5 parova su narodni listići. Neka vam i ulozi budu takvi,  5 do 10kn

3.) Ne kladite se na kupove. Tu ima najviše iznenađenja.

4.) Ne kladite se na klubove koji su osigurali prvenstvo, ne treba im pobjeda, vjerojatno će rotirati.

5.) Ne prepisujte novi listić nakon što promašite prvi par.

6.) Forma puno znači. Zaboravite na: „Moraju dobiti, nisu već 5 kola, danas moraju“. Ne moraju, vidjeti ćete.