LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Gabrijela Čuljak

Lažeš, zlato, lažeš, dušo, lažeš, vještice

Kad neki tamo Dalicom objavi pismo Zlatka Dalića kak cijeli stožer daruje 24 milijuna ojura djeci u Hrvatskoj, to nije istina. A zašto? Zato što za Dalicom nisi nikad čuo, zato što mu se već naslovnica žuti od svog tog silnog žutila i zato što bi ja sad mogla napisat da sam Tereza Kesovija i da dajem autorska prava Lidiji Bačić jer je to jedino ispravno što mogu učiniti. I netko bi u to povjerovao.

Kad neki tamo Dalicom objavi pismo Zlatka Dalića kak cijeli stožer daruje 24 milijuna ojura djeci u Hrvatskoj, to nije istina. A zašto? Zato što za Dalicom nisi nikad čuo, zato što mu se već naslovnica žuti od svog tog silnog žutila i zato što bi ja sad mogla napisat da sam Tereza Kesovija i da dajem autorska prava Lidiji Bačić jer je to jedino ispravno što mogu učiniti. I netko bi u to povjerovao.

....Lažeš svojim slatkim jezikom kurve, svetice.... uuuuuummmmm... medeno, sve mednije, kobno, ko što niko nikog lago nije, ti jedan ludi MEDIJE. 

Dobro ae, nisam ti ja Huljić, šta ja znam kak se dobri tekstovi pišu. 

Medije je napisano caps lockom, ne zato što je ovo gore bila savršena rima (MISLIM), već zato što nas neki mediji stvarno lažu. Dobro, lažu nas i kradu sa svih strana, al ae, na neke stvari smo već i navikli. Sramota se više žalit...

Da se razumijemo, ovaj tekst uopće nije namijenjen tom nekom mediju, jer, stari moj, nije on kriv što ti servira sranje, kriv si ti što u sranje povjeruješ.

Prijatelju, brate, ne mora uvijek sve što pročitaš bit istina. Ne moraš povjerovat ni u ovo što ću ja napisati, jer nigdje veze, ko sam ja da ti meni vjeruješ.
I, stari moj, ak se zapitaš jesu ovo što ja pišem čiste gluposti – ne sikiraj se... Nek si se zapitao, Roki, i trebaš! Jer sve što pročitaš ne mora nužno bit istinito i velik broj onoga što ti na društvenim mrežama serviraju skup je nekih slatkih sitnih laži. Laži za kojima se povodiš, laži koje komentiraš i laži koje ćeš s nekim podijelit. I onda vas neće samo dvoje povjerovat u potpunu glupost, već će vas bit i troje, pa četvero i tako nadalje... dok vas ne bude sasvim dovoljno da super kvalitetno podijelite i proširite lažnu vijest.

Problem fake newsa jedan je od onih problema za koje sam uvijek tvrdila da smo pokupili od Amerikanaca. Amerikanci su ekipa koja vlada medijima i koja postavlja trendove, pa onda... kak se zove ono kad povjeruješ u neku vijest koja nije istinita? Pa, brate, fake news, logično. Doduše, pojam se pojavio za vrijeme predsjedničkih izbora gore, a dok za njega nismo čuli, kod nas se govorilo: ma lažeš koooo pas

Poznato je da je Trump svoje izbore dobio na temelju istih. Ljudi su povjerovali da se radi o plemenitom čovjeku koji samo iz zajebancije gradi zidove i psihički i fizički zlostavlja ljude oko sebe. Jer to je manje bitno. On je plemenit čovjek, ajme meni.
Ja volim reć: ko je lud, povjerovat će, ko nije, neće. S tim da sam i ja masu puta vjerovala u ono što piše, tako da nije ovo uvreda vama koji jeste, već meni koja sam se toliko puta dvoumila i nebrojeno mnogo puta – povjerovala.

Jedna od teorija može bit da ima samo jedna istina i mi odlučujemo u što ćemo biti uvjereni. Ako objave da je netko iz vlade (njih je baš teško filtrirati) ljudina koja zrači dobrotom i pozitivnom energijom, ljudi koji tog nekog vole će reć: bravo, bravo, vidio sam ga kako je ljudima koji kupe boce po ulici dao stan i posao.
S druge strane, netko tko nije njegov vjerni pratitelj (čitaj: svatko tko razmišlja zdravim razumom) reći će da tamo neki medij laže ko pas pa će napisat to u komentarima pod lažnim profilom, jer tada smo najhrabriji. No, to je već neki drugi par cipela. Sladak par. Par o kojem bi se dala masa stvari ispričati, ali jedan od onih parova koje šutneš kraj vrata i vidiš da će ti đon otpast pa ih ne vrijedi više nosati.

Sreća pa fake news koji je podosta izlizan to nije pa se o njemu i isplati reć koju. Posebno ak ovo pročitate i pomogne vam, di bi nam dušooooo bio kraaaaj??

Vratimo se na bit.

Kad neki tamo Dalicom objavi pismo Zlatka Dalića kak cijeli stožer daruje 24 milijuna ojura djeci u Hrvatskoj, to nije istina. A zašto? Zato što za Dalicom nisi nikad čuo, zato što mu se već naslovnica žuti od svog tog silnog žutila i zato što bih ja sad mogla napisat da sam Tereza Kesovija i da dajem autorska prava Lidiji Bačić jer je to jedino ispravno što mogu učiniti. I netko bi u to povjerovao. Zlatko Dalić je predivno ljudsko biće, ono rijetko predivno i ne bi me uopće čudilo da je on to uistinu napisao, al iza njega stoji cijeli jedan stožer. Netko u tom stožeru zarađuje više, netko manje, nekom će te pare značit puno, nekom neće. I neka. Nek se ljudi vesele, pare su zaradili.
Ali kad vi i na dijelić sekunde pomislite, taman ono prije nego kliknete podijeli da će netko sve te silne pare nekom dati, razmislite dva puta. Uzmite si u ruke šaku činjenica i upišite na netu tko je sve tu vijest prenio. Vjerovali ili ne, dobrih medija ima, a dobri mediji svaku informaciju provjere i skontaju naravno da takvo šta nije istina. Ili je. I super kad je.

Ljudi moji, strani mediji su Kolindu toliko fejkali da sam ja majkemi pomislila da mi imamo predsjednicu koja je za državu učinila masu stvari. Smanjila je svoju plaću, smanjila je troškove i plaće konzula za 60 posto, povećala je minimalac u privatnom sektoru, senatorima regulirala mirovine, vozila autobus u kojem su bili nogometaši, prodala predsjednički avion... a žena se samo grlila. I napravila nam dobru reklamu. Samo naprijed.
I sad ću vam ja reći da ju domar Raskoljnikov traži po Rusiji jer hoće čoek svoj zagrljaj, a vi u to nemojte povjerovat, jer je pomalo bizarno. Ili nije? Hm...

Pročitala sam ti jednom o nekoj studiji koju su proveli za vrijeme Bostonskog napada dvijeitrinajste. Tad se Twitterom počeo širiti velik broj teorija zavjere. Milijuni ljudi su dva dana bili zatvoreni u kućama pa tvrde da su im društvene mreže bile jedini izvor informacija. Nakon cijele priče pronašli su sto i nešto tisuća tvitova koje su ljudi podijelili i u koje su povjerovali. Ispada da to nisu morali napravit ni neki ful popularni ljudi. Samo oni koji će vas dovoljno dobro izraditi da podijelite škrabotinu koju su napisali.

Google i YouTube ulažu masne pare, to sam isto pročitala, da se fake news spriječi, a tamo neki Makedonci već kuju planove za buduće izbore.

Šta vam želim reći? Ma narode moj, nismo mi ni glupi, ni tulavi, ni smotani. Samo smo lakovjerni.

Al sreća naša što imamo mozak i što se uglavnom znamo njime služiti. Dobrooo razmislite jel ono što pročitate istina. Filtrirajte vijesti. Ako su vam zanimljive, proguglajte ih još nekoliko minuta više. Al nemojte ih šakom i kapom dijelit i dopustit da vas netko baš tako lako izradi.

Da je Mate Antin vozio čopera po selu i izletio na zadnji točak je okej povjerovat, jer ono, ima tu nekih kombinacija ak je Mate Antin dovoljno lud, al da je Subašić posvetio pobjedu majkama Srebrenice na konferenciji na kojoj se nije ni pojavio – baš i nije.
Filtrirajte, filtrirajte i samoooooooo filtrirajteeee.
Razmišljajte svojom glavom.

Jer fake news može bit dobar, ali samo da mu se dobro nasmijete. I preskočite ga. Od tog dalje nemojte. Nemojte popunjavat svoje praznine s činjenicama koje gotive ljude koje vi slijedite ili vrijeđaju ljude koji su vam mrski. Laž je laž, a vi odlučujete u šta ćete povjerovati.

FOTO: PINTEREST