The Šišarka

Još jedna obična priča o studentskim poslovima

Agent u call centru

Kada sam dobila svoj prvi posao, bila sam sretna. Kada sam dala otkaz na tom istom prvom poslu, bila sam još sretnija.

Mrzila sam zvuk budilice. Otvarala bih oči s dubokim uzdahom proklinjanja svih dana u tjednu i pomiješanih osjećaja samosažaljenja, mržnje i ljutnje, očaja i želje za još sna. Više nisam bila sigurna prezirem li više ponedjeljak ili subotu. Mrzila sam sve dane u tjednu i mrzila sam sebe jer ih mrzim.

Mrzila ih je i moja cimerica jer joj je svaka moja budilica bila poput noža u mozak u 5 sati ujutro.

Nisam mogla ni pretpostaviti koliko nezadovoljstvo poslom, odnosno nezadovoljstvo ljudskim odnosima i stavovima mogu utjecati na psihu i kvalitetu sveukupnog života.

Pala sam u klopku.

Veliki sati i mali novci. Studentski poslovi na kojima se prema vama mogu odnositi kako god hoće jer ste studenti i radit ćete bilo što jer vam treba novac. Ako vam se ne sviđa, pokupite se i otiđite. Nitko vas ne tjera, a uostalom ni fakultet nije obavezan.

Često ćete vidjeti komentare odraslih, zrelih ljudi kako su studenti samo razmažena derišta koja ne rade ništa, a hoće sve. Nazvat će nas parazitima društva.

Ako si student, možeš raditi za 13 kuna po satu jer šta hoćeš, ni ja s 40 godina ne radim za više.

Mogu te omalovažavati na poslu jer omalovažavaju ljude na svim poslovima.

Moraš šutjeti i trpjeti jer radila sam i ja i šutila sam, a bilo mi je 5 puta gore.

Čuj, molim te, oni bi i radili. Student si i tvoje je da učiš. Tko si ti, molim te lijepo, da se usudiš tražiti posao u ovom izvoru nezaposlenosti i da se još buniš zbog male satnice? najčešći su komentari.

Većina tih odraslih, mudrih i zrelih ljudi nisu ni svjesni da puno više studenata školuje samog sebe, nego što uživa u izobilju koje su mu osigurali bogati roditelji. Puno je studenata koji zarađene novce šalju svojima doma.

Pogrešno je misliti da bi itko, s bilo koliko godina, trebao trpjeti bilo koju vrstu omalovažavanja, vrijeđanja, izrabljivanja. Pogrešno je misliti da ako je teško tebi, ima pravo biti teško bilo kome drugome.

Ispravno je jedino to ispraviti.

Sve su drugo licemjerja i bezdušnost. Svi oni koji su bili zlostavljani i smatraju da bi zbog toga netko drugi isto trebao trpjeti zlostavljanje jednaki su svome zlostavljaču. U bilo kojem kontekstu.

Slično je bilo i sa mnom. Podijeljena između potrebe za novcima da si osiguram diplomu i potrebe da skočim kroz prozor zajedno sa slušalicom, telefonom i računalom. I da opsujem onom s druge strane sve čega se sjetim.

Da, radila sam u call centru.

Nisam bila samo agent na odjelu teleprodaje i tehničke podrške, bila sam psiholog, psihijatar, obiteljski savjetnik, dadilja, liječnik, predmet za iskaljivanje frustracija svih vrsta. Žene su me zvale kad se s mužem ne mogu dogovoriti za daljinski i slušala sam kako se svađaju oko toga. Na kraju bih ja bila kriva jer tvrtka u kojoj radim nije poslala gratis još jedan TV i daljinski da se oni ne svađaju. Ljudi su mi psovali sve po redu samo jer pritiskom na gumb nisam mogla popraviti kabel koji je pregrizla mačka. Bili su ljuti što im ne mogu dati broj centrale iako je centrala samo kutija i ne može se javiti na telefon. Vrijeđali su me da sam nesposobna da im napravim uslugu iako su oni ti koji isključe modem i zaborave da su ga isključili. Slušala sam očajnu majku koja me pitala što će s djecom dok nema TV-a i interneta, kako ona ne može preživjeti dan bez da malo prelista po fejsu i da joj treba da djeci da mobitel u ruke da se igraju da odmori glavu. Oprostite mi, gospođo, ali djeca su se odgajala i bez tehnologije, čitale su im se priče i igrali su se lutkama i autićima. I razgovarali su s roditeljima.

Slušala sam psovke svih nebeskih ličnosti od čovjeka kojemu smo navodno poslali krivu opremu i imao je crnu sliku na ekranu. Bijesno mi je poklopio slušalicu kad sam mu rekla da se TV mora upaliti na gumb na daljinskom da bi radio.

Prijetili su mi otkazom i tome da će saznati tko sam i odakle sam ako istog trena ne dođem na teren i ispravim gromom spaljenu centralu. A nisam bila tehničar. Bila sam tek obični agent ograničen na piskaranje poruka koje će možda netko pročitati ili neće. 

Ljutili su se na mene jer sam žensko, a baš su taj dan htjeli muškog agenta jer su žene nesposobne i ne treba im dati ni školu, ni posao, nego ih treba smjestiti u kuhinju. Nisam feministica, ali svaku diskriminaciju, po bilo kojoj osnovi, strogo osuđujem. Nadam se da sada razumije zašto sam joj se ljubazno zahvalila na pozivu, pozdravila je i poklopila joj slušalicu.

Ljutili su se jer sam studentica, a ne tetka od 65 godina. Mlada sam i glupa. Trebam se vratiti na faks i dati nekome starijem i ozbiljnijem da radi ovaj posao. Studenti kradu poslove ozbiljnim ljudima koji bi radili.

Ljutili su se na mene zbog Kolinde, Plenkovića i Agrokora.

Psovali su mi zbog visokih minusa, snijega u maju i efekta staklenika.

Psovali su mi zbog abortusa, pedofilije i vakcina koje uzrokuju autizam.

Psovali su mi jer imaju albanske programe, a uzeli su albanski paket programa.

Vrijeđali su me jer su dobili otkaz, jer susjed ima rak prostate, jer je kćerka pala ispit, jer je baba slomila kuk, jer Andrea Andrassy nije objavila novu kolumnu, jer se Severina preudala za 20 godina mlađeg tipa.

Vrijeđali su me jer Hrvatska nije osvojila zlatnu medalju u rukometu, jer Bosanci imaju dvojno državljanstvo, jer su gužve na granicama.

Boljela me je glava od tih ljudi. Do ovog posla nisam bila ni svjesna koliko ima ludih ljudi.

Nisam bila ni svjesna koliko su ljudi ovisni o materijalnim stvarima.

Nisam bila ni svjesna koliko ljudi nemaju stida, koliko su drski, nezainteresirani i bezobrazni.

S druge strane, uvjerila sam se kako velike tvrtke nije briga koliko će oštetiti korisnika. Usluge koje nude jesu loše, a cijene visoke. Uvjerila sam se da ako za jedan dan ne prodaš hrpu gluposti sirotoj, neukoj baki, odbit će ti se od plaće, zaboravit ćeš na bonuse, slobodne dane, pauze da odeš u WC i slično.

Bila sam u situaciji da sam bila podijeljena između novaca koji mi trebaju da platim studentski dom i menzu i grižnje savjesti što ću baki prodati skup paket. Bila sam u začaranom krugu. Ili ja ili baka. Jedna od nas ovaj će mjesec platiti režije. Samo jedna.

Kad vam stari djed govori kako živi potpuno sam, bez igdje ikoga, s malom mirovinom i skupim lijekovima, a ti u glavi zbrajaš što ćeš mu prodati da dobiješ bonus i pošalješ ga svojima doma da plate struju, osjećaš se kao potpuni sociopat. Tvoja savjest vrišti na tebe da prestaneš, zahvališ mu se na pozivu i prekineš vezu pritiskom gumba na računalu. Ti tu istu savjest šutneš nogom i u tom trenutku jedan dio tebe kao čovjeka nestane.

Kada me je voditelj tima pozvao na razgovor i rekao mi da je šteta što sam tako savjesna jer imam dobre komunikacijske vještine i mogla bih manipulirati ljudima kako hoću, shvatila sam da je tu puno toga trulo. Za njega, ja sam bila loš radnik jer sam odbila prodati pojačivač Wi-Fi signala gospođi koja me zamolila da zabilježim tehničaru da dođe u srijedu poslije 15 sati jer joj je kemoterapija ujutro. Kemoterapija košta. Zaboli me briga (da ne kažem dupe) za neprodani pojačivač Wi-Fi signala.

Imam leukemiju, odzvanjala mi je gospođina rečenica u glavi. Tada sam shvatila da više ne mogu raditi ovaj posao.

Možda sam bila loš radnik, ali sam još uvijek imala osjećaja za ljude. Još sam uvijek znala za neke ljudske vrijednosti. Znala sam da prevariti i ukrasti od drugog nikad neće donijeti sreću.

Imala sam dovoljno samopoštovanja da ne trpim vrijeđanja, psovke i frustracije nezadovoljnih ljudi.

Nisam željela biti dio kruga lošeg poslodavca i nezadovoljnih korisnika.

Bila sam student i novci su mi trebali, ali sam znala koji su postupci neispravni i da ako ih ne mogu ispraviti, da ne želim biti dio tih postupaka.

Još sam uvijek bila u procesu izgradnje sebe kao čovjeka i ovog trenutka shvatila sam kakva ne trebam postati. Nisam željela biti ljuta zbog vlastitog nezadovoljstva kao pojedini korisnici i nisam željela lagati kao moj poslodavac. Nisam željela svoju prividnu sreću graditi na prevari i tuđoj nesreći. Takvih imamo dovoljno.

I tada sam dala otkaz.

Komentari na članak

Vezani članci

SCZG dvorište

Dopisi predsjednika Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskog studentskog zbora

Pročitajte reakcije studentskih zborova na apsurdnu odluku MZOS-a

Predstavnici Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatski studentski zbor brzo su reagirali na apsurdnu odluku Ministarstva znanosti i obrazovanja koja je jučer ugledala svjetlo dana.

FESTKULTURA

Projekt USTEF-a

„FESTKULTURA": Sezonski studentski posao na hrvatskim ili svjetskim festivalima

„FESTKULTURA" jedinstven je događaj koji organizira Udruga studenata turizma Ekonomskog fakulteta (USTEF). Povezuje organizatore festivala kao poslodavce i entuzijastične studente koji traže studentske poslove.

Ilustracija posao

Dodatna zarada

Koliko su plaćeni studenti?

Satnice studentskih poslova najčešće se kreću od 15 do 25 kuna. Neke satnice ovise o broju odrađenih sati, a neke o vašem učinku. Za bolji uvid u poslove koji se nude, pogledajte našu, svakim danom sve veću, ponudu poslova.

Virtualni sajam karijera 2016

"Online" sajam

Studentski poslovi, prakse i pripravništva na Virtualnom sajmu karijera i znanja

Sve što te zanima o poslovima, praksi i školovanju možeš otkriti na Virtualnom sajmu karijera i znanja. Poslodavci izravno odgovaraju na upite, a uskoro započinje i okrugli stol ne temu vještina za poslove budućnosti.

Snijeg

Honorarni posao za redovne studente

Traže se studenti za čišćenje snijega u Zagrebu

Gradonačelnik Grada Zagreba poziva studente da se prijave za honorani posao čišćenja snijega. Naknada za rad iznosi 20 kuna po satu.