Marin Karadžija

Dozvola za navijanje

Hrvatski navijači

Djevojke koje se nikad nisu više našminkale (nacrtale su i zastavice na obrazima) nego kad navijaju u kafiću za Hrvatsku znat će kako je Kramarić trebao zabiti onu šansu u 68. minuti, pijane budale koje viču i plješću za vrijeme himne kao da je neki narodnjak danima će pričati o taktičkim zamislima uz koje bi Hrvatska sigurno osvojila Svjetsko prvenstvo.

Ako je nogomet droga, ja sam narkoman. Nije lako bilo u ovom periodu kad su završile sve jače nogometne lige, a Svjetsko prvenstvo bilo naizgled svjetlosnim godinama udaljeno. Prijateljske utakmice bile su kao drugorazredni speed u usporedbi s čistim bijelim prahom Mundiala.

Ima nešto zarazno u toj igri 11 na 11 na velikoj livadi. Zastrašujuće je jednostavna, svi je razumiju, dosta je spora, pa joj ne treba posvetiti ni punu pozornost, a golova i uzbuđenja nema niti približno kao i u ostalim sportovima. Bar se tako igra promovira. Problem je što ljudi misle da je nogomet jednostavan i da ga razumiju.

Nogomet je toliko popularan da ga ta njegova popularnost izjeda i pretvara u veliki show iz kojeg svatko izvlači nešto što mu odgovara. Budući da je na velikim natjecanjima u igri i nacionalni naboj, ono što većina nas pronalazi u njemu je relevantnost. Jebiga, Hrvatska se kao država ne može pohvaliti ničim posebnim osim toga da imamo sjajne sportske uspjehe s obzirom na broj stanovnika. U mjesec dana Rusije bit ćemo, u našim očima, važan faktor u svijetu, „promovirat ćemo svoju zemlju” (da, uspjeh u nogometu će povećati plaće, smanjiti poreze i donijeti blagostanje) i dokazati da smo uistinu velika sila.

Privlačan je taj osjećaj relevantnosti, osjećaj vrijednosti, a nogomet nam ga svake dvije godine daje. Euforija na naznaku da možemo nešto napraviti, depresija kad se naša velika očekivanja ne ostvare. I tako već godinama. Nije nas briga što su dva naša (možda i najbolja, mora se priznati) igrača muljala na sudu da bi zaštitili osuđenog kriminalca. Oni moraju igrati. Moraju nam donijeti relevantnost jer se mi želimo osjećati važnima. Kasnije, kad ispadnemo i razočaramo se udarat ćemo po njima drvlje i kamenje jer nam nisu produžili taj osjećaj velike važnosti.

Djevojke koje se nikad nisu više našminkale (nacrtale su i zastavice na obrazima) nego kad navijaju u kafiću za Hrvatsku znat će kako je Kramarić trebao zabiti onu šansu u 68. minuti, pijane budale koje viču i plješću za vrijeme himne kao da je neki narodnjak danima će pričati o taktičkim zamislima uz koje bi Hrvatska sigurno osvojila Svjetsko prvenstvo. Ali to je sve u redu. Nogomet se igra zbog navijačica i navijača, a navijački gemišt, navijački kroki i navijački kiseli kupus samo su nuspojave euforije. Uživajmo dok traje.

Komentari na članak

Vezani članci

Pas s loptom

Valentina Cigula

Moja strana priče: Nogomet je stvar ukusa! – otkrila sam Sunčici toplu vodu

Sve je u životu stvar stava. Ukusa. Al i tolerancije. I zdravog razuma koji nam pomaže da to sve shvatimo i procesuiramo u mozgu.

Plakat malonogometog turnira HAZ

Fakultet prometnih znanosti

18. malonogometni turnir HAZ

Udruga studenata Fakulteta prometnih znanosti organizira osamnaesti malonogometni turnir HAZ. Na turniru se mogu natjecati ekipe svih fakulteta zagrebačkog sveučilišta.

Urugvaj

Na današnji dan

Urugvaj 1930. ili kako je počelo svjetsko nogometno ludilo

Prvo svjetsko prvenstvo u nogometu otvoreno je na današnji dan 1930. u Urugvaju. Nastupilo je 13 reprezentacija, a prvi je domaćin ujedno odnio titulu i prvog pobjednika.

Slaven Belupo

Slaven Belupo sjajnim je preokretom stigao do tri boda

1. HNL: Vugrinec donio vitalne bodove Koprivničanima

Iako su gubili na poluvremenu, ulaskom iskusnog lisca Davora Vugrinca, Koprivničani su uzeli puni plijen protiv zagrebačke Lokomotive.

Zagrebačka banka

Nagradni natječaj Zagrebačke banke

Berlin te zove. Tko će sudjelovati u finalu Lige prvaka?

Imate još 6 dana da zaigrate kviz i osvojite put u Berlin na finale UEFA Champions League.