LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Financijske avanture

Studenti krajem mjeseca često krpaju kraj s krajem; otkrivaju nam kako ipak uspijevaju preživjeti

Porazgovarali smo s pet studenata koji dolaze iz obitelji koje im ne mogu pripomoći u pokrivanju njihovih studentskih troškova zbog čega se oslanjaju na stipendije i pokoju kunu zarađenu honorarnim radom. Unatoč tome što su naviknuti na skromnost, potvrđuju nam, svaki im je kraj mjeseca nova avantura krpanja kraja s krajem.

Porazgovarali smo s pet studenata koji dolaze iz obitelji koje im ne mogu pripomoći u pokrivanju njihovih studentskih troškova zbog čega se oslanjaju na stipendije i pokoju kunu zarađenu honorarnim radom. Unatoč tome što su naviknuti na skromnost, potvrđuju nam, svaki im je kraj mjeseca nova avantura krpanja kraja s krajem.

Prema podacima Eurostata, u Hrvatskoj 27,9% ljudi živi na rubu siromaštva, što ni ne čudi sve dok su plaće niske, a cijene potrepština skandalozno visoke. Osvijestimo li da taj postotak označava brojku od preko milijuna ljudi, nije nam potrebna statistika da zaključimo kako i brojni studenti dolaze upravo iz obitelji koje vode svakodnevnu egzistencijalnu borbu.

Premda u teoriji besplatno, visoko obrazovanje na državnim sveučilištima za redovite studente u praksi itekako košta. Nastojeći im ga ipak učiniti dostupnijim kako bi do kraja razvili svoje potencijale, državne i javne institucije stimuliraju njihovo obrazovanje kroz, primjerice, stipendije za studente slabijeg socio-ekonomskog statusa, pružanje prednosti pri preraspodjeli prava na smještaj u studentskim domovima koji su svakako jeftinija varijanta od privatnog smještaja i sl. Porazgovarali smo s njih pet i svi su se složili – unatoč tome što su naviknuti na skromnost, svaki im je kraj mjeseca nova avantura krpanja kraja s krajem.

Zabrinjavajuća računica

Kako bismo podrobnije promotrili jedan mjesec u životu studenta iz financijskog aspekta, Maja, studentica 3. godine koja živi u Studentskom domu Stjepan Radić, a koja raspolaže s 1200 kuna stipendije i oko 800 kuna koje honorarno uspijeva zaraditi kao dadilja, što je ukupno oko 2000 kuna, podijelila je s nama svoje okvirne mjesečne troškove:

  • stanarina – 375 kn
  • gradski prijevoz – oko 100 kn
  • odlazak doma – 200 kn
  • hrana – 900 kn
  • higijenske potrepštine, kozmetika – 200 kn
  • mobitel – 100 kn
  • skripte i dr. materijali za fakultet – 100 kn

Kad poplaća sve osnovne navedene stavke ostaje joj – 25 kuna. Ne zaboravimo da joj, kao i njenim kolegama, treba odjeća, obuća, a možda bi kao i svaka mlada osoba otišla u kino ili kazalište, na kavu, u muzej, teretanu ili nešto sasvim drugo. Priušti li si takvo što ili joj se dogodi kakav neplanirani trošak kao što je primjerice prošlog mjeseca bio kvar na laptopu – već je u drugoj polovici mjeseca u zabrinjavajućoj situaciji.

Načini preživljavanja

Ipak, Maja i ostali naši sugovornici uspijevaju preživjeti. A na pitanje kako – dali su odgovore koji pokazuju da je kreativnost uvijek na djelu, a koji će vas u isto vrijeme zaprepastiti, zadiviti i nasmijati.

– Roditelji djevojčice koju povremeno čuvam pravi su filmofili. Prošli sam im mjesec preporučila film u kinu koji nisam gledala – jer sam znala da ću im trebati na tri-četiri sata. Tih stotinjak kuna spasilo je moju veljaču. – sa smiješkom nam priča Maja.

– Pazim na svaku kunu, doslovno, a u tome mi pomaže moja OTP m-banking aplikacija. Vrlo je jednostavna za korištenje, a omogućuje mi pregled svih financijskih transakcija. Kad nisam sigurna mogu li si nešto priuštiti, uvijek bacim oko na stanje na računu. Jučer sam se zaljubila u torbu – u mojoj omiljenoj žutoj boji, idealnu za nadolazeće proljetne dane, ali me par klikova na mobitelu vratilo u stvarnost. Na kraju sam se vratila doma s novom maramom, za nju je bilo sredstava. – otkriva apsolventica Tea.

– Joj, zadnji dani mjeseca. Svaki je neka nova avantura. Zbogom flaširanoj vodi u menzi, zbogom kavi u pauzi od predavanja. A ne trebaju mi ni žetoni za perilicu rublja, prati mogu i kad sjedne stipendija. – reakcija je studenta Ivana.

– Cimerica i ja obično smo zajedno u gabuli jer živimo zajedno od prve godine, raspolažemo s približno podjednakim budžetom, a više-manje sve dijelimo – od odjeće, preko kozmetike, do hrane. Uskačemo si koliko možemo. Naravno da nam je objema kritično krajem mjeseca, pogotovo kad iskrsnu troškovi s kojima nismo računale, ali snalazimo se. Najgore je bilo na prvoj godini kad smo strahovale od rada uz faks pa nismo imale ništa osim stipendije. Bilo je situacija kada doslovno nismo imale niti za menzu, a onda smo se znale šaliti na svoj račun i tvrditi da ćemo zahvaljujući tome biti mršavi modeli koji će jednog dana jako puno zarađivati. – prepričava Sara.

– Kad je frka s novcima, ne idem na faks kako bih uštedio. Haha. Spajam ugodno s korisnim. Zapravo se uopće ne šalim. Studiram na Fakultetu političkih znanosti koji nema menzu, a predavanja su mi rascjepkana tako da znam jako dugo izbivati iz doma dok traju. Budući da je jesti vani puno skuplja varijanta, ponekad ostanem u domu, iskoristim dan za učenje i odmor i ručam za 6 i pol kuna. – kaže Mario.

FOTO: TUMBLR