Najveće frustracije svakog studenta

Počeo je novi semestar, ako niste znali. Ili ste na zadnjoj godini i nemate više predavanja pa vas nije ni briga. E, pa, mi nesretnici još uvijek moramo trpjeti sve i svašta na faksu, oko njega, u menzi i oko nje. Danas sam prije prvog predavanja otišla po kavu na aparat. Naživcirao me jer je tek iz četvrtog pokušaja prihvatio četvrtu kunu za kavu. To što je kava poskupila s tri kune na četiri prošli mjesec već sam preboljela pa me više i ne dira. Evo stvari preko kojih još uvijek ne mogu prijeći. Koje su vaše frustracije?

Kad netko ispred tebe u redu u menzi uzme posljednji pileći file ili kolač koji voliš

Ostavi. Mi. Taj. Ledeni. Vjetar. Radi se o jedinom izvoru sreće koji me trenutno u životu pokreće. Isto vrijedi i za zaposlenike zagrebačkog SC-a koji tu i tamo pošalju koji pladanj susjedu za karmine ili kumu prijatelja šogoričinog polubratića s tatine strane.

A pileći file zadnji sam put jela na prvoj godini dok još nisam imala prijatelja i nisam znala na internetu provjeriti rad restorana pa bih došla 45 minuta prije otvaranja menze i bila prva do vrata. Aj da sam i ja nekad bila prva osim na popisu studenata. Šteta što ga nisam znala cijeniti tad kao sad. Mislila mala da je to redovito jelo u svakoj menzi, a ne rijedak pokemon.

Kad se netko progura pored tebe u referadu „samo da nešto pita“

Za ove ljude postoji poseban krug pakla. Tamo će se družiti s onima koji na isti način upadaju kod doktora uz opravdanje da su došli „samo po uputnicu“.

Kad žudiš za kavom prije predavanja, a serviser je upravo ispred tebe otvorio aparat i sad vadi kovanice od kojih je bar 10% tvog milodara

Pazi ovo – 7 minuta do ispita, u dvorani pored svi naglas panično ponavljaju, čujem profesorove korake kako se spuštaju niz stepenice, serviser ispred mene taman otvorio aparat, a meni treba nešto za smirenje. Klub mi je daleko, a i od one njihove kave jednom me zabolio želudac, pa se sad radije trujem ovom prerađevinom, bućkurišem, rekla bi moja mama.

Kad ti profesor ne da potpis za izlazak na ispit jer nisi bila na predavanjima, a nisi ni mogla jer si otišla na Erasmus taj semestar

Nisam se našla u toj situaciji jer nikad nigdje ne idem, pa ni na te erasmuse. Idem doma jednom mjesečno, a i to je previše. Ali pričala mi frendica.

Kad profesor završi maratonsko predavanje, a onda se sjeti da nije obavio prozivku

You had one job. Ok, možda dva, uzmemo li u obzir i predavanje. Na drugoj i trećoj godini slušala sam profesoricu koja je uredno ovako završavala svoja predavanja. No to bi bilo uredu da prozivku nije započinjala NAKON što je termin predavanja završio. Ok, može nas 120 ostati još 10 minuta dok to obavite, nije problem, profesorice. Tolerirali smo joj ovu manu jer je početak predavanja trebao biti u 8:30, a prebacila ga je u 9:00. Dupla akademska četvrt, yay!

Kad isprintaš seminarski rad i jedan naslov ostane sam na dnu stranice

Been there, done that. Milijun puta. Čini mi se da je naša kopiraona pod nekom kletvom jer mi se ovo dogodi bez obzira na to koliko puta ja pregledala entere i ubacivala prijelome. Čak i u skriptama. Nazovite me OCD freakom, ali ovo jednostavno ne podnosim. Kako da naučim nešto ako mi je naslov na dnu prošle stranice. Ne izgleda lijepo i opsjeda moju svijest. Više ću vremena potrošiti misleći na to nego što ću koncentrirano učiti. Evo i sad mi je to Word napravio.

Kad teta u referadi kaže „Kolegice, fali vam još jedan primjerak ugovora. Vratite se kasnije.“

Mhm. Na drugoj se godini pola ljudi upisalo bez ugovora jer ih faks NIJE isprintao. Htjela sam ispasti pametna pa sam dan prije upisa pokupila papirologiju, ispunila sve doma i došla ranije na upis. Svejedno sam čekala tri sata. Kad je došao moj red, zbilja su me vratili natrag po ugovore koje su baš to jutro ostavili na porti.

Kad imaš koliziju ISPITA

Ne znam stvarno što da kažem na ovo osim sretno u slaganju prioriteta. Ja ih uvijek krivo posložim.

Kad kolegica ode offline baš kad je zamoliš da ti ponese indeks na upis

Svi znamo tu jednu osobu koja za svaki upis traži poštara. Ili je doma, ili radi, ili joj/mu se ne da jer je upis u 8 ujutro. A kad tu istu osobu zamoliš da ponese tvoj indeks na upis koji je u terminu ispita na koji će ona ili on izaći, samo te izignorira. E pa i ja bih spavala.

Kad moraš otići na upis ocjene koja je već u Studomatu, a nije u fizičkom indeksu

Nuff said. Dobila sam ocjenu u Studomat. Čemu sad ovo mukotrpno čekanje s još 120 ljudi ispred kabineta kao da se dijele lizalice, a ne upis ocjene koji traje ravno 53 sekunde.

Kad položiš ispit iz osmog pokušaja i profesor ti da četvorku

Kako da ovo objasnim mami ili ljudima općenito. Trebale su mi samo dvije godine da naučim par stotina stranica literature koju je većina mojih kolega već odavno savladala. Ili sa mnom nešto nije u redu ili se kozmičke sile ozbiljno poigravaju s mojim živcima. Radije bih dvojku preko kolokvija i jedan živčani slom manje. I dva upropaštena ljeta manje, hvala.