Najmodavci, iznajmljujete li stan studentima ili Billu Gatesu?

Znate li tko jedva čeka da ne upadnete u studentski dom? Vaš novi potencijalni stanodavac. Upravo ovog trenutka prati sve objave vezane uz natječaje za smještaj u studentskim domovima i zadovoljno trlja ruke kada vidi da se na sedam tisuća mjesta prijavilo deset tisuća studenata. To mu je tri tisuće potencijalnih prilika da svoj stan stavi u najam to jest da vam se javi, krene slati slike stana i raspravljati se s vama oko cijene.

Uskoro će oglasnici i Facebook grupe u kojima se traže/nude stanovi za najam biti krcate objavama kako najmodavaca tako studenata. Koliko realnosti, da ne napišem iskrenosti, ćete tu pronaći od strane onih koji nude stanove? U omjeru 50:50. Pola onih koji zaista precijene šupu koju iznajmljuju, a pola onih koji za cijenu koju su odredili nude dosta pristojan prostor za normalan život i uvjete za jednog studenta ili više njih.

Nije lako pronaći dobrog stanodavca, ni dobrog podstanara, a još k tome studenta. Pod definicijom dobrog stanodavca podrazumijevamo osobu koja te neće maltretirati, špijunirati i izvoditi kerefeke s cijenom najma. A dobar student podstanar? Onaj koji ti drugog dana boravka u stanu neće sve izdemolirati. Složit ćete se da nisu ni svi studenti sveci. Teško mi je ne braniti naše interese i nas same, a onda opet s druge strane moram priznati da u nekim situacijama razumijem i najmodavce. Doduše, situacije su poprilično rijetke, ali razumijem. Ono što bi svakako trebalo postojati s obje strane jest kompromis. Nešto slično kao u braku. Ako ja poštujem tebe i prostor koji mi iznajmljuješ, onda tako i ti poštuj moju privatnost.

I sam živim kao podstanar već tri godine, pa si zato s debelim razlogom dajem za pravo da komentiram ovakve stvari. Želudac mi se okrene za 360 stupnjeva svaki put kad vidim oglas u kojem najmodavac za šupu nabije cijenu koja bi i Billu Gatesu u nekom paralelnom svemiru bila previsoka. Kad kažem šupa, valjda je svima jasno na kakav stan mislim. Jer zašto ne iznajmljivati stan u kojem bi studentima društvo pravili termiti koji su pojeli većinu stolarije? I pritom za stanarinu bez režija svaki mjesec izdvajati onoliko koliko bi platili 20 ECTS-a ako bi zaokružili jedan bod na mizernih 100 kuna. Tu još dodajmo neprijavljivanje studenata kako bi se oslobodili poreza i fore o plaćanju pričuve. Prva stvar koja svima treba biti okidač da pošalju najmodavca tamo, tamo daleko jest plaćanje pričuve. Plaćaju je oni. Ako baš inzistiraju na plaćanju od strane podstanara, onda je trebaju odbiti od mjesečne stanarine. I tu je priča završena. 

Iako vlada mišljenje da su studenti izbirljivi i da mahom traže što jeftiniji smještaj, to jest luksuz za male pare, mislim da to nije tako. Izvučena je iz konteksta kritika o precijenjenim stanovima. Neću se referirati samo na precijenjene šupe iako su one uvijek trn u oku svima. Pogotovo jer na slikama svaki stan izgleda bajkovito dok ga ne dođeš pogledati i vidiš stvarno stanje. Precijenjenost stanova je nešto što se odnosi i na one pristojne, da ih tako nazovem. I često ćete naići na situacije gdje neki ljudi misle da za duplo manje kvadrature mogu opaliti duplo veću cijenu. Dok ja stan od 44m² s kuhinjom, dnevnim boravkom, kupaonom, odvojenom sobom i balkonom plaćam 1500 kuna mjesečno bez režija, Ante iz mog kvarta garsonijeru od 23m² plaća 2200 kuna bez režija. I evo već tri i pol godine nemam prvenstveno problema sa stanodavcem, a onda i sa stanom dok se garsonijera, stanodavac i student podstanar Ante svako malo nađu u nekom problemu. Ne bih ovo pisao da nisam upoznat sa situacijom. 

Zašto je to tako? Jer se cijena najma stanova ne formira prema tržišnoj vrijednosti koja je u svemu tome najviše relevantna nego najmodavac individualno prema nekim samo njemu znanim pravilima lijevom rukom u oglasu ispiše cijenu mjesečnog najma. Ako mogu, naravno da ću si priuštiti opremljeniji i uređeniji stan za veću cijenu najma, iako te ni sad ne tražim da mi umivaonik bude zlatan. Kad već nisam u takvoj poziciji, onda se probudi iz sna, realno sagledaj situaciju i nemoj baš smatrati da imaš certifikat ovlaštenog procjenitelja nekretnine. Nekako vam se to sve svodi na sljedeće: ako Šime može iznajmiti stan za 1900 kuna, onda može i Jure svoj za 400 kuna više. S time da je Jurin u gorem stanju nego Šimin. Eto ti kvake. Neki najmodavci svoj stan gledaju kao luksuzni američki penthouse. Samo što student u taj penthouse treba donijeti još dvije grijalice jer mu kroz prozore dere bura.

Kada će se situacija bar malo popraviti? Nisam baš siguran da će to biti u skorije vrijeme. Jebiga, mora se nekog opaliti po džepu, a koga ćeš ako nećeš studenta. Njemu mama i tata imaju para čim će živjeti u stanu, je l' tako? To kad čujem... I da, još jedan hint za sve cicije. Turisti kojima preko ljeta snizite cijenu za najam po par stotina kuna vjerojatno vam više razjebu stan nego mi studenti.

Hajde da završim, dosta sam se izbljuvao za danas. Apsolutno je jasno da na vrijednost nekretnine utječu razni čimbenici kao što je njena lokacija, blizina autobusne stanice ili fakulteta, opremljenost stana i tako dalje. Ali ljudi, dajte malo drmnite glavom o zid. Realno, 50% stanova ne vrijedi onoliko koliko ste im vi neki nabili cijenu. Bunite se koliko hoćete, ali to je tako. Dajem 100 kuna da ste u položaju onog koji traži stan, isto biste reagirali. I ne treba nama studentima luksuz. Krov nad glavom koji ne prokišnjava i krevet koji ne propada je sasvim u redu za početak. Nećemo vam totalno razjebati stan kao što znate reći. To su vam glavu napunili histerični ljudi kojima jedna razbijena čaša predstavlja štetu od pet tisuća kuna. Kupit ćemo vam dvije lijepe i jeftine za tu jednu razbijenu o svom trošku.