Je li moj faks zapravo faks?

Stvarno sam se sada pomirila s time da mi je faks sprdnja. Na prvoj i drugoj godini bih uvijek branila kako je naš faks zapravo faks i da imamo zahtjevnih zadataka. Sada već na trećoj godini mi je jasno o čemu su govorili. Prvi semestar, spremamo se za nešto novo, nešto što već nismo čuli, nova godina – novi semestar. I što se dogodi? – Ovaj kolegij ste malo više slušali i na prvoj i drugoj godini, ali svejedno ćemo SVE to ponoviti.

Zašto se to događa na ovom faksu? Puno draža mi je bila prva godina kada je sve bilo novo i za sve prvi puta čujem. Sada mi dođu profesori i pričaju o stvarima koje smo čuli već tisuću puta i onda se pitaju zašto nismo zainteresirani za predavanja. Profesori i sami već nemaju volje za posao. Dođe profesor i kaže da ovaj put nećemo imati predavanje nego da ćemo birati teme za seminar i malo raspravljati o tome kako ga napisati. Na pitanje koje su teme, profesor odgovara: – Pišite o čemu god želite, meni je tako svejedno. 'Ajde dobro, izaberemo mi teme u 15 minuta i pitamo ga koliko dugačak treba biti seminar. – Koliko god želite da bude, meni je tako svejedno. Okej, može, napisat ću ti seminar od pet stranica sveukupno – naslovna, sadržaj, razrada, zaključak i literatura. Završili sve za pola sata i sad čekamo što ćemo dalje raditi. – Eto, to je to za danas.

Također, opet se želim zahvaliti svim profesorima što nemamo mogućnosti pisati kolokvije iz svih naših jedanaest kolegija. Ali, dobro, navikli smo na to. Jer zašto olakšati i vama i nama cijeli semestar, kad se možemo zezati u šestom mjesecu. I da, s obzirom na to da iz svakog kolegija imamo seminar koji moramo napisati i izlagati, svaki moramo predati – citiram sada jedanaest profesora – pa negdje do kraja petog mjeseca. I tako ja od početka drugog semestra ništa ne radim. Gledam cimericu koja se ubija od učenja već dva tjedna jer sad joj je stiska, ima kolokvije, prezentacije i seminare. A ja? Ja gledam filmove. I umjesto da se brinem oko faksa, ja odem triput u kazalište i dvaput u kino i brinem se o tome kada izlaze novi Avengersi i što će se dogoditi.

Završni rad je negdje u pozadini. Pola je već napisan, ali prva verzija još nije predana i bojim se pitati mentoricu kada trebam predati, još da mi kaže – pa negdje do kraja petog mjeseca. Idući tjedan imam dvije prezentacije u istom danu. Ja sam se brinula oko toga gdje ću slaviti Prvi maj.

Ali hajde da se vratim na očekivanja treće godine Prvi tjedan, sva predavanja su uvodna. Profesor ulazi u predavaonicu i kaže – Prvi dio naziva kolegija ste već slušali zadnje dvije godine tako da znate o čemu se radi, a ovaj drugi dio ćemo totalno zanemariti. Mi ćemo ovaj semestar učiti raditi u PHOTOSHOPU. I ja gledam u njega. I ne vjerujem. Okej, drago mi je što profesor malo misli izvan kutije i svatko od nas želi znati malo baratati u Photoshopu, ali zanemariti jedan cijeli kolegij zato da bih naučila napraviti okruglu profilnu fotografiju za Facebook?! Hvala, da, slažem se, moj faks je sprdnja. Drugi semestar, prvi tjedan uvodna predavanja. Profesor ulazi u predavaonicu i kaže – Na ovom kolegiju učit ćemo kako dizajnirati PowerPoint prezentaciju. Došlo mi je da se ustanem i izađem. Vratit ću se sad opet na prvi semestar. Kolegij se zove Web dizajn. I to je jako zanimljivo, učili smo kako napraviti web stranicu, ali prvih pet predavanja učili smo o tome što je World Wide Web. Hvala Bogu pa nismo na prvom predavanju učili kako se pali računalo. Nakon što smo više od pola semestra učili praktični dio izrade web stranice, ispit se sastajao samo od teorijskog dijela. Hvala, profesore.

Kava ti je najbolji prijatelj kad si student jer kava sve razumije. U novoj reklami za energetsko piće Hell, Bruce Willis kaže – Postojalo je vrijeme kada sam pio kavu. Puno kave. To vrijeme je davno iza mene. – Nakon toga on otvori Hell i popije ga. Stari moj, ja si kavu napravim s Hell-om.