Rođena ikona aktivizma i rodnih studija Judith Butler

Iako su mnoge feministkinje i teoretičarke književnosti, poput Eve Kosofsky Sedgwick ili Adrianne Rich, napisale izuzetno važna djela, nijedna od njih nije postala ikonom cijele LGBT zajednice na način na koji je to uspjela Judith Butler. Proslavljena kao vodeće ime rodnih i queer teorija, ova američka filozofkinja i profesorica na Berkeleyju danas slavi 61. rođendan.

Rad Judith Butler početkom 1990-ih bio je revolucionaran. U to je doba u podlozi većine feminističkih teorija bila opozicija muško-žensko, maskulino-feminino. Butler donosi raskid s takvom koncepcijom. U svojoj knjizi Nevolje s rodom: feminizam i subverzija identiteta Butler u potpunosti raskida veze između spola, roda i seksualnosti.

Za razliku od prijašnjeg, heteronormativnog uvjerenja da spol (muški ili ženski) uzrokuje rod (maskulini ili feminini), kao i žudnju za suprotnim spolom, Butler donosi novu koncepciju u kojoj su i rod i spol društveno konstruirane kategorije, a ne biološke zadanosti. Rod je performativna kategorija, osoba postaje orodnjena tako što performira rod, a ti performansi počinju od najranijeg djetinjstva kada se djevojčice igraju lutkama, a dječaci autićima i uči ih se da se ponašaju kao prava djevojčica ili dječak. Za Butler ne postoji nikakav esencijalni rodni identitet iza performansa, već su kategorije prave žene ili muškarca umjetno konstruirane kao uzrok, a zapravo su posljedica takvog heteronormativnog ponašanja. Njezina knjiga oduševljeno je prihvaćena u akademskim krugovima, ali i među aktivistima.

Ipak, neki su aspekti Nevolja s rodom doživjeli kritiku. Najviše je teoretičara istaknulo kako je Butler pogrešno protumačila performativ kao nešto što se naprosto odjene i može se mijenjati svaki dan. Iz toga je razloga Butler u svojoj sljedećoj knjizi Tijela koja nešto znače: o diskurzivnim granicama „spola“ odlučila, kako sama kaže, razjasniti nesporazume i pogrešna čitanja Nevolja s rodom. Međutim, stajalište koje zastupa u toj knjizi poprilično je drugačije od onoga u Nevoljama s rodom i teško se oteti dojmu da se zapravo radi o promjeni koncepta zamaskiranom u pojašnjenje. U Tijelima koja nešto znače Butler objašnjava da je u biti performativa citatnost, dakle da norme nastaju dugotrajnim ponavljanjem. Objavila je još velik broj djela u kojima je nastavila zastupati slične stavove.

Judith Butler kartica, FOTO: Pinterest

Butler se bavi aktivizmom i u drugim područjima, gdje je izazvala jednako velike kontroverze, primjerice, u svojim opservacijama o odnosima Izraela i Palestine. Kao autorica poznata je po svojem izrazito kompleksnom stilu koji joj je donio i nagradu za loše pisanje. Svoj je način izlaganja obrazložila tvrdeći da je pomalo nerazumljiv jezik nekad potreban kako bi se izrazile sve nijanse neke ideje. Jedna od najgorljivijih kritičarki Judith Butler još je jedna kultna američka (anti)feministička ikona – Camille Paglia. Paglia, autorica kontroverzne knjige Seksualna lica: umjetnost i dekadencija od Nefertiti do Emily Dickinson u kojoj zastupa mišljenja kakva Butlerino djelo odbacuje kao pogrešna, prozvala ju je karijeristicom koja se samo vješto prilagodila šik ortodoksnim stajalištima na Yaleu. Još je jedna od glavnih kritika koja se upućuje Butler njezina prevelika usmjerenost na jezik, zbog čega su njezine teorije mnogo manje primjenjive na stvarne situacije.

Ipak, koliko se god kritika moglo uputiti na račun Butlerine teorije, njezin utjecaj apsolutno je neosporan, samim time što su njezina djela i 30 godina nakon osnova za svako istraživanje roda.