Marin Karadžija

Dozvola za navijanje

Hrvatski navijači

Djevojke koje se nikad nisu više našminkale (nacrtale su i zastavice na obrazima) nego kad navijaju u kafiću za Hrvatsku znat će kako je Kramarić trebao zabiti onu šansu u 68. minuti, pijane budale koje viču i plješću za vrijeme himne kao da je neki narodnjak danima će pričati o taktičkim zamislima uz koje bi Hrvatska sigurno osvojila Svjetsko prvenstvo.

Ako je nogomet droga, ja sam narkoman. Nije lako bilo u ovom periodu kad su završile sve jače nogometne lige, a Svjetsko prvenstvo bilo naizgled svjetlosnim godinama udaljeno. Prijateljske utakmice bile su kao drugorazredni speed u usporedbi s čistim bijelim prahom Mundiala.

Ima nešto zarazno u toj igri 11 na 11 na velikoj livadi. Zastrašujuće je jednostavna, svi je razumiju, dosta je spora, pa joj ne treba posvetiti ni punu pozornost, a golova i uzbuđenja nema niti približno kao i u ostalim sportovima. Bar se tako igra promovira. Problem je što ljudi misle da je nogomet jednostavan i da ga razumiju.

Nogomet je toliko popularan da ga ta njegova popularnost izjeda i pretvara u veliki show iz kojeg svatko izvlači nešto što mu odgovara. Budući da je na velikim natjecanjima u igri i nacionalni naboj, ono što većina nas pronalazi u njemu je relevantnost. Jebiga, Hrvatska se kao država ne može pohvaliti ničim posebnim osim toga da imamo sjajne sportske uspjehe s obzirom na broj stanovnika. U mjesec dana Rusije bit ćemo, u našim očima, važan faktor u svijetu, „promovirat ćemo svoju zemlju” (da, uspjeh u nogometu će povećati plaće, smanjiti poreze i donijeti blagostanje) i dokazati da smo uistinu velika sila.

Privlačan je taj osjećaj relevantnosti, osjećaj vrijednosti, a nogomet nam ga svake dvije godine daje. Euforija na naznaku da možemo nešto napraviti, depresija kad se naša velika očekivanja ne ostvare. I tako već godinama. Nije nas briga što su dva naša (možda i najbolja, mora se priznati) igrača muljala na sudu da bi zaštitili osuđenog kriminalca. Oni moraju igrati. Moraju nam donijeti relevantnost jer se mi želimo osjećati važnima. Kasnije, kad ispadnemo i razočaramo se udarat ćemo po njima drvlje i kamenje jer nam nisu produžili taj osjećaj velike važnosti.

Djevojke koje se nikad nisu više našminkale (nacrtale su i zastavice na obrazima) nego kad navijaju u kafiću za Hrvatsku znat će kako je Kramarić trebao zabiti onu šansu u 68. minuti, pijane budale koje viču i plješću za vrijeme himne kao da je neki narodnjak danima će pričati o taktičkim zamislima uz koje bi Hrvatska sigurno osvojila Svjetsko prvenstvo. Ali to je sve u redu. Nogomet se igra zbog navijačica i navijača, a navijački gemišt, navijački kroki i navijački kiseli kupus samo su nuspojave euforije. Uživajmo dok traje.

Komentari na članak

Vezani članci

logotip1

Europske sveučilišne igre

Riječki i zagrebački vaterpolisti osigurali polufinale

U Rijeci su pobjede nastavili nizati vaterpolisti, dok su svoje prve utakmice vrlo dobro odigrali rukometaši.

kvalifikacije za Euro

Kvalifikacije za Euro

Povratak reprezentacija: Velikani u problemima

Diljem Europe ovoga vikenda odigravaju se kvalifikacijske utakmice za odlazak na Europsko prvenstvo u Francuskoj 2016., a mi vam donosimo pregled nekih od najzanimljivijih susreta.

more

Valentina Cigula

Moja strana priče: Lipanj – mjesec groznice zvane nogometni mundijal, muka po ispitnim rokovima i izbacivanje iz domova

Jesam li vam rekla da je ovaj mjesec bio prepun svakojakih događanja sa svih strana svijeta, od lijepih do predivnih, preko onih koja su nas ljutila, do onih koja su nas dirnula ravno u srce?

Bakljada, 14.09.2013.

Poznati sociolog gostuje u Infozoni

Predavanje Renata Matića o nogometu kao žarištu aktivizma

Sociolog Renato Matić gostovat će u srijedu u Infozoni i održati predavanje o problemima izvan terena s kojima se susreće suvremeni nogomet.

Sudionici Kopačke solidarnosti

Humanitarni malonogometni turnir

Održan četvrti malonogometni turnir „Kopačka solidarnosti“

Uspješno završen četvrti malonogometni turnir „Kopačka solidarnosti“ u organizaciji studentske udruge eSTUDENT.