Zajedničko muziciranje profesora i studenata u čast Josipu Hatzeu – melankoliku i romantiku

U sklopu ciklusa Vivat academia, u kojem zajednički nastupaju profesori i studenti, u srijedu, 19. veljače, od 19:30, u Koncertnoj dvorani Blagoja Berse održat će se koncert Josip Hatze – melankolik i romantik. Posvećen je splitskom skladatelju povodom 140. obljetnice njegova rođenja i 60. obljetnice smrti. 

U koncertu sudjeluju solisti Muzičke akademije, Vokalni ansambl Una i Zagrebački omladinski komorni orkestar kojima ravna student dirigiranja Franjo Bilić, Ženski zbor Muzičke akademije koji je pripremala i kojim dirigira red. prof. art. Jasenka Ostojić, Gudački komorni orkestar Muzičke akademije čiji je umjetnički voditelj red. prof. art. Jože Haluza te student glume Filipp Majnarić. Voditeljice su projekta Eva Kirchmayer Bilić, umjetnička savjetnica te izv. prof. art. Miljenka Grđan. Suradnici su na projektu doc. art. Barbara Bourek, doc. dr. sc. Irena Šabarić i Franka Karin, ass. čije su se studentice Tekstilno-tehnološkog fakulteta pobrinule za kostime, redateljica doc. art. Dora Ruždjak Podolski i studentica režije Kristina Grubiša, dizajnerica rasvjete Sara Bundalo te mentori izvođača izv. prof. art. Diana Grubišić Ćiković, Matija Fortuna, ass., Branka Cvitković i Želimir Mesarić.

Skladbe, ponajprije popijevke, Josipa Hatzea dio su repertoara pjevača u Hrvatskoj od njihovih učeničkih dana te tijekom cijelog vokalnog obrazovanja i kasnijega umjetničkog djelovanja. Njegov opus sadrži 57 umjetničkih popijevki, a tek je dio njih prisutan na pozornicama. Rijetko su izvođene i njegove kantate, a tek se povremeno izvode njegove opere Povratak (1911) i Adel i Mara (1936), koje su, u vremenu kad su nastale, bile praćene danas nezamislivim ovacijama te im se predviđao veliki uspjeh, slavna budućnost i trajna prisutnost na domaćim i svjetskim pozornicama. Skladatelj, kojemu je pomagao i poticao muzikolog Franjo Kuhač nazivajući ga sjajnom zvijezdom hrvatske glazbe, studirao je kod velikoga Pietra Mascagnija koji je tijekom cijeloga svog života pratio Hatzeov život i rad i uvijek isticao da je upravo on njegov omiljeni učenik.

Uz Blagoja Bersu Josip Hatze predstavlja temelje moderne u Hrvatskoj, a njegov je životni i umjetnički credo kao primarno izražajno sredstvo bila i ostala melodija, kojoj je tijekom cijeloga života ostao dosljedan. Poznavao je ljudski glas i vokalnu tehniku, sam je podučavao pjevanje i brojne splitske pjevače pripremao za uloge.

Premda je dobio niz laskavih ponuda iz cijeloga svijeta, zadivljuje njegova potreba uvijek se iznova vraćati i čitav život provesti u svome rodnome gradu, u njemu djelovati i razvijati kulturu, glazbenu umjetnost i pedagogiju. Svome profesoru Mascagniju nakon jednoga je takvog poziva rekao da osjeća obvezu oplemeniti svoj narod i da je sveta dužnost služiti svome narodu. Josip Hatze 1932. godine o sebi je rekao: Pišem jasnu i arioznu glazbu, onako kako mi diktira srce i razum, odnosno spontana inspiracija.