Koronavirus u Hrvatskoj

Psihologinja Puhovski: „Djecu i mlade spominje se isključivo u kontekstu širitelja zaraze”

Savjetnik ministra Božo Pavičin, glavna tajnica Sindikata hrvatskih učitelja Ana Tuškan i psihologinja Sena Puhovski raspravljali su o djeci i mladima, čije je mentalno zdravlje značajno narušeno tijekom pandemije.

Studentski.hr

29.3.2021.

U HRT-ovoj emisiji U mreži Prvog danas su gosti bili glavni savjetnik ministra znanosti i obrazovanja Božo Pavičin, glavna tajnica Sindikata hrvatskih učitelja Ana Tuškan i predsjednica Zagrebačkoga psihološkog društva Sena Puhovski. Govorili su o djeci i mladima u kontekstu pandemije.

Online nastava i cijepljenje

Iako se uvelike krenulo s uvođenjem online nastave u hrvatskim županijama, to za sada nije slučaj u Zagrebu gdje će do toga doći samo ako brojke još nastave rasti.

– Odluke o online nastavi donose se u zadnji trenutak, potrebne su pripreme, mijenjati sve, obavještavati roditelje, učenici ne znaju što će biti sutra i to stvara dodatni stres. Velika je razjedinjenost u stavovima oko online nastave i cijeli taj pritisak utječe na učenike, imaju tjeskobe, povećala se agresivnost, nedostatak motivacije, povlačenje u sebe. Negativna strana online nastave je i nedostatak koncentracije, motivacije učenika. Mi želimo jasan stav kada će se početi cijepiti prosvjetni djelatnici, a jedina informacija koju imamo je – kada dođe nova pošiljka. – rekla je Tuškan.

Pavičin je naglasio da je u Hrvatskoj izabran model prema kojemu se prati situacija i da se učenici najviše boje sigurnosti svojih ukućana prema istraživanju koje je u Zagrebu provela Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.

Objasnio je i koji je plan s cijepljenjem, koje se manje-više još uvijek temelji na tome da se čeka nova doza cjepiva:

– Čim se oslobodi veća doza cjepiva, ide se s tim, čak smo već krenuli sa Sisačko-moslavačkom županijom s cijepljenjem, prošlo je, nismo htjeli raditi od toga PR priču. Tamo je organizirano cijepljenje za sve odgojno-obrazovne djelatnike, uvijek nas pitaju vrtići što je s njima ili s visokim obrazovanjem. Oni su svi unutra. Bili su svi od vrtića do fakulteta. Nažalost, s obzirom na to da je bila priča o AstraZeneci, jedan veći broj ljudi je odustao od cijepljenja.

To su neki problemi s kojima se mi susrećemo. Krećemo s ostalim županijama čim sleti neka veća doza cjepiva, dakle to se može očekivati odmah u ovim županijama gdje je incidencija veća. Mi možemo iz aplikacije izvaditi tko se sve prijavio, ali budući da su to prioritetni djelatnici, ide se na to da se organiziraju punktovi i da dolaze samo ti djelatnici.

Mentalno zdravlje mladih

Možda najveći problem od svega jest to što se ne razmišlja dovoljno o tome kako zaštiti mentalno zdravlje mladih jer će se posljedice koje koronavirus ostavlja na njih, kaže Puhovski, vidjeti još godinama kasnije:

– Na području Banovine je broj stručnjaka koji pružaju pomoć djeci i mladima izuzetno mala. Velik je broj ljudi koji traže pomoć za djecu, veći je broj djece koja se samoozljeđuju, puno je djece koja pokazuju strah od odlaska u školu, djece sa simptomima tjeskobe i depresivnosti, mladih ljudi koji osjećaju besperspektivnost i beznađe. Najalarmantnije je da odrasli ili ne znaju ili ne žele znati i ne poduzimaju ništa.

Za razliku od nje, Pavičin smatra da škole znaju sve o svojoj djeci i da se može pozvati mobilni tim da vidi ima li potrebe za liječenjem ako se smatra da postoji neki problem. Rekao je da se djeci najviše oduzelo u ovoj krizi kako bi se zaštitilo druge, ali da im se ne smije stavljati na leđa da su krivi za krizu.

Tuškan se, međutim, nije u potpunosti složila s njim:

– Zadnji put kada smo upozorili na nedostatak psihologa i pedagoga, tadašnja ministrica Blaženka Divjak rekla je da ih ima, ali su neravnomjerno raspoređeni. Tražili smo programe prevencije stresa, jačanje motivacije i kognitivnih sposobnosti, a osim floskula jesu-nisu superširitelji, u nacionalni kurikulum trebao bi se uključiti program zaštite i prevencije. Mobilni timovi su vatrogasne mjere koje dugoročno ne rješavaju problem.

Jedan psiholog na 2000 djece

Puhovski je naglasila da škole nemaju uvjete i da nemaju dovoljno kadra da bi se odradilo sve ono što je potrebno. Jedan psiholog na 1200 djece, kaže, ne može pokriti sve potrebe.

– Priča s mentalnim zdravljem nije ništa novo, mi nemamo strategiju za zaštitu mentalnog zdravlja od 2016. godine. Sada na površinu dolazi sve što ne valja, a rješenje nije mobilni tim. Pomoć ne mogu dobiti niti u sustavu, jer se čeka nekoliko mjeseci, niti kod privatnika. Država ne omogućava uvjete za rad stručnjacima, pedagozima, psiholozima, socijalnim pedagozima, defektolozima.

Djecu i mlade se spominje isključivo u kontekstu širitelja zaraze

Psihologinja Puhovski smatra da se još uvijek može vrlo lako ispraviti loša komunikacija Stožera i mladih, odnosno situaciju u kojoj se mlade spominje samo u negativnom kontekstu – kao nekoga tko je neodgovoran i tko širi zarazu.

– Škola nije samo mjesto učenja, nego je život za djecu, mjesto gdje zadovoljavaju razne druge izrazito važne razvojne socio-emocionalne potrebe. Kriteriji prema kojima se određuje online nastava nisu više zdravstveni, nego i organizacijski. Način na koji vlada i stožer komuniciraju s djecom je vrlo važan. Spominje ih se isključivo u kontekstu širitelja zaraze, neodgovornih mladih ljudi i to se može vrlo lako ispraviti i početi s njima komunicirati na adekvatan način koji bi pokazao da su važni u ovoj zemlji. – zaključila je psihologinja Puhovski.

OZNAKE: