Marin Karadžija

Dozvola za navijanje

Hrvatski navijači

Djevojke koje se nikad nisu više našminkale (nacrtale su i zastavice na obrazima) nego kad navijaju u kafiću za Hrvatsku znat će kako je Kramarić trebao zabiti onu šansu u 68. minuti, pijane budale koje viču i plješću za vrijeme himne kao da je neki narodnjak danima će pričati o taktičkim zamislima uz koje bi Hrvatska sigurno osvojila Svjetsko prvenstvo.

Ako je nogomet droga, ja sam narkoman. Nije lako bilo u ovom periodu kad su završile sve jače nogometne lige, a Svjetsko prvenstvo bilo naizgled svjetlosnim godinama udaljeno. Prijateljske utakmice bile su kao drugorazredni speed u usporedbi s čistim bijelim prahom Mundiala.

Ima nešto zarazno u toj igri 11 na 11 na velikoj livadi. Zastrašujuće je jednostavna, svi je razumiju, dosta je spora, pa joj ne treba posvetiti ni punu pozornost, a golova i uzbuđenja nema niti približno kao i u ostalim sportovima. Bar se tako igra promovira. Problem je što ljudi misle da je nogomet jednostavan i da ga razumiju.

Nogomet je toliko popularan da ga ta njegova popularnost izjeda i pretvara u veliki show iz kojeg svatko izvlači nešto što mu odgovara. Budući da je na velikim natjecanjima u igri i nacionalni naboj, ono što većina nas pronalazi u njemu je relevantnost. Jebiga, Hrvatska se kao država ne može pohvaliti ničim posebnim osim toga da imamo sjajne sportske uspjehe s obzirom na broj stanovnika. U mjesec dana Rusije bit ćemo, u našim očima, važan faktor u svijetu, „promovirat ćemo svoju zemlju” (da, uspjeh u nogometu će povećati plaće, smanjiti poreze i donijeti blagostanje) i dokazati da smo uistinu velika sila.

Privlačan je taj osjećaj relevantnosti, osjećaj vrijednosti, a nogomet nam ga svake dvije godine daje. Euforija na naznaku da možemo nešto napraviti, depresija kad se naša velika očekivanja ne ostvare. I tako već godinama. Nije nas briga što su dva naša (možda i najbolja, mora se priznati) igrača muljala na sudu da bi zaštitili osuđenog kriminalca. Oni moraju igrati. Moraju nam donijeti relevantnost jer se mi želimo osjećati važnima. Kasnije, kad ispadnemo i razočaramo se udarat ćemo po njima drvlje i kamenje jer nam nisu produžili taj osjećaj velike važnosti.

Djevojke koje se nikad nisu više našminkale (nacrtale su i zastavice na obrazima) nego kad navijaju u kafiću za Hrvatsku znat će kako je Kramarić trebao zabiti onu šansu u 68. minuti, pijane budale koje viču i plješću za vrijeme himne kao da je neki narodnjak danima će pričati o taktičkim zamislima uz koje bi Hrvatska sigurno osvojila Svjetsko prvenstvo. Ali to je sve u redu. Nogomet se igra zbog navijačica i navijača, a navijački gemišt, navijački kroki i navijački kiseli kupus samo su nuspojave euforije. Uživajmo dok traje.

Komentari na članak

Vezani članci

logotip1

Europske sveučilišne igre

Riječki i zagrebački vaterpolisti osigurali polufinale

U Rijeci su pobjede nastavili nizati vaterpolisti, dok su svoje prve utakmice vrlo dobro odigrali rukometaši.

Zlatko

Sport zarazio metropolu

Kako je Zagreb postao najsportskiji grad u Europi

Brojna natjecanja i uspjesi hrvatskih sportaša i klubova osigurali su Zagrebu status sportskog grada.

SCool Fest

Dođite na Savu

Radićevi dani otvaraju SCool Fest

Ove će godine na Radićevim danima biti otvorenje Scool Festa, studentskog spektakla koji će se održati na tri lokacije u centru Zagreba, od 20. do 28. svibnja 2016. godine. 

Poljud

Facebook akcija

Pomozite Alessandru Del Pieru naći put do Hajduka!

Domišljati Hajdukovci sjetili su se kako bi jednostavnom Facebook akcijom mogli dovući Alessandra Del Piera na Poljud.

Maskota pojela čovjeka

Čudovište iz Milwaukeeja

VIDEO: Maskota progutala navijača

Maskota NBA ekipe Milwaukee Bucks je iz čistog mira u pauzi utakmice doigravanja progutala navijača koji je prolazio pokraj nje.