FOTO: Lihtenštajn: mala zemlja u kojoj možete vidjeti puno toga

Dragi moji čitatelji, oni od vas koji su barem malo putovali znaju da je najteže posjetiti države koje su male (uz Vatikan kao iznimku). Zapravo, sam ulazak u neku malu državu i nije problem, ali zato njihove lokacije mogu biti pomalo problematične.

Relativno je lako otputovati u Francusku, Španjolsku ili Njemačku i to čisto zato što vas put prije ili kasnije odvede u te zemlje, ali za posjetiti Andoru, Lihtenštajn ili Monako svoje putovanje morate jako dobro isplanirati.

Na sreću, ja nikad ne putujem sam; zato se potrudila moja suputnica Rami s kojom sam 2013. godine uspješno odradio turu po Europi nazvanu Ramino (op.a.Rami i Dino). Tako smo se i ove godine odlučili upustiti u sličnu avanturu i posjetiti još neke države s "must see" popisa. Prvi na redu bio je Lihtenštajn.

Kneževina Lihtenštajn (ili jednostavno Lihtenštajn) jedna je od dvije države u svijetu koja je dvostruko kopnena, što bi značilo da čak i zemlje koje ju okružuju nemaju izlaz na more. Međutim, za državu lijepo pozicioniranu između Alpa i Rajne (te u blizini Italije) – to i nije problem. Tamo ćete vidjeti više tvrtki nego ljudi (i to uglavnom banaka jer je Lihtenštajn poput ostalih manjih država porezni raj), što je čudno s obzirom na to da je do polovice prošlog stoljeća Lihtenštajn bio uglavnom ruralna sredina.

Službeni jezik je njemački, iako prevladava - japanski. Izgleda da azijske turističke agencije prilikom planiranja tura po Europi jednostavno ne mogu zaobići Lihtenštajn: turistima daju do dva sata slobodnog vremena da razgledaju glavni grad Vaduz što oni uglavnom iskoriste za posjete suvenirnicama.

Trudeći se biti pravi avanturisti, Rami i ja htjeli smo ući u Lihtenštajn stopirajući od Varesea, malog gradića smještenog uz jezero Como. Nažalost, Švicarci nisu toliko ljubazni i spremni u svoje aute pustiti potpune strance (to smo saznali „iz prve ruke“), ali mi smo svejedno, u samo jedno popodne, uspjeli stići do Chura. Fortuna nas je dodatno pomazila tako da je naša domaćica došla po nas. Izišli smo popiti malu pivu (koja usput rečeno košta cijelo bogatstvo) i po noći razgledali grad, naravno po kiši – prije nego smo konačno došli do treće najmanje države u Europi.

Tijekom jednog od prvih razgovora uočili smo kako ljudi tamo koriste izraz "mi" kada govore o Švicarskoj i to nam je bilo poprilično smiješno. No onda smo shvatili da oni ne samo da dijele valutu (švicarski franak), nego je Švicarska preuzela na sebe mnoge diplomatske odnose Lihtenštajna te njihovu vojnu obranu. No ne radi se samo o Švicarskoj: Lihtenštajn ima bliske odnose i s Njemačkom, barem kada se radi o kulinarskim receptima (kao što su Käsknöfle) i o jeziku. Ipak, kneževina je samostalna, njome vlada princ Hans-Adam II (koji uživa potporu više od 70% građana) i upravlja državom iz svog dvorca.

Zanimljiva činjenica: svake godine 15. kolovoza (nacionalni dan slavlja neovisnosti od Njemačke jurisdikcije, 1866.), princ otvara vrata svog imanja svima koji žele doći na piće pa ako želite upoznati članove kraljevske obitelji ovo bi vam mogla biti najlakša prilika.

Mi smo, još prije dolaska, odlučili provesti vikend u Lihtenštajnu: prvo nas je malo omela kiša (koja je zato poslužila za nekoliko odličnih fotografija), ali zatim je sljedeći dan zasjalo sunce pa smo stigli uživati i u panoramskim pogledima. Glavni grad, Vaduz, nije najveći grad – ta čast pripada Schaanu – ali i dalje nudi mnoštvo zanimljivih stvari za vidjeti:

- Book crossing (op.a. međunarodni sistem razmjene knjiga)police s knjigama, koje su uglavnom napisane na njemačkom jeziku, tu se nalaze za svakoga tko želi pročitati ili podijeliti pokoji dobar naslov

- U turističkom centru možete dobiti pečat u svoju putovnicu za samo nekoliko eura (ako ste kao ja i pomalo vas živcira slobodne granice u EU)

- Svakako otiđite i razgledajte Kunstmuseum – iako se vjerojatno plaća ulaznica za razgledavanje izložbi, ako uđete na prva vrata desno naći ćete se u labirintu soba koje jedna za drugom postaju sve smješnije, luđe i zanimljivije. A na kraju ćete pronaći - frižider: muzej nudi mogućnost posjetiteljima da ostave hranu koju ne namjeravaju konzumirati za one kojima je potrebna. Mi smo naišli na nekoliko mrkvi i krumpira (a nadali smo se naći kompletan ručak), ali ideja je svakako hvalevrijedna.

- Rheinpark stadion je glavni prometnih gužvi u onim danima kada FC Vaduz ugošćava švicarske nogometne klubove (op.a. igraju u istoj ligi)

- Stari most preko Rajne koji se prekrasno uzdiže iznad ove prirodne granice između Lihtenštajna i Švicarske

Osim svega toga, u Lihtenštajnu možete vidjeti mnoštvo lijepih, bogataških kuća (iako samo 400 ljudi godišnje ima pravo dobiti prebivalište u Lihtenštajnu) i panoramskih pogleda na Švicarsku. Tako je, Lihtenštajn je toliko mali da je teško vidjeti samo njega: za najbolji pogled na Kneževinu, preporučam da skoknete preko Rajne do Švicarske.

No sve u svemu, Lihtenštajn svakako trebate posjetiti – samo, budite svjesni da ako imate skroman budžet za putovanje morate ili naći velikodušnog domaćina ili se snaći za dodatni novac kako biste zaista mogli vidjeti sve što Lihtenštajn ima za ponuditi.