La Fontaine: Najpoznatiji europski basnopisac

Slavni francuski pjesnik i basnopisac Jean de la Fontaine, rođen je 8. lipnja 1621. godine u Château-Thierriju u Francuskoj. 

Srednjoškolsko je školovanje završio u Parizu 1636. godine, nakon čega je upisao studij teologije kojeg je nakon novicijata napustio.

Poslije je upisao pravo te se počeo zanimati za književnost i često je boravio u književnim krugovima.

S izrazitom je originalnošću pjesničkog stila, poput Moierea, u svojim djelima ujedinio klasične uzore i europsku renesansnu tradiciju.
Iskušao se u gotovo svim književnim rodovima i vrstama, čime je donio novinu u umjetničkom izražavanju i svjetonazoru ondašnjeg vremena. Zbog svoje otvorenosti, kritičnosti i oštrine pera često je bio na meti monarhističkog dvora Louisa XIV. te je jednom prilikom završio u zatvoru.

Prva njegova važnija djela su Adonis, po uzoru na Ovidija, te dramska ekloga Klimena.
Priče, zbirka novela u stihu posvećene vojvotkinji De Bujoun, donijele su mu opće priznanje, ali i brojne napade zbog lascivnosti, erotizma i otvorenosti kojom je dotaknuo moralne i etničke probleme ondašnjeg društva.

La Fontainove basne

Slavu su mu donijele basne koje se smatraju remek-djelima svjetske književnosti. Njihovu okosnicu čine antički pisci, a Fontaine je u njih unio elemente drame, satire i poezije.

Njegove prve basne izašle su 31. ožujka 1668. godine pod nazivom Ezopove basne, a bile su posvećene Louisu, Velikom Dauphinu, sinu Louisa XIV.. Njegove basne nisu samo štivo za djecu već i za odrasle.

Napisao je ukupno 240 basni, u kojima obrađuje motive preuzete većim dijelom od Ezopa, Fedra, Pilpaja i drugih basnopisaca. Međutim La Fontaine se ne zadovoljava didaktičkim okvirima i utilitarnim karakterom dotadašnje basne. On razvija fabulu, proširuje opise i produbljuje karakterizaciju likova te, prema vlastitim riječima, u svojim basnama daje komediju u sto raznih činova i široku sliku ljudskog života i francuskog društva.

U basnama se obrađuju likovi svih društvenih slojeva. Prerušeni u životinjska obličja, oni predstavljaju ohole, egoistične, dvolične i okrutne osobe među kojima se malokad nađe plemenita i časna duša. Nakon svake basne slijedi sažeta pouka u kojoj otkrivamo smisao same priče.

Iako je stvorio neusporedivo širi književni opus, La Fontaine ipak ostaje najpoznatiji europski bansopisac, jer je govorom basne anticipirao ne samo svoje doba, nego i buduća vremena, pa su njegove basne i danas izvrsno ogledalo ljudske naravi.
Posljednju basnu napisao je 1693. godine Umro je na današnji dan, 13. travnja 1695. godine, u Parizu.