Iskreni studentski životopis

Poštovani,

moje ime je Tamara i dolazim iz Pleternice. To je mali gradić blizu Požege, ali vrlo velika vjerojatnost je da ne znate ni gdje je Požega pa ćete me pitati jel to blizu Osijeka, tako da preferiram reći da sam iz Slavonije. Onda ne postavljate dodatna pitanja. Iako za Pleternicu niste nikad čuli, jesmo grad, imamo i semafor, vodoskok i sve.
Već tri godine živim u Zagrebu što znači da sam dobro obučena što napraviti u situaciji kad su radovi na pruzi na 35 različitih dijelova grada i nijedan tramvaj ne vozi.

Školovala sam se u Slavoniji puno godina, nećemo o tome jer tako i tako nikog nije briga za život i obrazovanje prije faksa. Trenutno pokušavam završiti treću godinu ekonomije, s naglaskom na „pokušavam". Znam da jako puno ljudi studira ekonomiju, ali sam ju upisala jer sam htjela, tako da me prestanite sažalno gledati.

Mater i ćaća nemaju firmu u kojoj se mogu zaposliti kad završim studij, tako da moram naći posao za vrijeme trajanja faksa. Studiram i radim od prve godine kao i 65% ljudi koji studiraju i rade, ne čini me to posebnom. U stvari me ništa ne čini previše posebnom što bih mogla istaknuti u životopisu zato ću samo početi navoditi stvari o sebi i nadati se da ćete me uzeti u obzir kao prihvatljivog kandidata.

Moje radno iskustvo počinje u negdje 14. godini obavljanjem prakse u srednjoj školi za koju i dalje nikog nije briga, ali, eto, praksu sam obavljala u restoranu i putničkoj agenciji sveukupno nekoliko mjeseci. Tamo sam naučila skuhati kavu za dvije do pet osoba i prilično dobro prati podove i prozore te namještati krevete.

Radila sam i sezonske poslove u vidu branja voća što mi nije najbolje išlo jer nisam posebno spretna za penjanje po stvarima tako da visinski radovi otpadaju u startu. Jedno ljeto prala sam šajbe na benzinskoj što bi trebalo značiti da sam dosta dobra u žicanju love od ljudi za skoro ništa posla. Isto tako, znam oprati šajbu na skoro svim autima osim terencima jer sam nisko čeljade. Tu ne mogu puno, osim ako mi nova radna pozicija osigurava štule, ali, kao što rekoh, ne preporučam se baš za visinske radove. 

Prvi posao na faksu bio je rad u fast food restoranu koji se rimuje sa McNeštonalds.Tamo sam naučila puno stvari, između ostalog da su grilovi na kojima se peče meso vrući, i jedino vrućije od toga je ulje iz friteze. Isto tako sam stekla dosta dobro iskustvo u komunikaciji s ljudima, znam kucati po blagajni, zbrajati i oduzimati. Ukoliko je potrebno, mogu se smiješiti 10 do 12 sati u komadu, ali ne preporučam jer u jednom trenu počinjem izgledati kao psihopat. Plačem nakon smjene, nikako za vrijeme radnog vremena.

Radila sam sam i nekoliko poslova kao agent u call centru u čemu bih rekla da sam dosta dobra jer se znam javiti na telefon. S tim se moji prijatelji ne bi pretjerano složili jer se na mobitel rijetko javljam, s obzirom na to da su mi zvukovi na istom isključeni valjda od petog razreda osnovne. Ovu karijeru sam odabrala jer sam zaključila da tako barem ne moram gledati ljude koji viču na mene iz ovog ili onog razloga i manja je vjerojatnost da će se htjeti fizički obračunati sa mnom. Na ovim sam poslovima stekla beskrajno strpljenje. Ili sam samo izgubila sve živce pa me više ništa ne dira, nisam sigurna koje od to dvoje. Nekoliko ljudi mi je reklo da imam lijep glas, ali pjevati ne znam. Nemojte me tjerati da pjevam osim ako me trebate da vam napravim fajrunt u birtiji. Što uopće ne bi bilo loše radno mjesto, da se razumijemo.

Od jezika znam engleski i to polovično jer ga ne koristim već godinama. Njemački sam učila 10 godina i možda bih bila sposobna složiti prostu rečenicu, ali ne garantiram. Učila sam i talijanski te ruski, što dosta kul zvuči, ali ih pričati ne znam. Iako na sva četiri jezika znam reći nemam zadaću.

Ne vozim. Ne pijem. Ne pušim. Ne psujem. Nisam bila u mogućnosti položiti vozački jer nemaš previše vremena ak radiš 250 sati mjesečno. A nemaš baš ni volje. U planu mi je položiti jednog dana, ako vam to išta znači. Ne slušam Rozgu.

Od hobija njegujem fotografiju jer ju jako volim, ali nemam previše vremena ni za to. Uglavnom, otkad sam na faksu hobiji su mi postali spavanje, jedenje i tuširanje.

Znam da ove vještine nemaju nikakve veze s poslom za koji se prijavljujem i da su moje ambicije potpuno drugačije od onih koje bi trebala imati za ovo zaposlenje, ali trebaju mi novci jer si nekako moram plaćati krov nad glavom i toplu vodu pa cijenim ako je isplata plaće na vrijeme. Što cijeni i moj stanodavac.

Još ne znam što želim biti kad odrastem, ali smatram da je to u redu jer nisam već u mladoj dobi imala ambiciju postati neurokirurg te još otkrivam što bi htjela raditi jednog dana. Smatram da ne trebam imati cijeli život smišljen do dvajsprve i da imam još dosta vremena. Ispravite me ako griješim.

Znam koristiti MS Office, ako je to relevantno, ali ne napredno korištenje, samo osnovno. S radom na računalu sam očito upoznata. Imam mail koji glasi na moje ime i prezime. Komunikativna, organizirana i sve to što vam kaže i aposlutno svaki kandidat. Da smo svi komunikativni i organizirani kako kažemo, svijet bi bio super mjesto.

Zaboravila sam napomenuti da sam radila i neke poslove sa strane, tipa dijeljenje letaka i slično tako da sam dosta dobra u prostim poslovima koje može obavljati i majmun. Ukoliko se dvoumite želite li zaposliti majmuna ili mene, zaposlite mene. Možete me platiti jednako kao i majmuna.

Srdačan pozdrav.