Baba na blagajni

Ako želiš više informacija o babama i njihovom karakteru slobodno pročitaj o babi u vlaku i babi u tramvaju. 

Prije koji dan sam odlučila otići u nabavku u obližnji supermarket. Na moju veliku žalost taman je bilo ono nezgodno vrijeme kad se umirovljenici zaletavaju s placa u dućan, čisto da kupe apsolutno sve stvari koje nisu kupili od... vjerojatno jučer.

Na trenutak sam se sledila i razmišljala je li moj ručak vrijedan ulaska u tu hordu sporih i živčanih ljudi. Ali my momma raised no quitter tako da sam ipak uzela zadnju košaru koja je ostala – s kupusovim listom i letkom dućana ubačenim unutra te hrabro zakoračila kroz zaštitna vrata.

Point of no return.

Nisam točno znala što trebam kupiti jer sam organizirana osoba koja nikad ne pravi popis za kupovinu pa se najčešće vratim doma s napolitankama i teglom za cvijeće, ali bez sastojaka za ručak. Lagano sam krenula kroz redove polica kada sam ugledala omekšivač na sniženju.

Krenula sam prema njemu kada me odjednom zapuhao lagani povjetarac, a omekšivač je samo – nestao. Ispario. Nije ga bilo. Jedino što sam uspjela napraviti bilo je zaljuljati se naprijed-natrag s ispruženom rukom prema polici. Pogledala sam niz prolaz, no isti je bio prazan izuzev nekoliko umirovljenika koji su pažljivo čitali etikete.

Odmah sam znala u čemu je stvar. Baba je bila tu. Baba brža od Usaina Bolta mi je presjekla put i maznula mi omekšivač praktički iz ruke.

Bacila sam oko na ostale proizvode i tužno zaključila da niti jedan drugi omekšivač nije na akciji, pa mi samim time ne treba toliko hitno. #student

Nastavila sam se kretati po trgovini, ovaj put opreznije, kako ne bih pokazala interes za stvarima na akciji. Baba zna da su moje oči zdravije i mlađe i da ću prije uočiti nešto na sniženju. Tu i tamo iza sebe sam čula škripanje – jer joj zahrđala kolica supermarketa ne dopuštaju da bude tiša, ali svaki put kada sam se okrenula situacija je izgledala idilično mirno.

Na brzoj blagajni red uistinu nije bio toliko dugačak. Moja košarica bez kupusovog lista i letka sadržavala je nekakvih 10-ak proizvoda i bila je poluprazna.

Kada sam iza sebe čula poznato škripanje. 

Okrenula sam se i vidjela naočigled milu bakicu s omekšivačem u košarici. Gledala me u dušu kako to babe rade kad žele nešto od tebe. Pokušala sam se praviti da gledam žvakaće, ali mi vrag nije dao mira. Osjetila sam da u sebi gunđa o nekulturi.

Slobodno odite ispred mene kad imate samo jednu stvar, kažem uz smiješak.

Kako sam se ja pomakla, tako je baba skočila ispred mene s tim vražjim omekšivačem u košarici i punim kolicima koje je valjda skrivala iza onih sadnica koje stoje kraj blagajne. Omekšivač je bio samo trik koji će zavarati manje inteligentne kulturne ljude da ju puste preko reda. Kako sam naivna.

Brzinom munje je počela vaditi stvari na pokretnu traku, ograđujući se onim stoperima da joj se artikli ne pomiješaju s kupcem prije nje. Imala sam osjećaj da gradi nasip ili kineski zid u najblažem slučaju.

Gospođo, ovo je brza blagajna, ne možete tu kolicima reče blagajnica.

A već sam sve izvadila, pa nemojte tako, neće se nitko naljutiti odgovara baba prostreljivši me pogledom.

Blagajnica je znala da voditi rat protiv babe nema smisla i počela je naplaćivati. Ja sam nastavila gledati žvakaće.

Joj, dajte mi samo da skoknem po kvasac, zaboravila sam ga uzeti.

I krene baba. Puževim korakom.

Ja već lagano čitam jedan od krimića koji inače stoje u onim košarama na blagajni.

Blagajnica čeka. Red čeka. Svemir čeka da se baba vrati.

Vraća se baba. Zastaje gledati sokove na sniženju. Uzima jedan. Pa ga vraća na mjesto. Uzima drugi.

Krimić je ful napet ako ikog zanima.

Imam karticu za bodove i kupone za ovih 95 stvari koje ste mi već otkucali, veli baba kad se napokon odlučila za sok i došetala natrag do blagajne.

Traži kupone po novčaniku.

Blagajnica stornira i ponovno otkucava svaki artikl s popustom.

Ja gubim nadu, ali je barem knjiga zanimljiva. Dobro pa je neću morati kupiti jer sam lagano već pri kraju.

Jeste mi posebno otkucali ovih 10 artikala što sam rekla? 

Naravno da nije otkucala, baba, jer joj nisi rekla, mislim u sebi.

Blagajnica ponovno stornira. Zove voditeljicu jer joj se blagajna zablokirala. Blagajnica čeka. Red čeka. Cijeli svijet čeka voditeljicu.

Račun je 540 kuna gospođo.

Ajme majko, kako tako puno, pita se baba dok je ispred trgovine čeka šleper koji nju i njezinih 350 stvari vozi doma.

Vadi 400 kuna iz novčanika.

Iz torbe za plac vadi kesu sitniša.

Baba pokušava sama izbrojati sitne, ali ne vidi baš najbolje. Daje blagajnici 140 kn, sve u lipama.

Blagajnica broji još 138, 60 kn sitnog. Pokazuje babi iznos koji je uzela, pa baba prebrojava. Da ju ne bi prevarili. 

Ja sam već na ljubavnom romanu.

Baba odlazi, a blagajnica je počela otkucavati moje proizvode. Sretna sam, nadam se da ću uskoro opet ugledati svjetla dana.

Baba je taman krenula u smjeru vrata kad evo – vraća se.

Oprostite, ali za ovaj omekšivač je pisalo da je 10, 98 kn, vi ste meni naplatili 10, 99. Hoću da mi vratite novac, kaže baba, očigledno izvan sebe.

Blagajnica stopira otkucavanje mojih artikala. Stornira omekšivač. Vraća babi pare. Ja sam ostarjela 3 godine i razmišljam gdje da si uzmem grobno mjesto.

Tražim blagajnicu neka omekšivač naplati meni. Tako i tako sam ga htjela uzeti.

Vraćam se u stan nakon 6 sati kupovine.

Otvaram omekšivač koji u stvari nije omekšivač nego sok od jabuke.

Nije baba džabe gledala sokove na sniženju za 2, 99 dok se vraćala na blagajnu. 

Osvojila si bitku, baba.

Ali ne i rat.