Kolektivna autoimuna bolest i samopouzdanje kao hendikep

Kome je na glavu sa stabla pala jabuka, ona suprotna od Newtonove, čiji je pad rezultirao ingenioznom idejom u nekom tamnom dijelu mozga koja glasi: ajmo dijeliti lekcije o mjerilima ljepote. Kako je točno itko od nas kvalificiran da određuje pravila za tako nešto (i molim vas, recite mi gdje je ta ustanova, fakultet ili što god da i ja mogu postati obrazovani sudac, bacati trnje i kamenje preko kojeg Indirina Colonia tako moćno korača), bude mjerilo ili pak moralna vertikala u društvu gdje je moral postao tek pojam u rječniku? Nečija fasada i dolina rumenila i pudera prije će stvoriti ideju fasade za kuću, a ima i zavidnih; danas ne moraš više ni guglati ideje ili gledati silne prospekte. No svaki je put fascinantno kako će se upravo ta skupina klonova najprije samoprozvati mjerilom ljepote. Tko zna jesu li u pitanju ego, razni kompleksi i manjak samopouzdanja, zavist ili pak čista ljudska glupost. Ljudi koji druge nazivaju "manje lijepima" su ljudi koji nemaju mnogo za ponuditi, ali i ljudi koji svojim ponašanjem postaju ružni... jer karakter je odraz ljepote, a taj su karakter formirali društvo i odlično smišljena propaganda. Barbike, Kenovi i klonovi. Opis posla: Budite lijepi i glumite kauč ili vazu u dnevnom boravku.

- Cijela ta koncepcija djeluje i na male curice - manufaktura Barbika od malena. - A. S.

Društvo je samopouzdanje pretvorilo u hendikep od kojeg ono zarađuje jer će osoba niskog samopouzdanja poželjeti biti dio krda, a pritom izgubiti vlastiti identitet, osobnost koja čini ljepotu te osobe uz njezine druge kvalitete. Stvaraju se kompleksi iz kojih nitko od nas nema dobiti jer nas na kraju dana čeka ista borba; prelazimo iz toga da želimo biti lijepi radi sebe jer volimo izraziti određene fizičke karakteristike do toga da to odlučimo raditi zbog i radi drugih. Zašto ovisimo o umjetno stvorenim potrebama prema kojima smo puni nepravilnosti; nesavršeni ljudi kojima treba popravak?! Zašto smo postali marionete u medijskom kazalištu punom taštine?

Kao društvo bolujemo od autoimune bolesti, sami stvaramo ono što nas na kraju počinje malo po malo gristi, tihe ubojice koje smo stvorili u svojoj podsvijesti i od kojih više ne možemo pobjeći. Konstantne analize i frustracije, zatim promjene izgleda koje jesu opcionalne, no sve više postaju poželjne, što opet vodi do konformiranja uvezenom idealu ljepote, koji su pak doveli do zapadnjačkih standarda ljepote i fenomena globalizacije missica, čime se bavila moja kolegica.

Jedini svijet koji ostaje i koji je trajan jest onaj u nama. Svijet vani je hladan, okrutan (zvučim patetično, oprostit ćete mi) i pun spletki, kritika, koristi svoju nestvarnu nadmoć i baca nas i ispod dna bunara. Promijenite svijet unutar sebe, shvatite koliko vrijedite i kako je vaš veliki nos ono što vas određuje, kao i vaše pjegice ili kovrčava kosa koju (pre)često peglate/ravnate, široka ramena, "višak" kilograma, naočale (4 oka bolje vide!), neravni zubi, asimetričnost, vaš naglasak ili govor [ako ćete kritike, suptilne ili manje suptilne, na isto primiti, slijedi upit: gdje rasteš i tko te zalijeva?!]. I ne, nisam okorjela, radikalna feministica, već ne želim da ljudi iz ugode doma sa strahom izlaze u vanjski svijet koji se zatim pretvara u neugodu i nelagodu, dok bismo, naprotiv, trebali biti slobodni, sretni, a ne pogođeni nepisanim pravilima kako bi nam obrve trebale biti počupane ili kako ne bismo trebali nositi nešto što je nama najudobnije jer je netko-tamo tako odredio, pa da se radilo i o pidžami. A postoji prekul pidžama koje sigurno želite pokazati svijetu. Sigurno. Sve oko nas je naša osobna, subjektivna percepcija stvarnost. Ne postoji objektivna stvarnost, a u društvu s ovakvim pravilima sve postaje još više lažno.

- Da, u tom svijetu, na čijoj su savršenosti toliko inzistirali, mi smo se, šašavi i nesavršeni, osjećali poput stranaca, neprilagodljivih izgnanika. - Goran Tribuson.

Budite iznenađenje sa šminkom, ne bez nje. Osoba koja će se jutrom buditi kraj vas, biti vaš životni partner i prijatelj neće biti "osoba lijepa prema takozvanim standardima ljepote" i nešto što ćete koristiti kao ukras i za pokazivanje, već karakter i kvalitete te osobe jer ...mozak je nemoguće našminkati. Čim progovoriš sve se zna. Da li si lijep/a ili nisi. Kada i gdje se dogodio preokret u kojem smo postali toliko zatucano, tašto i površno društvo koje svoje okruženje bira prema fizičkom izgledu, a pritom sve ostale prema istom osuđuje, kategorizira i ponižava? Naravno, pritom ne mislim da je to zlo (ako sam slučajno ostavila takav dojam), i sama ju koristim, no nemojte dopustiti da vas obuzme (i oduzme) manjak samopouzdanja zbog straha od osude društva i kako će ono na vas gledati. Bolje da ste u nečemu sami nego da ste okruženi ljudima koji će u vama stvoriti dugotrajan psihički poremećaj.

Dopustite si slobodu, zašto je to što je moderno nešto što nužno morate nositi? Obucite bakin fertun i idite na zabavu! Budite Vi jer će vas tek tad primijetiti u gomili, a ne ako ste dio, a ne ako ste dio tužnog, ukočenog, taštog i kloniranog krda kodirane ljepote. Njihov život je pomno isceniran, bez spontanosti, samo kako bi osjetili da su prihvaćeni od strane nebitnih ljudi i tako pokušali održati lažno samopouzdanje u kojem kao oružje koriste razne komentare koji, nakon što su izrečeni, shvatite da vrijeđaju vašu inteligenciju. Društvo će vas pratiti u vašem sjaju, no pred kim vi možete biti vi kada ostaje samo sjena usred apsurda moderne kulture?

Žao mi je što, kako društvo to kaže, dio nas ne spada u skupinu ljudi klasične ljepote, no još više mi je žao što osobe s druge strane ne spadaju u skupinu ljudi klasične inteligencije. No, što može prevladati sve predrasude jednog konvencijama zaglupljenog društva?

The world itself's just one big hoax. Spamming each other with our running commentary of bullshit, masquerading as insight, our social media faking as intimacy. Or is it that we voted for this? Not with our rigged elections, but with our things, our property, our money. (...) We all know why we do this, (...) because we wanna be sedated. Because it's painful not to pretend, because we're cowards. Fuck society.