Neobična priča o majstoru svjetlosti oblikovana sjenama

Hrvatsko izdanje knjige Povijest svjetlosti autora Jana Němeca koje je objavila Naklada Ljevak ugledalo je svjetlo dana. Ova biografija češkog fotografa Fratišeka Drtikola je 2014. godine autoru donijela nagradu Europske unije za književnost te nagradu Češka knjiga. 

Tko je zapravo bio František Drtikol? Dendi iz rudarskoga gradića, svjetski poznat fotograf koji je dva puta bankrotirao, majstor akta koji nikada nije imao sreće sa ženama, mistik i budist koji je vjerovao u komunizam, čovjek pun proturječja koja su se manifestirala izvana i sintetizirala unutra? Ništa od svega navedenoga ili sve pomalo?

Gledaš ga ništa ne shvaćajući. Jednostavno mi se obraćaj s majstore. Baš ništa nisam shvatio, kažeš.

Autora zanima je li čitatelj ikada razmišljao o tome kako bi izgledala priča koja je napisana svjetlosnom zrakom. On smatra kako to ne bi bila obična priča, već neobična sudbina rasprostranjena na nekoliko mjesta, nekoliko epoha. Naravno, to bi trebala biti i priča o fotografu jer je upravo on taj koji je majstor svjetlosti. Naposljetku, priča bi bila oblikovana sjenama, a kako sve ima svoju suprotnost, tako bi se pojavila i unutarnja svjetlost koja bi sve promijenila.

Ovaj opsežan roman proteže se kroz razdoblje duže od pedeset godina pri kojima oživljava rudnike zlata u Příbramu, pripovijeda priču o Münchenu u doba Jugendstila, ali i opisuje raspad Austro-Ugarske te međuratnu Čehoslovačku.

Predratna epoha bila je sklona dramatičnosti i ljubavi prema lirici. Nije ni čudo da je upravo tada nastala umjetnost koja te sklonosti realizira poput umjetničkog plesa.

Svjetlost se sasvim suptilno proteže kroz djelo, pa tako prvo poglavlje počinje u mraku rudnika. Kao i kod razvijanja boje na polaroidu, obrisi nastali pomoću svjetlosti nastaju postupno. Knjiga izvrsno prati proces razvijanja svjetlosti, pa je tako radnja posljednjeg poglavlja smještena na terasi vile u češkom predgrađu gdje je svjetlost najizraženija, sasvim čista.

Povijest svjetlosti osebujno je djelo koje se treba pročitati barem jednom u životu. Događaji, prizori koji se isprepleću, omogućavaju čitatelju da živi s likovima, osjeća što i oni. Opisi povijesne važnosti rezultat su autorove strasti istraživanja stare građe, a upravo je zahvaljujući tome ova knjiga poprimila novu dimenziju.

Raširiš ruke i kao da ćeš svojim tijelom spajati sunce i mjesec, a onda mirno čekaš da prva doleti. Razgovarati s pticama je – u raju, u raju na zemlji – ono najmanje.