Korijeni praznovjerja zbog kojih nam petak trinaesti ulijeva strah u kosti

Baš kad smo odlučili da će 2017. godina biti fantastična, na samom se početku, već u siječanj, uvukao dan od kojega zaziremo – petak trinaesti. Odmah pregledavamo ostatak kalendara i provjeravamo je li nas ove godine zadesila još kakva nesreća. Poneki ponedjeljak – koji je svakako nesretan, kako god se okrene – i sve je u redu, osim listopada, kada je 13. dan u mjesecu opet petak. Dva dana u godini koje odlučujemo preživjeti sakriveni iza zaključanih vrata i ispod dekice, jer tko zna kakva nas nesreća očekuje iza ugla. Ili ne? Koji je uzrok ovakvom strahu?

Ako ste već na samu pomisao prestavljeni nesrećama koje bi vam se mogle dogoditi 13. petka u mjesecu, velika je mogućnost da patite od paraskavedekatriofobije, straha od upravo navedenog datuma, prenosi Mentalfloss. Nitko zapravo nije siguran koje je pravo podrijetlo ovakvih uvjerenja, ali znanstvenici ukazuju na nordijski mit o dvanaestorici bogova, junacima koji su nakon smrti svake večeri objedovali u dvorani Valhalla slaveći svoju besmrtnost. Njihovu je večeru jednom prekinuo nepozvani 13. gost, Loki. Zao i prevrtljivi bog je Höðra, jednoga od bogova, na prevaru naveo na ubojstvo brata Baldra. Broj 13 označen je kao nesretan jer je prouzrokovao gubitak tako moćnih bogova.

FOTO: Flickr

U mnogim se kulturama broj 12 smatra potpunim brojem: 12 je mjeseci u godini, 12 je horoskopskih znakova, 12 je bogova Olimpa, 12 je hinduskih svetišta gdje se štuje Šiva, 12 je izraelskih plemena. U kršćanstvu, Isusa je izdao jedan od 12 apostola, trinaesti koji je pristigao na Posljednju večeru. Ono što slijedi iza broja 12 u navedenim primjerima razrušava savršen oblik i uspostavljenu ravnotežu, stoga ne čudi što se do danas zadržala nelagoda povezana s brojem 13, no što s tim ima peti dan tjedna? Petak je u antičkom Rimu bio dan raspinjanja, vjeruje se da se i Isusovo raspeće dogodilo u petak; u Americi je tijekom 19 stoljeća petak također bio dan za smaknuća.

Petak 13. postao je jedan od dana koji donose nesreću baš zato što dva praznovjerja spaja u jedno. Prema Oxfordovom rječniku, Oxford University Press Dictionary of Superstitions, ovaj se datum prvi put spominje u 1913. godini, a fobija je najviše provučena kroz američku kulturu 20. stoljeća. Mnogi hoteli i neboderi nemaju 13. kat, što je posljedica preskakanja tog nesretnog broja pri gradnji početkom 20. stoljeća. Broj 13 ponekad se ne može pronaći među kućnim brojevima, kao ni na aerodromima. Redatelji poznatih filmova strave u ovom su datumu prepoznali svoju priliku i itekako pridonijeli ludilu.

Istraživanja su pokazala da nema povezanosti između zloglasnog datuma i povećanog broja nesreća ili ozljeda. Sve ukazuje na to da se radi samo o bezazlenom praznovjerju koje postaje stvarnost samo nakon gledanja horor filmova. Druge kulture imaju svoje nesretne dane: Grci i Španjolci užasavaju se utorka 13., dok Talijani izbjegavaju izlazak iz kuće petkom 17. Očito se u kalendaru može pronaći malo nesreće za svakoga, stoga strah od svih navedenih dana postaje jednako apsurdan strahu od petka 13. Ako malo bolje razmislimo, kako bi ijedan petak, kraj radnog tjedna i početak vikenda, mogao biti nesretan?