WC papir na tri rate

Način plaćanja? Karticom, na šest rata molim. Hvala. Gotovo da se i ne sjećam vremena kada sam u trgovini plaćala gotovinom. Odjeća, hrana, šminka, WC papir – peglam karticu. (Znaš koliko je sati kad WC PAPIR plaćaš karticom.) Prije nego kreneš osuđivati shvati da ćeš kad-tad završiti kao ja ili još i gore. Možda baš u ovom trenutku čitaš ljubavno pismo Odvjetničkog društva d.o.o. preporučeno samo za tebe. Tko kaže da je romantika izumrla?! Studiraš. Prva stvar koju si napravio kada si upisao faks (nakon što si izabrao SAVRŠEN stan i cimere s kojima ćeš se posvađati do Božića) jest tekući račun. Važnost tekućeg računa tijekom studiranja ekvivalentna je važnosti bureka u pet ujutro dok se mamuran vraćaš iz No. 1 kluba u gradu. Just do it.

Znaš onog profesora koji kad mu predaješ ispit u za koji si dušu prodao vragu samo da ga prođeš, ali ćeš ga svejedno pasti i on zna da ćeš ga pasti pa ti se smješka jer mu je u opisu posla da ti uništi svaku šansu za budućnošću? Tako izgledaju i službenici u banci kada im naivno dolaziš s indexom i misliš da ćeš samo otvoriti tekući račun, a odlaziš sa studentskim paketom, zelenom amerikankom i budućnošću koju ni najskuplji highlighter ne može osvijetliti. Been there, done that.

Minus. Sjećam se vremena kada je minus značio nešto loše – nisi napisao zadaću pa si dobio minus. O minusu nisi govorio. Za idući si sat pisao duplu zadaću samo da ti učiteljica u trećem osnovne prepravi minus u plus i tvoj je život opet postao bezbrižan. Danas je moj život bezbrižan kada mi banka svakih šest mjeseci odobri novi minus pa se u Konzumu počastim makaronama koje nisu K plus proizvod. I svima pričam o tome, na kavama se hvalim svojim vještinama preživljavanja u minusu. Ako misliš da je to loše, zamisli kako je svim onim napaćenim ljudima u obećanoj zemlji čiji minusi i dugovanja stignu unučadi na naplatu.

Amerika, za razliku od Lijepe naše, nema besplatno školovanje te se više od 40 milijuna studenata nalazi u nekoj vrsti dugovanja. Cjelokupni se dug državi računa u bilijunima (milijun milijuna, dvanaest nula, DVANAEST). Nakon što shvate da je minus previše crven i da nema organa kojim ga mogu isplatiti, veliki broj studenata odlazi iz države i tako izbjegava plaćanje. Pokušaj pobjeći iz Hrvatske zbog neplaćenog računa – Odvjetničko društvo d.o.o. pronaći će te i u igluu na Antarktici.

Pamtim svoj prvorođeni minus, prvo provlačenje male zelene i čizama od 600 kuna koje su koštale 600 kuna samo zato što ih je Severina reklamirala, ali vrijedile su svih šest mjeseci K plus makarona. Nakon čizama došla je jakna pa Babyliss Pro za savršene kovrče za dejt koji se nikada nije dogodio, a danas su na popisu pasta za zube i tost. Sreću čine male stvari.

Kruže legende o ljudima koji su uspjeli završiti fakultet bez zelene amerikanke i minusa, ali njihovo je postojanje uvjerljivo kao gluma u Fifty Shades of Grey. Nemoj misliti da promoviram minus (u slučaju da mi već spomenuta firma za naplatu potraživanja želi smanjiti dug – SVE SE MOŽEMO DOGOVORITI) samo želim da znaš da nisi sam i da smo u ovome skupa. Cijela jedna zajednica napaćenih studenata zna kroz što prolaziš i dijeli tips and tricks života u minusu. Banke nas obožavaju pa uz studentske pakete daruju i super kemijske s kojima ćeš sigurno pasti svaki ispit. Bonus u paketu su adrenalin i uzbuđenje koje se javlja prilikom svakog provlačenja kartice jer nikada ne znaš kada će teta na blagajni postati Gandalf i pred cijelim Konzumom uzviknuti You shall not pass!. (A mislio si da je vrhunac neugodnosti predati prazan test. Think again.)

P.S. Za tebe koji i dalje naivno misliš da nećeš završiti u minusu – may the odds ever be in your favor!