LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Čitalačka kultura

Ne, digitalni mediji nisu krivi što u školama ne čitamo lektire

Umjesto da svijet tehnologije i digitalnih medija proglasimo neprijateljem pisane riječi, kako bi bilo da ispitamo načine na koje se digitalni mediji mogu koristiti za razvitak čitalačkih navika?

Umjesto da svijet tehnologije i digitalnih medija proglasimo neprijateljem pisane riječi, kako bi bilo da ispitamo načine na koje se digitalni mediji mogu koristiti za razvitak čitalačkih navika?

Kada bismo prosječnog srednjoškolca upitali kada je zadnji put pročitao lektiru, dobili bismo odgovor poput Pa... Jel' se računa kratki sadržaj?. Kada bismo bilo koga tko je završio srednju školu upitali je li tijekom školovanja pročitao sve lektire, dobili bismo odlučan Ha-ha-ha, ne. Kada bismo prosječnog nastavnika hrvatskog jezika pitali čitaju li njegovi učenici lektire, vjerojatno bi tužno uzdahnuo, rekao kako se trudi, ali da ništa ne može. Kada bismo stručnjake, knjižničare, roditelje, Ministarstvo i sve ostale kojima je stalo do obrazovanja upitali Čitaju li mladi danas lektire?, odgovori bi većinom bili negativni.

Tko je, prema mišljenju većine, kriv za to? Zastarjeli kurikulum? Nedovoljno strogi kriteriji? Nastavnici koji se ne trude motivirati učenike? Ponekad. Međutim, najviše za nedostatak čitalačke kulture krivimo medije i tehnologiju, pa tako često možemo pročitati riječi poput ovih: 

– Očigledno je da mladi i djeca danas sve manje čitaju. U modernom svijetu punom digitalnih signala i televizije sve se više osjeća nedostatak načitanih ljudi. Mladi su knjigu odlučili zamijeniti filmovima, serijama i reality-showovima iz kojih ne dobivaju nikakvu kulturu, već duhovno tonu.

No, umjesto da svijet tehnologije i digitalnih medija proglasimo neprijateljem pisane riječi, kako bi bilo da ispitamo načine na koje se digitalni mediji mogu koristiti za razvitak čitalačkih navika? Ulaskom u svijet medija lektira poprima nove dimenzije. Osim u knjižnici, lektirno je djelo moguće pronaći u raznim digitalnim oblicima. Moguće je pronaći razne ilustracije, adaptacije, digitalne knjige ili slikovnice. Svi ti sadržaji mogu ponekad teško i nepristupačno djelo približiti mladima i motivirati ih na čitanje. 

Isto tako, digitalni se sadržaji mogu koristiti u nastavi kako bi upotpunili doživljaj lektire i produbili razumijevanje određenog djela. Svima su nam poznate kompleksne lektire poput Ilijade, Odiseje i Eneide, koje, iako jesu temelj zapadnoeuropske književnosti, u sebi skrivaju mnoštvo riječi, pojmova, koncepata, likova i mitova s kojima mladi nisu upoznati. Kada bi im se prije samog čitanja omogućilo da putem digitalnih sadržaja pristupe zanimljivom svijetu, primjerice, grčke mitologije, vjerojatno bi bili više zainteresirani za djela koja se njome bave. 

Osim toga, u kurikulumu su se nerijetko znala naći djela koja tematikom i jezikom nisu bliska mladima, iako se novom reformom ta situacija na neki način mijenja s obzirom na to da profesori imaju veću autonomiju pri odabiru lektire. Iako su neka djela kulturološki i književno vrlo značajna, moramo se pomiriti s činjenicom da je mladima ponekad značajnije pročitati nešto što im je u tom životnom trenutku blisko. Nitko ne osporava da je potrebno znati i razumjeti povijest o kojoj možemo čitati u, primjerice, Zlatarovom zlatu, ali ponekad je mnogo važnije pročitati djelo koje se bavi problemima mladih u suvremenom svijetu. 

O navikama čitanja lektire, o navikama čitanja općenito, ali i o tome koliko mladi pišu, razgovarat ćemo 25. ožujka u 17:30 u Knjižnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu na Čitaj, pitaj.



Ako dođeš, moći ćeš poslušati pametnu panel-raspravu o mladima u književnosti te pitati naše paneliste sve što te zanima o mladima u književnosti, ali i o književnosti uopće. Također, organizirat ćemo razmjenu knjiga Šalji dalje na kojoj možeš potpuno besplatno nabaviti zanimljive naslove, a naši partneri Vuković&Runjić i Znanje opskrbili su nas brojnim naslovima koje možeš osvojiti. Garantiramo da su zanimljiviji od dosadnih lektira. 

Za sve informacije o projektu prati službeni Facebook i Instagram profil, ali i naše medijske pokrovitelje: Studentski.hr, Z1 Televiziju i Zabavni radio
FOTO: PIXABAY